Nona
| Nona (Die Nonne) (1896) Pisac: Ludvig Uland, prevodilac: Jovan Dučić |
U vrtu manastira
Korača bl'jeda nona,
A svjetli mesec sjaje
Kroz osjenčene kraje,
Kud plačna hodi ona.
„Umro je, blago meni,
Milosnik srca moga,
A on će anđeo biti;
Neću da suze lijem,
Opet ga ljubit' smijem —
Anđela, Bože, tvoga...”
I priđe ikoni Djeve
I divne diže oči —
Sveta ikona mala
Čudnim je sjajem sjala,
Kroz sjenku tihe noći.
Pa kleče, skrsti ruke — —
A mirno i nečujno
Samrt joj stupi bliže,
Pa gusti veo diže
I ljubnu lice bujno...
Izvor
[uredi]1896. Zora, list za zabavu, pouku i književnost. Godina prva. str. 138.