Novi zavjet (Karadžić) / Luka

Izvor: Викизворник
< Jev. po Marku NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEGA ISUSA HRISTA Jev. po Jovanu >
Prevod Vuka Stefanovića Karadžića objavljen u Beču 1847. godine.


Sveto jevanđelije po Luci

Glava I.[uredi]

1. Budući da mnogi počeše opisivati događaje koji se ispuniše među nama,

2. Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge riječi biše:

3. Namislih i ja, ispitavši sve od početka, po redu pisati tebi, čestiti Teofile,

4. Da poznaš temelj onijeh riječi kojima si se naučio.

5. U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija. i žena njegova od plemena Aronova, no imenu Jelisaveta.

6. A bijahu oboje pravedni i pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.

7. I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje već stari.

8. I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,

9. Da po običaju sveštenstva dođe na njega da iziđe u crkvu Gospodnju da kadi.

10. I sve mnoštvo naroda bijaše na polju i moljaše se Bogu u vrijeme kađenja.

11. A njemu se pokaza anđeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga.

12. I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade nanj.

13. A anđeo reče mu: Ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nađeni mu ime Jovan.

14. I biće tebi radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju.

15. Jer će biti veliki pred Bogom, i ne će niti vina i sikera; i napuniće se Duha svetoga još u utrobi matere svoje;

16. I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;

17. I on će naprijed doći pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.

18. I reče Zarija anđelu: Po čemu ću ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.

19. I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.

20. I evo, onijemićeš i ne ćeš moći govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojijem riječima koje će se zbiti u svoje vrijeme.

21. I narod čekaše Zariju, i čuđahu se što se zabavi u crkvi.

22. A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.

23. I kad se navršiše dani njegove službe otide kući svojoj.

24. A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreći:

25. Tako mi učini Gospod u dane ove, u koje pogleda na me da me izbavi od ukora među ljudima.

26. A u šesti mjesec posla Bog anđela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret.

27. K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.

28. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama.

29. A ona vidjevši ga poplaši se od riječi njegove i pomisli: Kakav bi ovo bio pozdrav?

30. I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija! Jer se našla milost u Boga

31. I evo zatrudnjećeš. i rodićeš sina, i nadjeni mu ime Isus.

32. On će biti veliki, i nazvaće se sin najvišega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;

33. I carovaće u domu Jakovljevu va vijek, i carstvu njegovom ne će biti kraja.

34. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža?

35. I odgovarajući anđeo reče joj: Duh sveti doći će na tebe, i sila najvišega osjeniće te; za to i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se sin Božij.

36. I eto Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.

37. Jer u Boga sve je moguće što reče.

38. A Marija reče: Evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po riječi tvojoj. I anđeo otide od nje.

39. A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.

40. I uđe u kuću Zarijnu, i čestita Jelisaveti.

41. I kad Jelisaveta ču čestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,

42. I povika zdravo i reče: Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je rod utrobe tvoje.

43. I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mojega k meni?

44. Jer gle, kad dođe glas čestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.

45. I blago onoj koja vjerova; jer će se izvršiti što joj kaza Gospod.

46. I reče Marija: Veliča duša moja Gospoda;

47. I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,

48. Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, od sad će me zvati blaženom svi naraštaji;

49. Što mi učini veličinu silni, i sveto ime njegovo;

50. I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.

51. Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.

52. Zbaci silne s prijestola i podiže ponižene.

53. Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.

54. Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;

55. Kao što govori ocima našijem, Avramu i sjemenu njegovu do vijeka.

56. Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kući svojoj.

57. A Jelisaveti dođe vrijeme da rodi, i rodi sina.

58. I čuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.

59. I u osmi dan dođoše da obrežu dijete, i šćadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.

60. I odgovarajući mati njegova reče: Ne, nego da bude Jovan.

61. I rekoše joj : Nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.

62. I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.

63. I zaiskavši daščicu, napisa govoreći: Jovan mu je ime. I začudiše se svi.

64. I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleći Boga.

65. I uđe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav događaj.

66. I svi koji čuše metnuše u srce svoje govoreći: šta će biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.

67. I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreći:

68. Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj

69. I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,

70. Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka

71. Da će nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;

72. Učiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,

73. Kletve kojom se kleo Avramu ocu našemu da će nam dati.

74. Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha,

75. U svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.

76. I ti, dijete, nazvaćeš se prorok najvišega; jer ćeš ići naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put.

77. Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh.

78. Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine.

79. Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira.

80. A dijete rastijaše i jačaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.

Glava II.[uredi]

1. U to vrijeme pak iziđe zapovijest od ćesara Avgusta da se prepiše sav svijet.

2. Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom.

3. I pođoše svi da se prepišu svaki u svoj grad.

4. Tada pođe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova,

5. Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja beše trudna.

6. I kad onamo bijahu, dođe vrijeme da ona rodi.

7. I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.

8. I bijahu pastiri u onome kraju koji čuvahu noćnu stražu kod stada svojega.

9. I gle, anđeo Gospodnji stade među njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo.

10. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost, koja će biti svemu narodu.

11. Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod u gradu Davidovu.

12. I eto vam znaka: naći ćete dijete povito gdje leži u jaslima.

13. I u jedanput postade s anđelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreći:

14. Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.

15. I kad anđeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: Hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod.

16. I dođoše brzo, i nađoše Mariju i Josifa, i dijete gdje leži u jaslima.

17. A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete

18. I svi koji čuše diviše se tome što im kazaše pastiri.

19. A Marija čuvaše sve riječi ove i slagaše ih u srcu svojemu.

20. I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i vidješe kao što im bi kazano.

21. I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anđeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi.

22. I kad dođe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda,

23. (Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: Da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu);

24. I da prinesu prilog, kao što je rečeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubića.

25. I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeun, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu.

26. I njemu bješe sveti Duh kazao da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.

27. I kaza mu Duh te dođe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po običaju,

28. I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reče:

29. Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj;

30. Jer vidješe oči moje spasenije tvoje,

31. Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,

32. Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.

33. I Josif i mati njegova čuđahu se tome što se govoraše za njega.

34. I blagoslovi ih Simeun, i reče Mariji materi njegovoj : Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti

35. (A i tebi samoj probošće nož dušu), da se otkriju misli mnogijeh srca.

36. I bješe Ana proročica, kći Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina živjela s mužem od djevojaštva svojega,

37. I udova oko osamdeset i četiri godine, koja neodlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvama.

38. I ona u taj čas dođe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji čekahu spasenija u Jerusalimu.

39. I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.

40. A dijete rastijaše, i jačaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu.

41. I roditelji njegovi iđahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe

42. I kad mu bi dvanaest godina, dođoše oni u Jerusalim po običaju praznika;

43. I kad dana provedoše, i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;

44. Nego, misleći da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima.

45. I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže.

46. I poslije tri dana nađoše ga u crkvi gdje sjedi među učiteljima, i sluša ih, i pita ih.

47. I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima.

48. I vidjevši ga začudiše se, i mati njegova reče mu: Sine! šta učini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražasmo te.

49. I reče im: Za što ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega?

50. I oni ne razumješe riječi što im reče.

51. I siđe s njima i dođe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova čuvaše sve riječi ove u srcu svojemu.

52. I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.

Glava III.[uredi]

1. U petnaestoj godini vladanja ćesara Tiverija, kad bješe Pontije Pilat sudija u Judeji, i Irod četverovlasnik u Galileji, a Filip brat njegov četverovlasnik u Itureji i u Trahonitskoj, i Lisanija četverovlasnik u Avilini,

2. Za poglavara svešteničkijeh Ane i Kajafe, reče Bog Jovanu sinu Zarijnu u pustinji,

3. I dođe u svu okolinu Jordansku propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijeha;

4. Kao što je napisano u knjizi riječi proroka Isaije koji govori: Glas onoga što viče u pustinji: pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove;

5. Sve doline neka se ispune, i sve gore i bregovi neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo, i hrapavi putovi neka budu glatki;

6. I svako će tijelo vidjeti spasenije Božije.

7. Jovan pak govoraše ljudima koji izlažahu da ih krsti Porodi aspidini! ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide

8. Rodite dakle rodove dostojne pokajanja, i ne govorite sebi: oca imamo Avrama; jer vam kažem da Bog može i od ovoga kamenja podignuti djecu Avramu.

9. Jer već i sjekira stoji drvetu kod korijena;i svako drvo koje dobra roda ne rađa siječe se i u oganj se baca.

10. I pitahu ga ljudi govoreći: šta ćemo dakle činiti?

11. On pak odgovarajući reče im: Koji ima dvije haljine neka da jednu onome koji nema; i ko ima hrane neka čini tako.

12. Dođoše pak i carinici da ih krsti, i rekoše mu: Učitelju! šta ćemo činiti?

13. A on im reče: Ne ištite više nego što vam je rečeno.

14. Pitahu ga pak i vojnici govoreći: A mi šta ćemo činiti? I reče im: Nikome da ne činite sile niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom.

15. A kad narod bješe u sumnji i pomišljahu svi u srcima svojijem uz Jovana: Da nije on Hristos?

16. Odgovaraše Jovan svima govoreći: Ja vas krstim vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj : on će vas krstiti Duhom svetijem i ognjem.

17. On ima lopatu u ruci svojoj, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem vječnijem.

18. I drugo mnogo koješta javlja narodu i napominja.

19. Iroda pak četverovlasnika koraše Jovan za Irodijadu, ženu brata njegova, i za sva zla što učini Irod;

20. I svrh svega učini i to te zatvori Jovana u tamnicu.

21. A kad se krsti sav narod, i Isus pošto se krsti i moljaše se Bogu, otvori se nebo,

22. I siđe nanj Duh sveti u tjelesnome obliku kao golub, i ču se glas s neba govoreći: Ti si sin moj ljubazni, ti si po mojoj volji.

23. I taj Isus imaše oko trideset godina kad poče; i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijna,

24. Sina Matatova, sina Levijna, sina Melhijna. sina Janejeva, sina Josifova,

25. Sina Matatijna, sina Amosova, sina Naumova. sina Eslijna, sina Nangejeva,

26. Sina Maatova, sina Matatijna, sina Semejina. sina Josifova, sina Judina,

27. Sina Joanina, sina Risina, sina Zorovavelova, sina Salatiilova, sina Nirijna,

28. Sina Melhijna, sina Adijna, sina Kosamova, sina Elmodamova, sina Irova,

29. Sina Josijna, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijna,

30. Sina Simeunova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonanova, sina Eliakimova,

31. Sina Melejina, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova,

32. Sina Jesejeva, sina Ovidova, sina Voozova, sina Salmonova, sina Naasonova.

33. Sina Aminadavova, sina Aramova, sina Esromova. sina Faresova, sina Judina,

34. Sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avramova, sina Tarina, sina Nahorova,

35. Sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova, sina Saina,

36. Sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova,

37. Sina Matusalina, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sina Kainanova,

38. Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega.

Glava IV.[uredi]

1. Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju,

2. I četrdeset dana kuša ga đavo, i ne jede ništa za to dana; i kad se oni navršiše, onda ogladnje,

3. I reče mu đavo: Ako si sin Božij, reci ovome kamenu da postane hljeb.

4. I odgovori mu Isus govoreći: u pismu stoji: ne će življeti čovjek o samom hljebu, nego o svakoj riječi Božijoj.

5. I izvedavši ga đavo na goru visoku pokaza mu sva carstva ovoga svijeta u trenuću oka,

6. I reče mu đavo: Tebi će dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoću daću je;

7. Ti dakle ako se pokloniš preda mnom biće sve tvoje.

8. Odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospod Bogu svojemu, i njemu jedinome služi.

9. I odvede ga u Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, i reče mu: Ako si sin Božij, skoči odavde dolje;

10. Jer u pismu stoji da će anđelima svojijem zapovjediti za tebe da te sačuvaju,

11. I uzeće te na ruke da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.

12. I odgovarajući Isus reče mu: Kazano je: ne kušaj Gospoda Boga svojega.

13. I kad svrši đavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme.

14. I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju; i otide glas o njemu po svemu onom kraju.

15. I on učaše po zbornicama njihovijem i svi ga hvaljahu.

16. I dođe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uđe po običaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita.

17. I daše mu knjigu proroka Isaije. i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje bješe napisano:

18. Duh je Gospodnji na meni; za to me pomaza da javim jevanđelije siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da će se otpustiti, i slijepima da će progledati; da otpustim sužnje;

19. I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.

20. I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu nanj.

21. I poče im govoriti: Danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima.

22. I svi mu svjedočahu, i divljahu se riječima blagodati koje izlažahu iz usta njegovijeh, i govorahu: Nije li ovo sin Josifov?

23. I reče im: Vi ćete meni bez sumnje kazati ovu priču: ljekaru! izliječi se sam; što smo čuli da si činio u Kapernaumu učini i ovdje na svojoj postojbini.

24. Reče pak: Zaista vam kažem: nikakav prorok nije bio na svojoj postojbini.

25. A zaista vam kažem: mnoge udovice bijahu Izrailju u vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori tri godine i šest mjeseci i bi velika glad po svoj zemlji;

26. I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku k ženi udovici.

27. I mnogi bijahu gubavi u Izrailju za proroka Jeliseja; i ni jedan se od njih ne očisti do Neemana Sirijanina.

28. I svi se u zbornici napuniše gnjeva kad čuše ovo.

29. I ustavši istjeraše ga na polje iz grada, i odvedoše ga navrh gore gdje bijaše njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo.

30. Ali on prođe između njih, i otide.

31. I dođe u Kapernaum grad Galilejski, i učaše ih u subote.

32. I čuđahu se nauci njegovoj; jer njegova besjeda bješe silna.

33. I u zbornici bješe čovjek u kome bješe nečisti duh đavolski, i povika iza glasa

34. Govoreći: Prođi se, šta je tebi do nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si svetac Božij.

35. I zaprijeti mu Isus govoreći: umukni, i iziđi iz njega. I oborivši ga đavo na srijedu, iziđe iz njega, i ni malo mu ne naudi.

36. I u sve uđe strah, i govorahu jedan drugome govoreći: kakva je to riječ, da vlašću i silom zapovijeda nečistijem duhovima, i izlaze?

37. I otide glas o njemu po svima okolnijem mjestima.

38. ustavši pak iz zbornice dođe u kuću Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju.

39. I stavši više nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im.

40. A kad zahođaše sunce, svi koji imadijahu bolesnike od različnijeh bolesti dovođahu ih k njemu; a on na svakoga od njih metaše ruke, i iscjeljivaše ih.

41. A i đavoli izlažahu iz mnogijeh vičući i govoreći: Ti si Hristos sin Božij. I zaprećivaše im da ne govore da znadu da je on Hristos.

42. A kad nasta dan, iziđe i otide u pusto mjesto; i narod ga tražaše, i dođoše k njemu, i zadržavahu ga da ne ide od njih.

43. A on im reče: I drugijem gradovima treba mi propovjediti jevanđelije o carstvu Božijemu; jer sam na to poslan.

44. I propovijedaše po zbornicama Galilejskijem.

Glava V.[uredi]

1. Jedanput pak kad narod naleže k njemu da slušaju riječ Božiju on stajaše kod jezera Genisaretskoga,

2. I vidje dvije lađe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže;

3. I uljeze u jednu od lađi koja bješe Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavši učaše narod iz lađe.

4. A kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite.

5. I odgovarajući Simon reče mu: Učitelju! svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po tvojoj riječi baciću mrežu.

6. I učinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodriješe.

7. I namagoše na društvo koje bješe na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obje lađe tako da se gotovo potope.

8. A kad vidje Petar Simon, pripade ka koljenima Isusovijem govoreći: Iziđi od mene, Gospode! ja sam čovjek griješan.

9. Jer bijaše ušao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše;

10. A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reče Isus Simonu: Ne boj se; odsele ćeš ljude loviti.

11. I izvukavši obje lađe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim.

12. I kad bješe Isus u jednom gradu, i gle, čovjek sav u gubi: i vidjevši Isusa pade ničice moleći mu se i govoreći: Gospode! ako hoćeš možeš me očistiti.

13. I pruživši ruku dohvati ga se, i reče: Hoću, očisti se. I odmah guba spade s njega.

14. I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: Nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar za očišćenje svoje, kako je zapovjedio Mojsije za svjedočanstvo njima.

15. Ali se glas o njemu još većma razlažaše, i mnoštvo naroda stjecaše se da ga slušaju i da ih iscjeljuje od njihovijeh bolesti.

16. A on odlažaše u pustinju i moljaše se Bogu.

17. I jedan dan učaše on, i ondje sjeđahu fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela Galilejskijeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnja iscjeljivaše ih.

18. I gle, ljudi donesoše na odru čovjeka koji bješe uzet, i tražahu da ga unesu i metnu predanj;

19. I ne našavši kuda će ga unijeti od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga s odrom na srijedu pred Isusa.

20. I vidjevši vjeru njihovu reče mu: čovječe! opraštaju ti se grijesi tvoji.

21. I počeše pomišljati književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga?

22. A kad razumje Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: šta mislite u srcima svojijem?

23. šta je lakše reći: opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reći: ustani i hodi?

24. Nego da znate da vlast ima sin čovječij na zemlji opraštati grijehe, (reče uzetome:) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kući svojoj.

25. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide kući svojoj hvaleći Boga.

26. I svi se upropastiše, i hvaljahu Boga, i napunivši se straha govorahu: čuda se nagledasmo danas!

27. I po tom iziđe, i vidje carinika po imenu Levija gdje sjedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom.

28. I ostavivši sve, ustade i pođe za njim.

29. I zgotovi mu Levije kod kuće svoje veliku čast; i bješe mnogo carinika i drugijeh koji sjeđahu s njim za trpezom.

30. I vikahu na njega književnici i fariseji govoreći učenicima njegovijem: Za što s carinicima i grješnicima jedete i pijete?

31. I odgovarajući Isus reče im: Ne trebaju :zdravi ljekara nego bolesni.

32. Ja nijesam došao da dozovem pravednike nego grješnike na pokajanje.

33. A oni mu rekoše: Za što učenici Jovanovi poste često i mole se Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju?

34. A on im reče: Možete li svatove natjerati da poste dok je ženik s njima?

35. Nego će doći dani kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti u one dane.

36. Kaza im pak i priču: Niko ne meće zakrpe od nove haljine na staru haljinu, inače će i novu razdrijeti, i staroj ne liči što je od novoga.

37. I niko ne ljeva vina novoga u mjehove stare; inače prodre novo vino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu;

38. Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje će se sačuvati.

39. I niko pivši staro ne će odmah novoga; jer veli: staro je bolje.

Glava VI.[uredi]

1. Dogodi mu se pak u prvu subotu po drugome danu pashe da iđaše kroz usjeve, i učenici njegovi trgahu klasje, i satirahu rukama te jeđahu.

2. A neki od fariseja rekoše im: Za što činite što ne valja činiti u subotu?

3. I odgovarajući Isus reče im: Zar nijeste čitali ono što učini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim?

4. Kako uđe u kuću Božiju, i uze hljebove postavljene i izjede, i dade ih onima što bijahu s njim, kojijeh nikome ne valjaše jesti osim jedinijeh sveštenika.

5. I reče im: Sin je čovječij gospodar i od subote

6. A dogodi se u drugu subotu da on uđe u zbornicu i učaše, i bješe ondje čovjek kome desna ruka bješe suha.

7. Književnici pak i fariseji gledahu za njim ne će li u subotu iscijeliti, da ga okrive.

8. A on znadijaše pomisli njihove, i reče čovjeku koji imaše suhu ruku: ustani i stani na srijedu. A on ustade i stade.

9. A Isus reče im: Da vas zapitam: šta valja u subotu činiti, dobro ili zlo? održati dušu ili pogubiti? A oni mučahu.

10. I pogledavši na sve njih reče mu: Pruži ruku svoju. A on učini tako; i ruka posta zdrava kao i druga.

11. A oni se svi napuniše bezumlja, i govorahu jedan drugome šta bi učinili Isusu.

12. Tijeh pak dana iziđe na goru da se pomoli Bogu; i provede svu noć na molitvi Božijoj.

13. I kad bi dan, dozva učenike svoje, i izbra iz njih dvanaestoricu, koje i apostolima nazva.

14. Simona, koga nazva Petrom, i Andriju brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija,

15. Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona prozvanoga Zilota,

16. Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.

17. I izišavši s njima stade na mjestu ravnom, i gomila učenika njegovijeh; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga,

18. Koji dođoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje mučahu duhovi nečisti; i iscjeljivahu se.

19. I sav narod tražaše da ga se dotaknu; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve.

20. I on podignuvši oči na učenike svoje govoraše: Blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije.

21. Blago vama koji ste gladni sad; jer ćete se nasititi. Blago vama koji plačete sad; jer ćete se nasmijati.

22. Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo sina radi čovječijega.

23. Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako činili prorocima ocevi njihovi.

24. Ali teško vama bogati; jer ste već primili utjehu svoju.

25. Teško vama siti sad; jer ćete ogladnjeti. Teško vama koji se smijete sad; jer ćete zaplakati i zaridati.

26. Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako činili i lažnijem prorocima ocevi njihovi.

27. Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji na vas mrze;

28. Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vrijeđaju.

29. Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoće da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju.

30. A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti.

31. I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako.

32. I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala. Jer i grješnici ljube one koji njih ljube.

33. I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? Jer i grješnici činiše tako.

34. I ako dajete u zajam onima od kojijeh se nadate da ćete uzeti, kakva nam je hvala? Jer i grješnici grješnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko.

35. Ali ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajite u zajam ne nadajući se ničemu; i biće vam velika plata, i bićete sinovi najvišega, jer je on blag i neblagodarnima i zlima.

36. Budite dakle milostivi kao i otac vaš što je milostiv.

37. I ne sudite, i ne će vam suditi; i ne osuđujte, i ne ćete biti osuđeni; opraštajte, i oprostiće vam se.

38. Dajite, i daće vam se: mjeru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše. Jer kakvom mjerom dajete onakom će nam se vratiti.

39. I kaza im priču: Može li slijepac slijepca voditi? Ne će li obadva pasti u jamu?

40. Nema učenika nad učitelja svojega, nego i sa svijem kad se izuči, biće kao i učitelj njegov.

41. A za što vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u svojemu oku ne osjećaš?

42. Ili kako možeš reći bratu svojemu: brate! stani da izvadim trun koji je u oku tvojemu, kad sam ne vidiš brvna u svojemu oku? Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega.

43. Jer nema drveta dobra da rađa zao rod; niti drveta zla da rađa dobar rod.

44. Jer se svako drvo po rodu svome poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožđe bere s kupine.

45. Dobar čovjek iz dobre klijeti srca svojega iznosi dobro, a zao čovjek iz zle klijeti srca svojega iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca.

46. A što me zovete: Gospode! Gospode! a ne izvršujete što vam govorim?

47. Svaki koji ide za mnom i sluša riječi moje i izvršuje ih, kazaću vam kakav je:

48. On je kao čovjek koji gradi kuću, pa iskopa i udubi i udari temelj na kamenu; a kad dođoše vode, navali rijeka na onu kuću i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu.

49. A koji sluša i ne izvršuje on je kao čovjek koji načini kuću na zemlji bez temelja, na koju navali rijeka i odmah je obori, i raspade se kuća ona strašno.

Glava VII.[uredi]

1. A kad svrši sve riječi svoje pred narodom , dođe u Kapernaum.

2. U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio.

3. A kad ču za Isusa, posla k njemu starješine Judejske moleći ga da bi došao da mu iscijeli slugu.

4. A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreći: Dostojan je da mu to učiniš;

5. Jer ljubi narod naš, i načini nam zbornicu.

6. A Isus iđaše s njima. I kad već bijahu blizu kuće, posla kapetan k njemu prijatelje govoreći mu: Gospode! ne trudi se. jer nijesam dostojan da uđeš pod moju strehu;

7. Za to i ne držah sebe dostojna da ti dođem, nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj.

8. Jer i ja sam čovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide; i drugome: dođi, i dođe; i sluzi svojemu: učini to, i učini.

9. A kad to ču Isus, :začudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za njim reče: Kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh.

10. I vrativši se poslani nađoše bolesnoga slugu zdrava.

11 . I po tom iđaše u grad koji se zove Nain, i s njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda.

12. Kad se približiše k vratima gradskijem, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica, i naroda iz grada mnogo iđaše s njom.

13. I vidjevši je Gospod sažali mu se za njom, i reče joj : Ne plači.

14. I pristupivši, prihvati za sanduk; a nosioci stadoše, i reče: Momče! tebi govorim, ustani.

15. I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj.

16. A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govoreći: Veliki prorok iziđe među nama, i Bog pohodi narod svoj.

17. I otide glas onaj o njemu no svoj Judeji i po svoj okolini.

18. I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo.

19. I dozvavši Jovan dva od učenika svojijeh posla ih k Isusu govoreći: Jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?

20. Došavši pak ljudi k njemu rekoše: Jovan krstitelj posla nas k tebi govoreći: jesi li ti onaj što će doći, ali drugoga da čekamo?

21. A u taj čas iscijeli mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid.

22. I odgovarajući Isus reče im: Idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi čiste se, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima propovijeda se jevanđelije.

23. I blago onome koji se ne sablazni o mene.

24. A kad otidoše učenici Jovanovi, poče narodu govoriti za Jovana: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar?

25. šta ste dakle izišli da vidite? čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskijem su dvorovima.

26. šta ste dakle izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka;

27. Jer je ono onaj za koga je pisano: eto ja šaljem anđela svojega, pred licem tvojijem koji će pripraviti put tvoj pred tobom.

28. Jer nam kažem: nijedan između rođenijeh od žena nije veći prorok od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu Božijemu veći je od njega.

29. I svi ljudi koji slušahu i carinici opravdaše Boga, i krstiše se krštenjem Jovanovijem;

30. A fariseji i književnici odbaciše svjet Božij za njih, i ne htješe da ih on krsti.

31. A Gospod reče: Kakvi ću kazati da su ljudi ovoga roda? I kakvi su?

32. Oni su kao djeca koja sjede po ulicama i dozivaju jedno drugo i govore: svirasmo vam, i ne igraste, žalismo vam se, i ne plakaste.

33. Jer dođe Jovan krstitelj koji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kažete: đavo je u njemu;

34. Dođe sin čovječij koji i jede i pije, a vi kažete: gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima.

35. I opravdaše premudrost sva djeca njezina.

36. Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu sjede za trpezu.

37. I gle, žena u gradu koja bješe grješnica doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese sklenicu mira;

38. I stavši sastrag kod nogu njegovijeh plakaše, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirom.

39. A kad vidje farisej koji ga je dozvao, reče u sebi govoreći: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče: jer je grješnica.

40. I odgovarajući Isus reče mu: Simone! imam ti nešto kazati. A on reče: Učitelju! kaži.

41. A Isus reče: Dvojica bijahu dužni jednome dužniku, jedan bješe dužan pet stotina dinara a drugi pedeset.

42. A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji će ga od njih dvojice većma ljubiti.

73. A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome najviše pokloni. A on mu reče: Pravo si sudio.

44. I okrenuvši se k ženi reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Ja uđoh u tvoju kuću, ni vode mi na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr.

45. Cjeliva mi nijesi dao; a ona od kako uđoh ne presta cjelivati mi nogu.

46. Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge.

47. Za to kažem ti: opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta, ima malu ljubav.

48. A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi.

49. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta?

50. A ženi reče: Vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.

Glava VIII.[uredi]

1. Poslije toga iđaše on no gradovima i po selima učeći i propovijedajući jevanđelije o carstvu Božijemu, i dvanaestorica s njim,

2. I neke žene koje bijahu iscijeljene od zlijeh duhova i od bolesti: Marija, koja se zvaše Magdalina, iz koje sedam đavola iziđe,

3. I Jovana, žena Huze pristava Irodova, i Susana, i druge mnoge koje služahu njemu imanjem svojijem.

4. A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu k njemu, kaza u priči:

5. Iziđe sijač da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga.

6. A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage.

7. I drugo pade u trnje, i uzraste trnje, i udavi ga.

8. A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese rod sto puta onoliko. Govoreći ovo povika: Ko ima uši da čuje neka čuje.

9. A učenici njegovi pitahu ga govoreći: šta znači priča ova?

10. A on reče: Vama je dano da znate tajne carstva Božijega; a ostalima u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju.

11. A priča ova znači: sjeme je riječ Božija.

12. A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo, i uzima riječ iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu.

13. A koje je na kamenu to su oni koji kad čuju s radosti primaju riječ; i ovi korijena nemaju koji za neko vrijeme vjeruju, a kad dođe vrijeme kušanja otpadnu.

14. A koje u trnje pade to su oni koji slušaju, i otišavši od brige i bogastva i slasti ovoga života zaguše se, i rod ne sazri.

15. A koje je na dobroj zemlji to su oni koji riječ slušaju, i u dobrome i čistom srcu drže, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreći povika: Ko ima uši da čuje neka čuje.

16. Niko pak svijeće ne poklapa sudom kad je zapali, niti meće pod odar, nego je metne na svijetnjak da vide svjetlost koji ulaze.

17. Jer nema ništa tajno što ne će biti javno, ni sakriveno što se ne će doznati i na vidjelo izići.

18. Gledajte dakle kako slušate; jer ko ima, daće mu se, a ko nema, uzeće se od njega i ono što misli da ima.

19. Dođoše pak k njemu mati i braća njegova, i ne mogahu od naroda da govore s njim.

20. I javiše mu govoreći: Mati tvoja i braća tvoja stoje na polju, hoće da te vide.

24. A on odgovarajući reče im: Mati moja i braća moja oni su koji slušaju riječ Božiju i izvršuju je.

22. I dogodi se u jedan dan on uljeze s učenicima svojijem u lađu, i reče im: Da prijeđemo na onu stranu jezera. I pođoše.

23. A kad iđahu oni on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i bijahu u velikoj nevolji.

24. I pristupivši probudiše ga govoreći: učitelju! učitelju! izgibosmo. A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima; i prestadoše, i posta tišina.

25. A njima reče: Gdje je vjera vaša? A oni se poplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugome: Ko je ovaj što i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga?

26. I dođoše u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji.

27. A kad iziđe on na zemlju, srete ga jedan čovjek iz grada u kome bijahu đavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima.

28. A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu, i reče zdravo: što je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvišega? Molim te ne muči me.

29. Jer Isus zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga čuvaju, i iskida sveze, i tjeraše ga đavo po pustinji.

30. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legeon; jer mnogi đavoli bijahu ušli unj.

31. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.

32. A ondje pasijaše po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uđu. I dopusti im.

33. Tada iziđoše đavoli iz čovjeka i uđoše u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se.

34. A kad vidješe svinjari što bi, pobjegoše i javiše u grad i po selima.

35. I iziđoše ljudi da vide šta je bilo, i dođoše k Isusu, i nađoše čovjeka iz koga đavoli bijahu izišli a on sjedi obučen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplašiše se.

36. A oni što su vidjeli kazaše im kako se iscijeli bijesni.

37. I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplašili. A on uljeze u lađu i otide natrag.

38. čovjek pak iz koga iziđoše đavoli moljaše da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreći:

39. Vrati se kući svojoj, i kazuj šta ti učini Bog. I otide propovijedajući po svemu gradu šta mu Isus učini.

40. A kad se vrati Isus srete ga narod, jer ga svi očekivahu.

41. I gle, dođe čovjek, po imenu Jair, koji bješe starješina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše ga da uđe u kuću njegovu;

42. Jer u njega bješe jedinica kći od dvanaest godina, i ona umiraše. A kad iđaše Isus, turkaše ga narod.

43. I bješe jedna bolesna žena od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i ni jedan je nije mogao izliječiti,

44. I pristupivši sastrag dotače se skuta od haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njezine.

45. I reče Isus: Ko je to što se dotače mene? A kad se svi odgovarahu, reče Petar i koji bijahu s njim: učitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kažeš: ko je to što se dotače mene?

46. A Isus reče: Neko se dotače mene; jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene.

47. A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drkćući, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom za što ga se dotače i kako odmah ozdravi.

48. A on joj reče: Ne boj se, kćeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.

49. Dok on još govoraše dođe neko od kuće starješine zborničkoga govoreći mu: umrije kći tvoja, ne trudi učitelja.

50. A kad ču Isus, odgovori mu govoreći: Ne boj se, samo vjeruj, i oživljeće.

51. A kad dođe u kuću, ne dade mi jednome ući osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojčina oca i matere.

52. A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reče: Ne plačite, nije umrla nego spava.

53. I podsmijevahu mu se znajući da je umrla.

54. A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreći: Djevojko! ustani.

55. I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede.

56. I diviše se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta je bilo.

Glava IX.[uredi]

1. Sazvavši pak dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svijem đavolima, i da iscjeljuju od bolesti.

2. I posla ih da propovijedaju carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesnike.

3. I reče im: Ništa ne uzimajte na put, ni štapa ni torbe ni hljeba ni novaca, niti po dvije haljine da imate.

4. U koju kuću uđete ondje budite i odande polazite.

5. I gdje vas ne prime izlazeći iz grada onoga otresite i prah s nogu svojijeh, za svjedočanstvo na njih.

6. A kad iziđoše, iđahu po selima propovijedajući jevanđelije i iscjeljujući svuda.

7. A kad ču Irod četverovlasnik šta on čini, ne mogaše se načuditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvijeh,

8. A jedni da se Ilija pojavio, a jedni da je ustao koji od starijeh proroka.

9. I reče Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je to o kome ja takova čudesa slušam? I željaše ga vidjeti.

10. I vrativši se apostoli kazaše mu šta su počinili. I uzevši ih otide na samo u pustinju kod grada koji se zvaše Vitsaida.

11. A narod razumjevši pođe za njim, i primivši ih govoraše im o carstvu Božijemu i iscjeljivaše koji trebahu iscjeljivanja.

12. A dan stade naginjati. Tada pristupiše dvanaestorica i rekoše mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek nađu jela, jer smo ovdje u pustinji.

13. A on im reče: Podajte im vi neka jedu. A oni rekoše: u nas nema više do pet hljebova i dvije ribe; već ako da idemo mi da kupimo na sve ove ljude jela?

14. Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojijem: Posadite ih na gomile po pedeset.

15. I učiniše tako, i posadiše ih sve.

16. A on uze onijeh pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da razdadu narodu.

17. I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada dvanaest kotarica što im preteče,

18. I kad se jedanput moljaše Bogu na samo, s njim bijahu učenici, i zapita ih govoreći: Ko govore ljudi da sam ja?

19. A oni odgovarajući rekoše: Jedni vele da si Jovan krstitelj; a drugi da si Ilija; a drugi da je koji ustao od starijeh proroka.

20. A on im reče: A vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajući reče: Hristos Božij.

21. A on im zaprijeti i zapovjedi da nikome ne kazuju toga

22. Govoreći da sinu čovječiju treba mnogo postradati, i da će ga starješine i glavari sveštenički i književnici okriviti, i da će ga ubiti, i treći dan da će ustati.

23. A svima govoraše: Ko hoće da ide za mnom neka se odreče sebe i uzme krst svoj i ide za mnom.

24. Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi onaj će je sačuvati.

25. Jer kaku će korist imati čovjek ako sav svijet pridobije a sebe izgubi ili sebi naudi?

26. Jer ko se postidi mene i mojijeh riječi njega će se sin čovječij postidjeti kad dođe u slavi svojoj i očinoj i svetijeh anđela.

27. A zaista vam kaže: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji ne će okusiti smrti dok ne vide carstva Božijega.

28. A kad prođe osam dana poslije ovijeh riječi, uze Petra i Jovana i Jakova i iziđe na goru da se pomoli Bogu.

29. I kad se moljaše postade lice njegovo drukčije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno.

30. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, koji bijahu Mojsije i Ilija.

31. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji mu je trebalo svršiti u Jerusalimu.

32. A Petar i koji bijahu s njim bijahu zaspali; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka koji s njim stajahu.

33. I kad se odvojiše od njega reče Petar Isusu: učitelju! dobro nam je ovdje biti; i da načinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: ne znajući šta govoraše.

34. A dok on to govoraše dođe oblak i zakloni ih; i uplašiše se kad zađoše u oblak.

35. I ču se glas iz oblaka govoreći: Ovo je sin moj ljubazni, njega poslušajte.

36. I kad se čujaše glas nađe se Isus sam. I oni umučaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onoga šta vidješe.

37. A dogodi se drugi dan kad siđoše s gore srete ga mnoštvo naroda.

38. I gle, čovjek iz naroda povika govoreći: Učitelju! molim ti se pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac:

39. I gle, hvata ga duh, i u jedan put viče, i lomi ga s pjenom, i jedva otide od njega kad ga izlomi;

40. I molih učenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše.

41. I odgovarajući Isus reče: O rode nevjerni i pokvareni! dokle ću biti s vama i trpljeti vas? Dovedi mi sina svojega amo.

42. A dok još iđaše k njemu obori ga đavo, i stade ga lomiti. A Isus zaprijeti duhu nečistome, i iscijeli momče, i dade ga ocu njegovu.

43. I svi se divljahu veličini Božijoj. A kad se svi čuđahu svemu što činjaše Isus, reče učenicima svojijem:

44. Metnite vi u uši svoje ove riječi: jer sin čovječij treba da se preda u ruke čovječije.

45. A oni ne razumješe riječi ove; jer bješe sakrivena od njih da je ne mogoše razumjeti; i bojahu se da ga zapitaju za ovu riječ.

46. A uđe misao u njih ko bi najveći bio među njima.

47. A Isus znajući pomisli srca njihovijeh uze dijete i metnu ga preda se,

48. I reče im: Koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; i koji mene prima, prima onoga koji me je poslao; jer koji je najmanji među vama on je veliki.

49. A Jovan odgovarajući reče: Učitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni đavole, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom.

50. I reče mu Isus: Ne brinite; jer ko nije protiv vas s vama je.

54. A kad se navršiše dani uzeća njegova, on namjeri da ide pravo u Jerusalim.

52. I posla glasnike pred licem svojijem; i oni otidoše i dođoše u selo Samarjansko da mu ugotove gdje će noćiti.

53. I ne primiše ga; jer vidješe da ide u Jerusalim.

54. A kad vidješe učenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! hoćeš li da rečemo da oganj siđe s neba i da ih istrijebi kao i Ilija što učini?

55. A on okrenuvši se zaprijeti im i reče: Ne znate kakvoga ste vi duha;

56. Jer sin čovječij nije došao da pogubi duše čovječije nego da sačuva. I otidoše u drugo selo.

57. A kad iđahu pute reče mu neko: Gospode! ja idem za tobom kudgod ti pođeš.

58. I reče mu Isus: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda: a sin čovječij nema gdje zakloniti glave.

59. A drugome reče: Hajde za mnom. A on reče: Gospode! dopusti mi da idem najprije da ukopam oca svojega.

60. A Isus reče mu: Ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace; a ti hajde te javljaj carstvo Božije.

61. A drugi reče: Gospode! ja idem za tobom; ali dopusti mi najprije da idem da se oprostim s domašnjima svojijem.

62. A Isus reče mu: Ni jedan nije pripravan za carstvo Božije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag.

Glava X.[uredi]

1. A po tom izabra Gospod i drugijeh sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dva pred licem svojijem u svaki grad i u mjesto kuda šćaše sam doći.

2. A reče im: žetva je dakle velika a poslenika malo; nego se molite gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.

3. Idite; eto ja vas šaljem kao jaganjce među vukove.

4. Ne nosite kese ni torbe ni obuće, i nikome ne nazivajte Boga na putu.

5. U kojugod kuću uđete najprije govorite: mir kući ovoj.

6. I ako dakle bude ondje sin mira, ostaće na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiće se k vama.

7. A u onoj kući budite, i jedite i pijte što u njih ima; jer je poslenik dostojan svoje plate; ne prelazite iz kuće u kuću.

8. I u kojigod grad dođete i prime vas, jedite što se donese pred vas.

9. I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: približi se k vama carstvo Božije.

10. I u kojigod grad dođete i ne prime vas, izišavši iz ulice njegove recite:

11. I prah od grada vašega koji je prionuo za nas otresamo vam; ai ovo znajte da se približi k vama carstvo Božije.

12. Kažem vam da će Sodomu biti lakše u onaj dan nego li gradu onome.

13. Teško tebi, Horazine! teško tebi. Vitsaido! Jer da su u Tiru i u Sidonu bila čudesa što su bila u vama, davno bi se u vreći i u pepelu sjedeći pokajali.

14. Ali Tiru i Sidonu biće lakše na sudu nego vama.

15. I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla ćeš propasti.

16. Ko vas sluša mene sluša; i ko se vas odriče mene se odriče; a ko se mene odriče, odriče se onoga koji je mene poslao.

17. Vratiše se pak sedamdesetorica s radosti, govoreći: Gospode! i đavoli nam se pokoravaju u ime tvoje.

18. A on im reče: Ja vidjeh sotonu gdje spade s neba kao munja.

19. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i va skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam ne će nauditi.

20. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena napisana na nebesima.

21. U taj čas obradova se Isus u duhu i reče: Hvalim te, oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. Da, oče, jer je tako bila volja tvoja.

22. I okrenuvši se k učenicima reče: Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna ko je sin osim oca, ni ko je otac osim sina i ako sin kome hoće kazati.

23. I okrenuvši se k učenicima nasamo reče: Blago očima koje vide što vi vidite.

24. Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše.

25. I gle, ustade jedan zakonik i kušajući ga reče: Učitelju! šta ću činiti da dobijem život vječni?

26. A on mu reče: šta je napisano u zakonu? kako čitaš?

27. A on odgovarajući reče: Ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom; i bližnjega svojega kao samoga sebe.

28. Reče mu pak: Prvo si odgovorio; to čini i bićeš živ.

29. A on šćadijaše da se opravda, pa reče Isusu: A ko je bližnji moj?

30. A Isus odgovarajući reče: Jedan čovjek silažaše iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatiše hajduci, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše, ostavivši ga pola mrtva.

31. A iznenada silažaše onijem putem nekakav sveštenik, i vidjevši ga prođe.

32. A tako i Levit kad je bio na onome mjestu, pristupi, i vidjevši ga prođe.

33. A Samarjanin nekakav prolazeći dođe nad njega, i vidjevši ga sažali mu se;

34. I pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivši ga na svoje kljuse dovede ga u gostionicu, i ustade oko njega.

35. I sjutradan polazeći izvadi dva groša te dade krčmaru, i reče mu: Gledaj ga, i što više potrošiš ja ću ti platiti kad se vratim.

36. šta misliš dakle, koji je od one trojice bio bližnji onome što su ga bili uhvatili hajduci?

37. A on reče: Onaj koji se smilovao na njega. A Isus mu reče: Idi, i ti čini tako.

38. A kad iđahu putem i on uđe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuću.

39. I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu.

40. A Marta se bješe zabunila kako će ga dočekati, i prikučivši se reče: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože.

41. A Isus odgovarajući reče joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo,

42. A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se ne će uzeti od nje.

Glava XI.[uredi]

1. I kad se moljaše Bogu na jednom mjestu pa presta, reče mu neki od učenika njegovijeh: Gospode! nauči nas moliti se Bogu, kao što i Jovan nauči svoje učenike.

2. A on im reče: Kad se molite Bogu govorite: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da dođe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;

3. Hljeb naš potrebni daji nam svaki dan;

4. I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu; i ne navedi nas u napast; nego nas izbavi oda zla.

5. I reče im: Koji od vas ima prijatelja, i otide mu u ponoći i reče mu: prijatelju! daj mi tri hljeba u zajam;

6. Jer mi dođe prijatelj s puta, i nemam mu šta postaviti;

7. A on iznutra odgovarajući da reče: ne uznemiruj me: već su vrata zatvorena, i djeca su moja sa mnom u postelji, i ne mogu ustati da ti dam.

8. I kažem vam: ako i ne ustane da mu da za to što mu je prijatelj, ali za njegovo bezobrazno iskanje ustaće i daće mu koliko treba.

9. I ja vama kažem: ištite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se.

10. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvora mu se.

11. Koji je među vama otac u koga ako sin zaište hljeba da mu da kamen? Ili ako zaište ribe da mu da mjesto ribe zmiju?

12. Ili ako zaište jaje da mu da skorpiju?

13. Kad dakle vi, zli budući, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko će više otac nebeski dati Duh svetoga onima koji ištu u njega?

14. I jednom izgna đavola koji bješe nijem; kad đavo iziđe progovori nijemi; i diviše se ljudi.

15. A neki od njih rekoše: Pomoću Veelzevula kneza đavolskoga izgoni đavole.

16. A drugi kušajući ga iskahu od njega znak s neba.

17. A on znajući pomisli njihove reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeće, i dom koji se razdijeli sam po sebi, propašće.

18. Tako i sotona ako se razdijeli sam po sebi, kako će ostati njegovo carstvo? kao što kažete da pomoću Veelzevula izgonim đavole.

19. Ako li ja pomoću Veelzevula izgonim đavole, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Za to će vam oni biti sudije.

20. A ako li ja prstom Božijim izgonim đavole, dakle je došlo k vama carstvo Božije.

21. Kad se jaki naoruža i čuva svoj dvor, imanje je njegovo na miru;

22. A kad dođe jači od njega i nadvlada ga, uzme sve oružje njegovo u koje se uzdao, i razdijeli što otme od njega.

23. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji sa mnom ne sabira, prosipa.

24. Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne našavši reče: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao;

25. I došavši nađe pometen i ukrašen.

26. Tada otide i uzme sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje čovjeku onome gore od prvoga.

27. A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reče mu: Blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje sisao!

28. A on reče: Blago i onima koji slušaju riječ Božiju, i drže je.

29. A narodu koji se skupljaše stade govoriti: Rod je ovaj zao; ište znak, i ne će mu se dati znak osim znaka Jone proroka;

30. Jer kako što Jona bi znak Ninevljanima, tako će i sin čovječij biti rodu ovome.

31. Carica južna izići će na sud s ljudima roda ovoga, i osudiće ih; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veći od Solomuna.

32. Ninevljani izići će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga; jer se pokajaše poučenjem Joninijem: a gle, ovdje je veći od Jone.

33. Niko ne meće zapaljene svijeće na sakriveno mjesto niti pod sud, nego na svijetnjak da vide svjetlost koji ulaze.

34. Svijeća je tijelu oko. Ako dakle oko tvoje bude zdravo, sve će tijelo tvoje biti svijetlo; ako li oko tvoje bude kvarno, i tijelo je tvoje tamno.

35. Gledaj dakle da vidjelo koje je u tebi ne bude tama.

36. Jer ako je sve tijelo tvoje svijetlo da nema nikakvoga uda tamna, biće sve svijetlo kao kad te svijeća obasja svjetlošću.

37. A kad govoraše. moljaše ga nekakav farisej da objeduje u njega. A on ušavši sjede za trpezu.

38. A farisej se začudi kad vidje da se najprije ne umi prije objeda.

39. A Gospod reče mu: Sad vi fariseji sponja čistite čašu i zdjelu, a iznutra vam je puno grabeža i zlobe.

40. Bezumni! nije li onaj načinio i iznutra koji je spolja načinio?

41. Ali dajite milostinju od onoga što je unutra; i gle, sve će vam biti čisto.

42. Ali teško vama farisejima što dajete desetak od metvice i od rute i od svakoga povrća, a prolazite pravdu i ljubav Božiju: ovo je trebalo činiti, i ono ne ostavljati.

43. Teško vama farisejima što tražite začelja po zbornicama i da vam se klanja po ulicama.

44. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri. što se kao skriveni grobovi po kojima ljudi idu i ne znadu ih.

45. A neki od zakonika odgovarajući reče! učitelju! govoreći to i nas sramotiš.

46. A on reče: Teško i vama zakonicima što tovarite na ljude bremena preteška za nošenje, a vi jednijem prstom svojijem ne ćete da ih prihvatite.

47. Teško vama što zidate grobove prorocima, a vaši su ih ocevi pobili.

48. Vi dakle svjedočite i odobravate djela otaca svojijeh; jer ih oni pobiše, a vi im grobove zidate.

49. Za to i premudrost Božija reče: poslaću im proroke i apostole, i od njih će jedne pobiti, a druge protjerati;

50. Da se ište od roda ovoga krv sviju proroka koja je prolivena od postanja svijeta,

51. Od krvi Aveljeve tja do krvi Zarijne, koji pogibe među oltarom i crkvom. Da, kažem vam, iskaće se od roda ovoga.

52. Teško vama zakonici što uzeste ključ od znanja: sami ne uđoste, a koji šćadijahu da uđu, zabraniste im.

53. A kad im on ovo govoraše, počeše književnici i fariseji vrlo navaljivati k njemu i mnogijem pitanjem zabunjivati ga,

54. Vrebajući i pazeći na njega ne bi li što ulovili iz usta njegovijeh da ga okrive.

Glava XII.[uredi]

1. Kad se na njih skupiše hiljade naroda da stadoše gaziti jedan drugoga, onda poče najprije govoriti učenicima svojijem: čuvajte se kvasca farisejskoga, koji je licemjerje.

2. Jer ništa nije sakriveno što se ne će otkriti, ni tajno što se ne će doznati;

3. Jer što u mraku rekoste, čuće se na vidjelu; i što na uho šaptaste u klijetima, propovijedaće se na krovovima.

4. Ali vam kažem, prijateljima svojijem: ne bojte se od onijeh koji ubijaju tijelo i po tom ne mogu ništa više učiniti.

5. Nego ću vam kazati koga da se bojite: bojte se onoga koji ima vlast pošto ubije baciti u pakao: da, kažem vam, onoga se bojte.

6. Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.

7. A u vas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.

8. Nego vam kažem: kojigod prizna mene pred ljudima priznaće i sin čovječij njega pred anđelima Božijim;

9. A koji se odreče mene pred ljudima njega će se odreći pred anđelima Božijim.

10. I svaki koji reče riječ na sina čovječijega oprostiće mu se, a koji huli na svetoga Duha ne će mu se oprostiti.

11. A kad vas dovedu u zbornice i na sudove i pred poglavare, ne brinite se kako ćete ili šta odgovoriti, ili šta ćete kazati

12. Jer će vas sveti Duh naučiti u onaj čas šta treba reći.

13. Reče mu pak neki iz naroda: Učitelju! reci bratu mojemu da podijeli sa mnom dostojanje.

14. A on mu reče: čovječe! ko je mene postavio sudijom ili kmetom nad vama?

15. A njima reče: Gledajte i čuvajte se od lakomstva; jer niko ne živi onijem što je suviše bogat.

16. Kaza im pak priču govoreći: u jednoga bogatog čovjeka rodi njiva.

17. I mišljaše u sebi govoreći: šta ću činiti? nemam u što sabrati svoje ljetine.

18. I reče: evo ovo ću činiti: pokvariću žitnice svoje i načiniću veće; i ondje ću sabrati sva svoja žita i dobro svoje;

19. I kazaću duši svojoj: dušo! imaš mnogo imanje na mnogo godina; počivaj, jedi, pij, veseli se.

20. A Bog njemu reče: bezumniče! ovu noć uzeće dušu tvoju od tebe; a što si pripravio čije će biti?

21. Tako biva onome koji sebi teče blago a ne bogati se u Boga.

22. A učenicima svojijem reče: Za to vam kažem: ne brinite se dušom svojom šta ćete jesti ni tijelom u što ćete se obući:

23. Duša je pretežnija od jela i tijelo od odijela.

24. Pogledajte gavrane kako ne siju, ni žanju, koji nemaju podruma ni žitnica, i Bog ih hrani: a koliko ste vi pretežniji od ptica?

25. A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan?

26. A kad ni najmanje što ne možete, za što se brinete za ostalo?

27. Pogledajte ljiljane kako rastu: ne trude se, niti predu; ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj slavi svojoj ne obuče se kao jedan od njih.

28. A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peć baca, Bog tako odijeva, a kamo li vas, malovjerni!

29. I vi ne ištite šta ćete jesti ili šta ćete piti, i ne brinite se;

30. Jer ovo sve ištu i neznabošci ovoga svijeta; a otac vaš zna da vama treba ovo.

32. Nego ištite carstva Božijega i ovo će vam se sve dodati.

32. Ne boj se. malo stado! jer bi volja vašega oca da vam da carstvo.

33. Prodajite što imate i dajite milostinju; načinite sebi torbe koje ne će ovetšati, haznu koja se nikad ne će isprazniti, na nebesima, gdje se lupež ne prikučuje, niti moljac jede.

34. Jer gdje je vaše blago ondje će biti i srce vaše.

35. Neka budu vaša bedra zapregnuta i svijeće zapaljene;

36. I vi kao ljudi koji čekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da mu odmah otvore kako dođe i kucne.

37. Blago onijem slugama koje nađe gospodar kad dođe a oni straže. Zaista vam kažem da će se zapregnuti, i posadiće ih, i pristupiće te će im služiti.

38. I ako dođe u drugu stražu, i u treću stražu dođe, i nađe ih tako, blago onijem slugama.

39. Ali ovo znajte: kad bi znao domaćin u koji će čas doći lupež, čuvao bi i ne bi dao potkopati kuće svoje.

40. I vi dakle budite gotovi; jer u koji čas ne mislite doći će sin čovječij.

41. A Petar mu reče: Gospode! govoriš li nama ovu priču ili svima?

42. A Gospod reče: Ko je dakle taj vjerni i mudri pristav kojega postavi gospodar nad čeljadi svojom da im daje hranu na obrok?

43. Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov nađi da izvršuje tako.

44. Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviće ga.

45. Ako li reče taj sluga u srcu svojemu: ne će moj gospodar još za dugo doći; i stane biti sluge i sluškinje. i jesti i piti, i opijati se;

46. Doći će gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u čas kad ne misli, i rasjeći će ga, i dijel njegov metnuće s nevjernima.

47. A onaj sluga koji zna volju gospodara svojega i nije se pripravio, niti učinio po volji njegovoj, biće vrlo bijen;

48. A koji ne zna pa zasluži boj, biće malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo će se iskati od njega; a kome predane najviše najviše će iskati od njega.

49. Ja sam došao da bacim oganj na zemlju; i kako bi mi se htjelo da se već zapalio!

50. Ali se meni valja krstiti krštenjem, i kako mi je teško dok se ne svrši!

51. Mislite li da sam ja došao da dam mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor.

52. Jer će odsele pet u jednoj kući biti razdijeljeni, ustaće tri na dva, i dva na tri.

53. Ustaće otac na sina i sin na oca; mati na kćer i kći pa mater; svekrva na snahu svoju i snaha iz svekrvu svoju.

54. A narodu govoraše: kad vidite oblak gdje se diže od zapada odmah kažete: biće dažd; i biva tako.

55. I kad vidite jug gdje duva kažete: biće vrućina; i biva.

56. Licemjeri! lice neba i zemlje umijete poznavati. a vremena ovoga kako ne poznajete?

57. Za što pak i sami od sebe ne sudite pravedno?

58. Jer kad ideš sa svojijem suparnikom knezu, gledaj ne bi li se na putu s njim poravnao da te ne pritegne sudiji, i sudija da te ne preda sluzi, i sluga date ne baci u tamnicu.

59. Kažem ti: nećeš odande izići dok ne daš i pošljednjega dinara.

Glava XIII.[uredi]

1. U to vrijeme pak dođoše peki i kazaše za Galilejce kojijeh krv pomiješa Pilat sa žrtvama njihovijem.

2. I odgovarajući Isus reče im: Mislite li da su ti Galilejci bili najgrešniji od sviju Galilejaca, jer tako postradaše?

3. Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.

4. Ili oni osamnaest što na njih pade kula Siloamska i pobi ih mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jerusalimljana?

5. Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.

6. Kaza im pak ovu priču: Jedan čovjek imadijaše smokvu usađenu u svome vinogradu, i dođe da traži roda na njoj, i ne nađe.

7. Onda reče vinogradaru: evo treća godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci je dakle, za što zemlji da smeta?

8. A on odgovarajući reče mu: Gospodaru! ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem;

9. Pa da ako rodi; ako li ne, posjeći ćeš je na godinu

10. A kad učaše u jednoj zbornici u subotu,

11. I gle, bješe ondje žena bolesna od duha osamnaest godina, i bješe zgrčena, i ne mogaše se ispraviti.

12. A kad je vidje, dozva je Isus i reče joj : ženo! oproštena si od bolesti svoje.

13. I metnu na nju ruke, i odmah se ispravi i hvaljaše Boga.

14. A starješina od zbornice srđaše se što je Isus iscijeli u subotu, i odgovarajući reče narodu: šest je dana u koje treba raditi, u one dakle dolazite te se liječite, a ne u dan subotni.

15. A Gospod mu odgovori i reče: Licemjere! svaki od vas u subotu ne odrješuje li svojega vola ili magarca od jasala, i ne vodi da napoji?

16. A ovu kćer Avramovu koju sveza sotona evo osamnaesta godina, ne trebaše li je odriješiti iz ove sveze u dan subotni?

17. I kad on ovo govoraše stiđahu se svi koji mu se protivljahu; i sav narod radovaše se za sva njegova slavna djela.

18. A on im reče: Kakvo je carstvo Božije? i kakvo ću kazati da je?

19. Ono je kao zrno gorušično, koje uzevši čovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske useliše se u grane njegove.

20. Opet reče: Kakvo ću kazati da je carstvo Božije?

21. Ono je kao kvasac koji uzevši žena metnu u trp kopanje brašna, dok ne uskise sve.

22. I prolažaše po gradovima i selima učeći i putujući u Jerusalim.

23. Reče mu pak neko: Gospode! jeli malo onijeh koji će biti spaseni? A on im reče:

24. Navalite da uđete na tijesna vrata; jer vam kažem: mnogi će tražiti da uđu i ne će moći:

25. Kad ustane domaćin i zatvori vrata, i stanete na polju stajati i kucati u vrata govoreći: Gospode! Gospode! otvori nam; i odgovarajući reći će vam: ne poznajem vas otkuda ste.

26. Tada ćete stati govoriti: mi jedosmo pred tobom i pismo, i po ulicama našijem učio si.

27. A on će reći: kažem vam: ne poznajem vas otkuda ste; odstupite od mene svi koji nepravdu činite.

28. Ondje će biti plač i škrgut zuba, kad vidite Avrama i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Božijemu, a sebe na polje istjerane.

29. I doći će od istoka i zapada i sjevera i juga i sješće za trpezu u carstvu Božijemu.

30. I gle, ima pošljednjijeh koji će biti prvi, i ima prvijeh koji će biti pošljednji.

31. u taj dan pristupiše neki od fariseja govoreći mu: Iziđi i idi odavde, jer Irod hoće da te ubije.

32. I reče im: Idite i kažite onoj lisici: evo izgonim đavole i iscjeljujem danas i sjutra, a treći dan svršiću.

33. Ali danas i sjutra i prekosjutra treba mi ići; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima.

34. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke, i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim čeda tvoja kao kokoš gnijezdo svoje pod krila, i ne htjeste!

35. Eto će vam se ostaviti kuća vaša pusta; a ja vam kažem: ne ćete mene vidjeti dok ne dođe da rečete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.

Glava XIV.[uredi]

1. I dogodi mu se da dođe u subotu u kuću jednoga kneza fariseje koga da jede hljeb; i oni motrahu na njega.

2. I gle, bješe pred njim nekakav čovjek na kome bješe debela bolest.

3. I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: Jeli slobodno u subotu iscjeljivati?.

4. A oni oćutješe. I dohvativši ga se iscijeli ga i otpusti.

5. I odgovarajući reče im: Koji od vas ne bi svojega magarca ili vola da mu padne u bunar odmah izvadio u dan subotni?

6. I ne mogaše mu odgovoriti na to.

7. A gostima kaza priču, kad opazi kako izbirahu začelja, i reče im:

8. Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u začelje, da ne bude među gostima ko stariji od tebe;

9. I da ne bi došao onaj koji je pozvao tebe i njega, i rekao ti: podaj mjesto ovome; i onda ćeš sa stidom sjesti na niže mjesto.

10. Nego kad te ko pozove, došavši sjedi na pošljednje mjesto. da ti reče kad dođe onaj koji te pozva: prijatelju! pomakni se više; tada će tebi biti čast pred onima koji sjede s tobom za trpezom.

11. Jer svaki koji se podiže, poniziće se; a koji se ponizuje, podignuće se.

12. A i onome što ih je pozvao reče: kad daješ objed ili večeru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni braće svoje, ni rođaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi oni tebe kad pozvali i vratili ti;

13. Nego kad činiš gozbu zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe;

14. I blago će ti biti što ti oni ne mogu vratiti; nego će ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh.

15. A kad ču to neki od onijeh što sjeđahu s njim za trpezom reče mu: Blago onome koji jede hljeba u carstvu Božijemu!

16. A on mu reče: Jedan čovjek zgotovi veliku večeru, i pozva mnoge;

17. I kad bi vrijeme večeri, posla slugu svojega da kaže zvanima: hajdete, jer je već sve gotovo.

18. I počeše se izgovarati svi redom; prvi mu reče: kupih njivu, i valja mi ići da je vidim; molim te izgovori me.

19. I drugi reče: kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te izgovori me.

20. I treći reče: oženih se, i za to ne mogu doći.

21. I došavši sluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada se rasrdi domaćin i reče sluzi svome: idi brzo na raskršća i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe.

22. I reče sluga: Gospodaru. učinio sam kako si zapovjedio, i još mjesta ima.

23. I reče gospodar sluzi: Iziđi na putove i među ograde, te natjeraj da dođu da mi se napuni kuća.

24. Jer vam kažem da ni jedan od onijeh zvanijeh ljudi ne će okusiti moje večere. Jer je mnogo zvanijeh, ali je malo izbranijeh.

25. Iđaše pak s njim mnoštvo naroda, i obazrevši se reče im:

26. Ako ko dođe k meni a ne mrzi na svojega oca, i na mater, i na ženu, i na djecu, i na braću, i na sestre, i na samu dušu svoju, ne može biti moj učenik.

27. I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj učenik.

28. I koji od vas kad hoće da zida kulu ne sjede najprije i ne proračuni šta će ga stati, da vidi ima li da može dovršiti?

29. Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati

30. Govoreći: ovaj čovjek poče zidati, i ne može da dovrši.

31. Ili koji car kad pođe s vojskom da se pobije s drugijem carem ne sjede najprije i ne drži vijeću može li s deset hiljada sresti onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada?

32. Ako li ne može, a on pošlje poslanike dok je onaj još daleko i moli da se pomire.

33. Tako dakle svaki od vas koji se ne odreče svega što ima ne može biti moj učenik.

34. So je dobra, ali ako so obljutavi, čim će se osoliti?

35. Niti je potrebna u zemlju ni u gnoj; nego je prospu na polje. Ko ima uši da čuje neka čuje.

Glava XV.[uredi]

1. I približavahu se k njemu svi carinici i grješnici da ga čuju.

2. I vikahu na njega fariseji i književnici govoreći: Ovaj prima grješnike i jede s njima.

3. A on im kaza priču ovu govoreći:

4. Koji čovjek od vas imajući sto ovaca i izgubivši jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?

5. I našavši digne je na ramo svoje radujući se,

6. I došavši kući sazove prijatelje i susjede govoreći im: radujte se sa mnom: ja nađoh svoju ovcu izgubljenu.

7. Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu za jednoga grješnika koji se kaje, nego li za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.

8. Ili koja žena imajući deset dinara, ako izgubi jedan dinar, ne zapali svijeću, i ne pomete kuće, i ne traži dobro dok ne nađe?

9. I našavši sazove drugarice i susjede govoreći: radujte se sa mnom: ja nađoh dinar izgubljeni.

10. Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božijima za jednoga grješnika koji se kaje.

11. I reče: Jedan čovjek imaše dva sina,

12. I reče mlađi od njih ocu: oče! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje.

13. I po tom do nekoliko dana pokupi mlađi sin sve svoje, i otide u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje živeći besputno.

14. A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se nađe u nevolji.

15. I otišavši pribi se kod jednoga čovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da čuva svinje.

16. I željaše napuniti trbuh svoj roščićima koje svinje jeđahu, i niko mu ih ne davaše.

17. A kad dođe k sebi, reče: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi!

18. Ustaću i idem ocu svojemu, pa ću mu reći: oče! sagriješih nebu i tebi,

19. I već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj : primi me kao jednoga od svojijeh najamnika.

20. I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i cjeliva ga.

21. A sin mu reče: oče! sagriješih nebu i tebi, i već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj.

22. A otac reče slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge.

23. I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo.

24. Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe, i nađe se. I stadoše se veseliti.

25. A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeći kad se približi kući ču pjevanje i podvikivanje.

26. I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta je to?

27. A on mu reče: brat tvoj dođe; a otac tvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdrava vidio?

28. A on se rasrdi i ne šćadijaše da uđe. Tada iziđe otac njegov i moljaše ga.

29. A on odgovarajući reče ocu: eto te služim toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bih se proveselio sa svojijem društvom;

30. A kad dođe taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno.

31. A on mu reče: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje.

32. Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživlje; i izgubljen bješe, i nađe se.

Glava XVI.[uredi]

1. A učenicima svojijem govoraše: Bijaše jedan čovjek bogat koji imaše pristava, i toga oblagaše kod njega da mu prosipa imanje.

2. I dozvavši ga reče mu: šta ovo ja čujem za tebe? Daj račun kako si kućio kuću; jer više ne možeš kućom upravljati.

3. A pristav od kuće reče u sebi: šta ću činiti? gospodar moj uzima od mene upravljanje kuće: kopati ne mogu, prositi stidim se.

4. Znam šta ću činiti da bi me primili u kuće svoje kad mi se oduzme upravljanje kuće.

5. I dozvavši redom dužnike gospodara svojega reče prvome: koliko si dužan gospodaru mojemu?

6. A on reče: sto oka ulja. I reče mu: uzmi pijemo svoje i sjedi brzo te napiši pedeset.

7. A potom reče drugome: a ti koliko si dužan? A on reče: sto oka pšenice. I reče mu:uzmi pismo svoje i napiši osamdeset.

8. I pohvali gospodar nevjernoga pristava što mudro učini; jer su sinovi ovoga vijeka mudriji od sinova vidjela u svojemu naraštaju.

9. I ja vama kažem: načinite sebi prijatelje nepravednijem bogastvom, da bi vas kad osiromašite primili u vječne kuće.

10. Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran.

11. Ako dakle u nepravednom bogastvu vjerni ne biste, ko će vam u istinom vjerovati?

12. I ako u tuđem ne biste vjerni, ko će vam dati vaše?

13. Nikakav pak sluga ne može dva gospodara služiti; jer ili će na jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili će jednome voljeti a za drugoga ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogastvu.

14. A ovo sve slušahu i fariseji, koji bijahu srebroljupci, i rugahu mu se.

15. I reče im: Vi ste oni koji se gradite pravedni pred ljudima; ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko, ono je mrzost pred Bogom.

16. Zakon i proroci su do Jovana; odsele se carstvo Božije propovijeda jevanđelijem, i svaki navaljuje da uđe. u njega.

17. Lašnje je pak nebu i zemlji proći nego li jednoj titli iz zakona propasti.

18. Svaki koji pušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu čini; i koji se ženi puštenicom, preljubu čini.

19. čovjek neki pak bješe bogat, koji se oblačaše u skerlet i u svilu. i življaše svaki dan gospodski i veseljaše se.

20. A bijaše jedan siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pred njegovijem vratima gnojav,

21. I željaše da se nasiti mrvama koje padahu s trpeze bogatoga; još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov.

22. A kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u naručje Avramovo; a umrije i bogati, zakopaše ga.

23. I u paklu kad bješe u mukama podiže oči svoje i ugleda iz daleka Avrama i Lazara u naručju njegovu,

24. I povikavši reče: oče Avrame! smiluj se na me i pošlji mi Lazara neka umoči u vodu vrh od prsta svojega, i da mi rashladi jezik; jer se mučim u ovome plamenu.

25. A Avram reče: sinko! opomeni se da si ti primio dobra svoja u životu svome, i Lazar opet zla; a sad se on tješi, a ti se mučiš.

26. I preko svega toga postavljena je među nama i vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeći. ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze.

27. Tada reče: molim te dakle, oče, da ga pošlješ kući oca mojega,

28. Jer imam pet braće: neka im posvjedoči da ne bi i oni došli na ovo mjesto mučenja.

29. Reče mu Avram: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju.

30. A on reče: ne, oče Avrame! nego ako im dođe ko iz mrtvijeh pokajaće se.

31. A Avram mu reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroka, da ko i iz mrtvijeh ustane ne će vjerovati.

Glava XVII.[uredi]

1. A učenicima reče: Nije moguće da ne dođu sablazni; ali teško onome s koga dolaze;

2. Bolje bi mu bilo da mu se vodenični kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.

3. čuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.

4. I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan dođe k tebi i reče: kajem se, oprosti mu.

5. I rekoše apostoli Gospodu: Dometni nam vjere.

6. A Gospod reče: Kad biste imali vjere koliko zrno gorušično, i rekli biste ovome dudu: iščupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas.

7. Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili čuva stoku pa kad dođe iz polja, reče mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?

8. Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da večeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?

9. Eda li će on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem.

10. Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeđeno govorite: mi smo zaludne sluge, jer učinismo što smo bili dužni činiti.

11. I kad iđaše u Jerusalim, on prolažaše između Samarije i Galileje.

12. I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka,

13. I podigoše glas govoreći: Isuse učitelju! pomiluj nas.

14. I vidjevši ih reče im: Idite i pokažite se sveštenicima. I oni idući očistiše se.

15. A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleći Boga iza glasa,

16. I pade ničice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.

17. A Isus odgovarajući reče: Ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?

18. Kako se među njima koji ne nađe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuđin?

19. I reče mu: Ustani, idi; vjera tvoja pomože ti.

20. A kad ga upitaše fariseji: Kad će doći carstvo Božije? odgovarajući reče im: Carstvo Božije ne će doći da se vidi;

24. Niti će se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama.

22. A učenicima reče: Doći će vrijeme kad ćete zaželjeti da vidite jedan dan sina čovječijega, i ne ćete vidjeti.

23. I reći će vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite.

24. Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako će biti i sin čovječij u svoj dan.

25. Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda svojega.

26. I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako će biti u dane sina čovječijega.

27. Jeđahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg, i dođe potop i pogubi sve.

28. Tako kao što bi u dane Lotove: jeđahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, sađahu, zidahu;

29. A u dan kad iziđe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve.

30. Tako će biti i u onaj dan kad će se javiti sin čovječij.

31. u onaj dan koji se desi na krovu a pokućstvo njegovo u kući, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraća natrag.

32. Opominjite se žene Lotove.

33. Koji pođe da sačuva dušu svoju, izgubiće je; a koji je izgubi, oživljeće je.

34. Kažem vam: u onu noć biće dva na jednome odru, jedan će se uzeti a drugi će se ostaviti;

35. Dvije će mljeti zajedno, jedna će se uzeti a druga će se ostaviti;

36. Dva će biti na njivi, jedan će se uzeti a drugi će se ostaviti.

37. I odgovarajući rekoše mu: Gdje, Gospode? A on im reče: Gdje je strvina onamo će se i orlovi skupiti.

Glava XVIII.[uredi]

1. Kaza im pak i priču kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži,

2. Govoreći: u jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiđaše.

3. A u onome gradu bijaše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreći: ne daj me mojemu suparniku.

4. I ne šćadijaše za dugo. A najposlije reče u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim,

5. No budući da mi dosađuje ova udovica, odbraniću je, da mi jednako ne dolazi i ne dosađuje.

6. Tada reče Gospod: čujte šta govori nepravedni sudija.

7. A kamo li Bog ne će odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noć?

8. Kažem vam da će ih odbraniti brzo. Ali sin čovječij kad dođe hoće li naći vjeru na zemlji?

9. A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza priču ovu:

10. Dva čovjeka uđoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik.

11. Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljubočnici, ili kao ovaj carinik.

12. Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam.

13. A carinik izdaleka stajaše, i ne šćaše mi očiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreći: Bože! milostiv budi meni grješnome!

14. Kažem vam da ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziće se; a koji se sam ponižuje podignuće se.

15. Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe učenici, zaprijetiše im.

16. A Isus dozvavši ih reče: Pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.

17. I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, ne će ući u njega.

18. I zapita ga jedan knez govoreći: Učitelju blagi! šta da učinim da naslijedim život vječni?

19. A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.

20. Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; poštuj oca svojega i mater svoju.

21. A on reče: Sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.

22. A kad to ču Isus reče mu: Još ti jedno ne dostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i hajde za mnom.

23. A kad on ču to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat.

24. A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reče: Kako je teško ući u carstvo Božije onima koji imaju bogastvo!

25. Lakše je kamili proći kroz iglene uši nego li bogatome ući u carstvo Božije.

26. A oni koji slušahu rekoše: Ko se dakle može spasti?

27. A on reče: što je u ljudi nemoguće u Boga je moguće.

28. A Petar reče: Eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo.

29. A on im reče: Zaista vam kažem: nema ni jednoga koji bi ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega,

30. Koji ne će primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vječni.

31. Uze pak dvanaestoricu i reče im: Evo idemo gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za sina čovječijega.

32. Jer će ga predati neznabošcima, i narugaće mu se. i ružiće ga, i popljuvaće ga,

33. I biće ga, i ubiće ga; i treći dan ustaće.

34. I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza.

35. A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeđaše kraj puta proseći.

36. A kad ču narod gdje prolazi zapita: šta je to?

37. I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi.

38. I povika govoreći: Isuse, sine Davidov! pomiluj me.

39. I prijećahu mu oni što iđahu naprijed da ućuti; a on još više vikaše: Sine Davidov! pomiluj me.

40. A Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga

41. Govoreći: šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode! da progledam.

42. A Isus mu reče: Progledaj; vjera tvoja pomože ti.

43. I odmah progleda, i pođe za njim hvaleći Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.

Glava XIX.[uredi]

1. I kad uđe u Jerihon i prolažaše krozanj,

2. I gle, čovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinički, i bješe bogat,

3. I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta;

4. I potrčavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebao proći.

5. I kad dođe Isus na ovo mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reče mu: Zakheju! siđi brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kući.

6. I siđe brzo; i primi ga radujući se.

7. I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreći da grješnome čovjeku dođe u kuću.

8. A Zakhej stade i reče Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daću siromasima, i ako sam koga zanio vratiću onoliko četvoro.

9. A Isus mu reče: Danas dođe spasenije kući ovoj; jer je i ovo sin Avramov.

10. Jer je sin čovječij došao da nađe i spase što je izgubljeno.

11. A kad oni to slušahu nastavi kazivati priču; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da će se odmah javiti carstvo Božije.

12. Reče dakle: Jedan čovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.

13. Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reče im: trgujte dok se ja vratim.

14. I građani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreći: ne ćemo da on caruje nad nama.

15. I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reče da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.

16. Tada dođe prvi govoreći: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa.

17. I reče mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.

18. I dođe drugi govoreći: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa.

19. A on reče i onome: i ti budi nad pet gradova.

20. I treći dođe govoreći: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i čuvao.

21. Jer sam se bojao tebe: jer si čovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.

22. A gospodar mu reče: po tvojijem ću ti riječima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd čovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao:

23. Pa za što nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?

24. I reče onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.

25. I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.

26. A on im odgovori: jer vam kaže da će se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeće se od njega i ono što ima.

27. A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.

28. I kazavši ovo pođe naprijed, i iđoše gore u Jerusalim.

29. I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od učenika svojijeh

30. Govoreći: Idite u to selo prema vama, i kad uđete u njega naći ćete magare privezano na koje nikakav čovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite.

31. I ako vas ko upita: za što driješite? ovako mu kažite: ono Gospod treba.

32. A kad otidoše poslani, nađoše kao što im kaza.

33. A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: Za što driješite magare?

34. A oni rekoše: Ono Gospodu treba.

35. I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.

36. A kad iđaše, prostirahu haljine svoje po putu.

37. A kad se približi već da siđe s gore Maslinske, poče sve mnoštvo učenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva čudesa što su vidjeli,

38. Govoreći: Blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini!

39. I neki fariseji iz naroda rekoše mu: učitelju! zaprijeti učenicima svojijem.

40. I odgovarajući reče im: Kažem vam: ako oni ućute, kamenje će povikati.

41. I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim

42. Govoreći: Kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od očiju tvojijeh.

43. Jer će doći dani na tebe, i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliće te, i obuzeće te sa sviju strana;

44. I razbiće tebe i djecu tvoju u tebi, i ne će ostaviti u tebi kamena na kamenu, za to što nijesi poznao vremena u kojemu si pohođen.

45. I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu,

46. Govoreći im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi načiniste od njega pećinu hajdučku.

47. I učaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenički i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube.

48. I ne nalažahu šta bi mu učinili; jer sav narod iđaše za njim, i slušahu ga.

Glava XX.[uredi]

1. I kad on u jedan od onijeh dana učaše narod u crkvi i propovijedaše jevanđelije, dođoše glavari sveštenički

2. I rekoše mu govoreći: Kaži nam kakvom vlasti to činiš? Ili ko ti je dao vlast tu?

3. A on odgovarajući reče im: I ja ću vas upitati jednu riječ, i kažite mi:

4. Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi?

5. A oni pomišljahu u sebi govoreći: Ako rečemo: s neba, reći će: za što mu dakle ne vjerovaste?

6. Ako li rečemo: od ljudi, sav će nas narod pobiti kamenjem: jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok.

7. I odgovoriše: Ne znamo otkuda.

8. A Isus im reče: Ni ja vama ne ću kazati kakvom vlasti ovo činim.

9. A narodu poče kazivati priču ovu: Jedan čovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na po dugo vremena.

10. I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna.

11. I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbivši i osramotivši poslaše prazna.

12. I posla opet trećeg; a oni i onoga raniše, i istjeraše.

13. Onda reče gospodar od vinograda: šta ću činiti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega.

14. A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreći: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje.

15. I izvedoše ga na polje iz vinograda i ubiše. šta će dakle učiniti njima gospodar od vinograda?

16. Doći će i pogubiće ove vinogradare, i daće vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: Ne dao Bog!

17. A on pogledavši ia njih reče: šta znači dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla?

18. Svaki koji padne na taj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.

19. I gledahu glavari sveštenički i književnici u onaj čas da dignu ruke nanj: ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu priču kaza.

20. I pažahu na njega, i poslaše vrebače, koji se građahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u riječi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj.

21. I upitane ga govoreći: učitelju! znamo da pravo govoriš i učiš. i ne gledaš ko je ko, nego zaista učiš putu Božijem:

22. Treba li nam ćesaru davati harač, ili ne?

23. A on razumjevši njihovo lukavstvo reče im: šta me kušate?

24. Pokažite mi dinar; čij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajući rekoše: ćesarev.

25. A on im reče: Podajte dakle što je ćesarevo ćesaru, i što je Božije Bogu.

26. I ne mogoše riječi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše.

27. A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga

28. Govoreći: učitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu.

29. Bijaše sedam braće, i prvi uze ženu, i umrije bez djece;

30. I uze drugi ženu, i on umrije bez djece;

31. I treći je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe;

32. A poslije sviju umrije i žena.

33. O vaskrseniju dakle koga će od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena.

34. I odgovarajući Isus reče im: Djeca ovoga svijeta žene se i udaju;

35. A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti će se ženiti ni udavati;

36. Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anđeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija.

37. A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avramova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva.

38. A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi.

39. A neki od književnika odgovarajući rekoše: učitelju! dobro si kazao.

40. I već ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reče:

41. Kako govore da je Hristos sin Davidov?

42. Kad sam David govori u psaltiru: reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane

43. Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.

44. David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?

45. A kad sav narod slušaše, reče učenicima svojijem:

46. čuvajte se od književnika, koji hoće da idu u dugačkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i začelja na gozbama;

47. Koji jedu kuće udovičke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni će još većma biti osuđeni.

Glava XXI.[uredi]

1. Pogledavši pak gore vidje bogate gdje meću priloge svoje u haznu Božiju;

2. A vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte;

3. I reče: Zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju:

4. Jer ovi svi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše.

5. I kad neki govorahu za crkvu da je ukradena lijepijem kamenjem i zakladima, reče:

6. Doći će dani u koje od svega što vidite ne će ostati ni kamen na kamenu koji se ne će razmetnuti.

7. Zapitaše ga pak govoreći: učitelju! a kad će to biti? i kakav je znak kad će se to dogoditi?

8. A on reče: čuvajte se da vas ne prevare, jer će mnogi doći na ime moje govoreći: ja sam. i vrijeme se približi. Ne idite dakle za njima.

9. A kad čujete ratove i bune, ne plašite se; jer to sve treba najprije da bude; ali još nije tada pošljedak.

10. Tada im reče: Ustaće narod na narod i carstvo na carstvo;

11. I zemlja će se tresti vrlo po svijetu, i biće gladi i pomori i strahote i veliki znaci biće na nebu.

12. A prije svega ovoga metnuće na vas ruke svoje i goniće vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiće vas pred careve i kraljeve imena mojega radi.

13. A to će vam se dogoditi za svjedočanstvo.

14. Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako ćete odgovarati:

15. Jer ću vam ja dati usta i premudrost kojoj se ne će moći protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici.

16. A predavaće vas i roditelji i braća i rođaci i prijatelji; i pobiće neke od vas.

17. I svi će omrznuti na vas imena mojega radi.

18. I dlaka s glave vaše ne će poginuti.

19. Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje.

20. A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti.

21. Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze na polje; i koji su na polju neka ne ulaze u njega:

22. Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano.

23. Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer će biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu.

24. I pašće od oštrica mača, i odvešće se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim će gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca.

25. I biće znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova.

26. Ljudi će umirati od straha i od čekanja onoga što ide na zemlju; jer će se i sile nebeske pokrenuti.

27. I tada će ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.

28. A kad se počne ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se približuje izbavljenje vaše.

29. I kaza im priču: Gledajte na smokvu i na sva drveta;

30. Kad vidite da već potjeraju, sami znate da je blizu ljeto.

31. Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije.

32. Zaista vam kažem da ovaj naraštaj ne će proći dok se ovo sve ne zbude.

33. Nebo i zemlja proći će, a riječi moje ne će proći.

34. Ali se čuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan ne dođe iznenada.

35. Jer će doći kao zamka na sve koji žive po svoj zemlji.

36. Stražite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteći od svega ovoga što će se zbiti, i stati pred sinom čovječijim.

37. I danju učaše u crkvi, a noću izlažaše i noćivaše na gori koja se zove Maslinska.

38. I sav narod dolažaše iz jutra k njemu u crkvu da ga slušaju.

Glava XXII.[uredi]

1. Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.

2. I gledahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.

3. A sotona uđe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.

4. I otišavši govori s glavarima svešteničkijem i sa starješinama kako će im ga izdati.

5. I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.

6. I on se obreče, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.

7. A dođe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;

8. I posla Petra i Jovana rekavši: Idite ugotovite nam pashu da jedemo.

9. A oni mu rekoše: Gdje hoćeš da ugotovimo?

10. A on im reče: Eto kad uđete u grad, srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim u kuću u koju on uđe,

11. I kažite domaćinu: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem?

12. I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.

13. A oni otidoše i nađoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.

14. I kad dođe čas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.

15. I reče im: Vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;

16. Jer vam kaže da je odsele ne ću jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.

17. I uzevši čašu dade hvalu, i reče: uzmite je i razdjelite među sobom;

18. Jer vam kažem da ne ću piti od roda vinogradskoga dok ne dođe carstvo Božije.

19. I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreći: Ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen.

20. A tako i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.

21. ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.

22. I sin čovječij dakle se kao što je uređeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje!

23. I oni staše tražiti među sobom koji bi dakle od njih bio koji će to učiniti.

24. A posta i prepiranje među njima koji bi se držao među njima da je najveći.

25. A on im reče: Carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.

26. Ali vi nemojte tako; nego koji je najveći među vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.

27. Jer koji je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga.

28. A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.

29. I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:

30. Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.

31. Reče pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas činio kao pšenicu.

32. A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju.

33. A on mu reče: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt ići.

34. A on reče: Kažem ti, Petre! danas ne će zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ.

35. I reče im: Kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuće, eda vam što ne dostade? A oni rekoše: Ništa.

36. A on im reče: Ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.

37. Jer vam kaže da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i među zločince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.

38. A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reče: Dosta je.

39. I izišavši otide po običaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše učenici njegovi.

40. A kad dođe na mjesto reče im: Molite se Bogu da ne padnete u napast.

41. I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu

42. Govoreći: Oče! kad bi hteo da proneseš ovu čašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.

43. A anđeo mu se javi s neba, i krijepi ga.

44. I budući u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.

45. I ustavši od molitve dođe k učenicima svojijem, i nađe ih a oni spavaju od žalosti,

46. I reče im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.

47. Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iđaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: Koga cjelivam onaj je.

48. A Isus mu reče: Juda! zar cjelivom izdaješ sina čovječijega?

49. A kad oni što bijahu s njim vidješe šta će biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?

50. I udari jedan od njih slugu poglavara svešteničkoga, i odsiječe mu desno uho.

51. A Isus odgovarajući reče: Ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.

52. A glavarima svešteničkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli nanj reče Isus: Zar kao na hajduka iziđoste s noževima i s koljem da me uhvatite?

53. Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš čas i oblast tame.

54. A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara svešteničkoga. A Petar iđaše za njim izdaleka.

55. A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeđahu zajedno, i Petar sjeđaše među njima.

56. Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši nanj reče: I ovaj bješe s njim.

57. A on ga se odreče govoreći: ženo! ne poznajem ga.

58. I malo za tijem vidje ga drugi i reče: I ti si od njih. A Petar reče: čovječe! nijesam.

59. I pošto prođe oko jednoga sahata drugi neko potvrđivaše govoreći: Zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.

60. A Petar reče: čovječe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.

61. I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu riječi Gospodnje kako mu reče: Prije nego pijetao zapjeva odreći ćeš me se triput.

62. I izišavši na polje plaka gorko.

63. A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.

64. I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreći: Proreci ko te udari?

65. I druge mnoge hule govorahu nanj.

66. I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenički i književnici, i odvedoše ga u svoj sud

67. Govoreći: Jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reče: Ako vam i kažem, ne ćete vjerovati.

68. A ako vas i zapitam, ne ćete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti.

69. Odsele će sin čovječij sjediti s desne strane sile Božije.

70. Svi pak rekoše: Ti li si dakle sin Božij? A on im reče: Vi kažete da sam ja.

71. A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedočanstva? jer sami čusmo iz usta njegovijeh.

Glava XXIII.[uredi]

1. I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu.

2. I počeše ga tužiti govoreći: Ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car.

3. A Pilat ga zapita: Ti li si car Judejski? A on odgovarajući reče mu: Ti kažeš.

4. A Pilat reče glavarima svešteničkijem i narodu: Ja ne nalazim nikakve krivice na ovom čovjeku.

5. A oni navaljivahu govoreći: On buni ljude učeći po svoj Judeji počevši od Galileje dovde.

6. A Pilat čuvši za Galileju zapita: Zar je on Galilejac?

7. I razumjevši da je iz područja Irodova posla ga Irod, koji također bijaše, u Jerusalimu onijeh dana.

8. A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da će vidjeti od njega kako čudo.

9. I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori.

10. A glavari sveštenički i književnički stajahu, i jednako tužahu ga.

11. A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuče mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu.

12. I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod među sobom; jer prije bijahu u zavadi.

13. A Pilat sazvavši glavare svešteničke i knezove i narod

14. Reče im: Dovedoste mi ovoga čovjeka kao koji narod otpuđuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom čovjeku ni jedne krivice što vi na njega govorite!

15. A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživao smrt.

16. Daklem da ga izbijem pa da pustim.

17. A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja.

18. Ali narod sav povika govoreći: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu;

19. Koji bijaše bačen u tamnicu za nekakvu bunu učinjenu u gradu i za krv.

20. A Pilat opet reče da bi on htio pustiti Isusa.

21. A oni vikahu govoreći: Raspni ga, raspni.

22. A on im treći put reče: Kakvo je dakle on zlo učinio? ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživao smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim.

23. A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara svešteničkijeh.

24. I Pilat presudi da bude kao što oni ištu.

25. I pusti onoga što iskahu, koji bješe bačen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju.

26. I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iđaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom.

27. A za njim iđaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim.

28. A Isus obazrevši se na njih reče: Kćeri Jerusalimske! ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom.

29. Jer gle, idu dani u koje će se reći: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše.

30. Tada će početi govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas.

31. Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta će biti od suha?

32. Vođahu pak i druga dva zločinca da pogube s njim.

33. I kad dođoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.

34. A Isus govoraše: Oče! oprosti im; jer ne znadu šta čine. A dijeleći njegove haljine bacahu kocke.

35. I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreći: Drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij.

36. A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,

37. I govorahu: Ako si ti car Judejski pomozi sam sebi.

38. A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grčkijem i Latinskijem i Čivutskijem: Ovo je car Judejski.

39. A jedan od obješenijeh zločinaca huljaše na njega govoreći: Ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.

40. A drugi odgovarajući šutkaše ga i govoraše: Zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuđen tako?

41. I mi smo još pravedno osuđeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije učinio.

42. I reče Isusu: Opomeni me se, Gospode! kad dođeš u carstvo svoje.

43. I reče mu Isus: Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju.

44. A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga.

45. I pomrča sunce, i zavjes crkveni razdrije se na pola.

46. I povikavši Isus iza glasa reče: Oče! u ruke tvoje predaje duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.

47. A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreći: Zaista ovaj čovjek bješe pravednik.

48. I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijući se u prsi svoje.

49. A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ono.

50. I gle, čovjek, po imenu Josif. savjetnik, čovjek dobar i pravedan,

51. (On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam čekaše carstva Božijeg,

52. On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo.

53. I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isječen, u kome niko ne bijaše nikad metnut.

54. I dan bijaše petak, i subota osvitaše.

55. A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu.

56. Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu.

Glava XXIV.[uredi]

1. A u prvi dan nedjeljni dođoše vrlo rano na grob. i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima;

2. Ali nađoše kamen odvaljen od groba.

3. I ušavši ne nađoše tijela Gospoda Isusa.

4. I kad se one čuđahu tome, gle, dva čovjeka stane pred njima u sjajnijem haljinama;

5. A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji. rekoše im: što tražite živoga među mrtvima?

6. Nije ovdje; nego ustade: opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji,

7. Govoreći da sin čovječij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treći dan da ustane.

8. I opomenuše se riječi njegovijeh.

9. I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem.

10. A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale e njima koje kazaše ovo apostolima.

11. I njima se učiniše njihove riječi kao laž, i ne vjerovaše im.

12. A Petar ustavši otrča ka grobu, i natkučivši se vidje same haljine gdje leže, i otide, čudeći se u sebi šta bi.

13. I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus.

14. I oni govorahu među sobom o svima ovijem događajima.

15. I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iđaše s njima.

16. A oči im se držahu da ga ne poznaše.

17. A on im reče: Kakav je to razgovor koji imate među sobom idući, i što ste neveseli?

18. A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: Zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi čuo šta je u njemu bilo ovijeh dana?

19. I reče im: šta? A oni mu rekoše: Za Isusa Nazarećanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u riječi pred Bogom i pred svijem narodom;

20. Kako ga predadoše glavari sveštenički i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?

21. A mi se nadasmo da je on onaj koji će izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treći dan kako to bi.

22. A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu,

23. I ne našavši tijela njegova dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je on živ.

24. I idoše jedni od našijeh na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.

25. I on im reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!

26. Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju?

27. I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.

28. I približiše se k selu u koje iđahu, i on činjaše se da hoće dalje da ide.

29. I oni ga ustavljahu govoreći: Ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noć. I uđe s njima da noći.

30. I kad sjeđaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.

31. Tada se njima otvoriše oči i poznaše ga. I njega nestade.

32. I oni govorahu jedan drugome: Ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?

33. I ustavši onaj čas, vratiše se u Jerusalim, i nađoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima

34. Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.

35. I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.

36. A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njima, i reče im: Mir vam.

37. A oni se uplašiše, i poplašeni budući, mišljahu da vide duha.

38. I reče im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša?

39. Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.

40. I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.

41. A dok oni još ne vjerovahu od radosti i čuđahu se reče im: Imate li ovdje što za jelo?

42. A oni mu daše komad ribe pečene, i meda u satu.

43. I uzevši izjede pred njima.

44. I reče im: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.

45. Tada im otvori um da razumiju pismo.

46. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treći dan;

47. I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima počevši od Jerusalima.

48. A vi ste svjedoci ovome.

49. I gle, ja ću poslati obećanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obučete u silu s visine.

50. I izvede ih na polje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih.

51. I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo.

52. I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošću.

53. I bijahu jednako u crkvi hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin.