Nerandže. VII. Al' si bolna, draga moja

Izvor: Викизворник
Nerandže - VII. Al' si bolna, draga moja
Pisac: Milorad Popović Šapčanin




NERANDžE

VII


Al’ si bolna, draga moja,
Tek što dođe da mi sineš,
A ti hoćeš, puna tuge,
Tako brzo da premineš!

U tvom tihom, plavom oku
Poslednji se pogled sija,
Kad usahne prestaćemo
Da živimo i ti i ja.

Jer bez tebe tužne, blede
I bez tvojih mekih grudi,
Sa silnoga jada hoće
Moje srce da poludi.

Pa da bih se oprostio
Oblačine takve guste,
Uvenuću — da i mene
U grobnicu tvoju spuste.

Jer u grobu, mislim, biće
Dosta mesta za nas mlade,
Kad u svetu i onako
Tražismo ga badavade.

Oprosti mi, draga, što sam
Poč’o tebi zborit’ o tom,
Veruj ne bih — ali vidim
Gde se boriš sa životom,

Pa se brinem da ti kažem
Pre neg’ što ćeš raju poći
Da ne tužiš, jer ću brzo
U pohode tebi doći.



Napomene[uredi]

  • Ova pesma je prvi put objavljena u časopisu Vila, 1865 br. 45.

Izvori[uredi]

  • Milorad P. Šapčanin: Celokupna dela, Knjiga prva, strana 92-93. Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milorad Popović Šapčanin, umro 1895, pre 129 godina.