Nevjera ljube Popović-Stojana

Izvor: Викизворник

Podiže se Popović Stojane
U tazbine s Anđelijom ljubom.
Kad su bili nasred gore čarne,
Al’ besedi Popović Stojane:
"Anđelijo, moja verna ljubo,
"Popevaj de, te me razgovaraj,
"Nešto me je sanak obrvao,
"Bog će dati, te će dobro biti."
Al’ besedi Anđelija ljuba:
"Gospodaru, Popović-Stojane,
"Ja bi tebi rada popevati,
"Al’ j’ u gori Usarin Mileta,
"Kome sam ja jadna poklonjena
"Jošt kod majke od sedam godina."
Pak poteže tanko glasovito:
"Di si jako, Usarin-Mileta,
"Evo tebi Popović-Stojana."
A kad dođe Usarin Mileta,
Uzeše se za svilen-pojase,
Nosiše se letnji dan do podne.
Miletu je pena poduzela,
A Stojana bela i krvava,
Pak besedi Popović Stojane:
"Anđelija, moja verna ljubo,
"Što si stala kako kamen sinji,
"Već pomogni meni jal’ Mileti,
"Bolje ti je meni da pomogneš,
"Jer si sa mnom tri rodila sina."
Al’ pristupi Anđelija ljuba,
Ona vadi svilenu maramu,
Pak Stojanu bele ruke veže,
Al’ povika iz gorice vila:
"Boga tebi, Popović-Stojane,
"Zar te nije naučila majka,
"Ne nosiš li kod sebeka bilja?"
Al’ se seti Popović Stojane,
On se seti, što mu vila kaže,
Pak on trže noža od sebeka,
Pak udari Miletu u srce.
U Milete tri srca bijau:
Jedno mu je penom popenulo,
Drugo mu se istom razigralo,
A treće mu jošt za boj i ne zna.
I uvati Anđeliju ljubu,
I on ode u doganje dojne.
Bele joj je prosekao dojke,
I kroz dojke prometao rke;
Saveza joj kosu na vr glave,
Namaza je praom i sumporom,
Pak užeže rujnu kosu njenu,
I on sede ladno vino piti,
A ona mu sama sobom svetli.
Kad dogore do očiju njeni,
Besedi mu Anđelija ljuba:
"Zar ne žališ moje oči čarne,
"Dosta su te puta ugledale" -
"Dosta mene, a više drugoga."
Kad dogore do lica njenoga,
Al’ besedi Anđelija ljuba:
"Zar ti nije bela lica žao,
"Dosta si ga puta poljubio?"
A on muči, ništa ne besedi.
Kad dogori do utrobe njene,
Al’ besedi Anđelija ljuba:
"Gospodaru, Popović-Stojane,
"Tako t Boga’ i svetog Jovana!
"Ugasi mi kosu na vr glave,
"Živo mi je čedo pod pojasom."
Al’ besedi Popović Stojane:
"Od zle kučke ni štene ne valja,
"A kamo li od tebeka čedo."