Na groblju (Đ. Janković)

Na groblju  (1867)  Pisac: Đura Janković

Balada.

Vetar huče, zviždi, krši,
Grozna kiša s neba pada,
Munja seva, vine s’, skrije,
A grom grmne tek kad kada.

Grozna tmina spustila se,
A na groblju neko stoji,
Jada, plače, gromu preti,
Od bure se on ne boji.

*Troje dece siročadi

Sve zeleni — vrlo mladi,
Viču majku: „Majko, hodi,
Te nas troje k’ sebi vodi.”

Zovu oca: „Oče, hodi,
Te nas jadne k sebi vodi,
Vidite li sinke vaše
Što vas ocem, majkom zvaše.”

„Oče, majko — hleba dajte —
Ta prim’te nas tamo k vama —
Jaoj zima — Bože mili
Pomozi nam sirotama.”

*Opet bura strašno besni.

Opet vetar grozno duva,
Opet munja skače, seva,
I grom bije, tutnji, gruva

„Stan’ olujo” — deca vrište
Mole jadni za sklonište —
„Primite nas, majko! oče!
Tela nam se evo koče”.

*
*      *Eno zore već s’ pomalja,

Stari grobar sanduk spra’lja,
U sanduku j’ troje mladi’
Ukočene siročadi.

Iz „Pobratimstva” Đuro Janković

Izvor

Vila, 17. decembar 1867. Br. 51. Godina III, str. 809.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Đura Janković, umro 1876, pre 150 godina.