Majka Maru potijo budila:
“Ustaj, Maro, ustaj jedinice!
Sve su majke ćeri probudile,
A ja tebe, jedinice, nisam.
Tvoje druge sa vodice idu, 5
A ti Maro ni ustala nisi!”
To je Mari vrlo žao bilo,
Uzimala vedro olagano,
Ona ide za goru na vodu.
Boga mola prelijepa Mara: 10
“Stvor’ me bože, na brdu brekinju!”
Što molila, boga domolila:
Bog ju stvori na brdu brekinju -
Brekinjino deblo, to Marino telo,
Brekinjine grane, to Marine ruke, 15
Brekinjino lišće, to Marino lice.
Otud ide čoban od ovaca,
Skoči momče, te odreza granu,
Pa napravi sebi sviralicu.
Izlazila lijepe Mare majka, 20
Izlazila, pa je govorila:
“Mili bože, čudne sviralice?
Ko kanda je moje Mare grlo!”
Srpske narodne pjesme iz Zapadne Slavonije, priredila: Slavica Garonja -Radovanac,Topusko; Novi Sad: Srpsko kulturno društvo "Sava Mrkalj"; Knin; Beograd: Informativna agencija Iskra, 1995., str. 63.
