Marko Kraljević kuša ljubu

Izvor: Викизворник

0001 Sinoć majka oženila Marka,
0002 A jutros mu knjige donesoše:
0003 Jedna knjiga na carevu vojsku,
0004 Druga knjiga na venčano kumstvo,
0005 Treća knjiga na kršteno kumstvo.
0006 Pita Marko svoju staru majku:
0007 ”Koji ću ti zakon izvršiti –
0008 Il’ ću ići na carevu vojsku,
0009 Il’ ću ići na venčano kumstvo
0010 Il’ ću ići na kršteno kumstvo?”
0011 Majka Marku lepo sjetovala:
0012 ”Svršuj, sinko, koji stari’ zakon –
0013 Prvo idi na kršteno kumstvo,
0014 Drugom idi na venčano kumstvo,
0015 Potom šeći na carevu vojsku!”
0016 Kad se Marku na ino ne svidi,
0017 On po redu zakon izvršuje:
0018 Prvo šeće na kršteno kumstvo,
0019 Drugom šeće na venčano kumstvo,
0020 Potom sprema s’ na carevu vojsku.
0021 Opravlja ga ljuba neljubljena,
0022 Neljubljena i nezagrljena,
0023 Te je ljuba Marku besedila:
0024 ”Gospodaru, Kraljeviću Marko,
0025 Ti odlaziš na carevu vojsku,
0026 Mene mladu kod dvora ostavljaš,
0027 Al’ me nisi naučio, Marko,
0028 Kako ću ti dvore poznavati,
0029 I u dvoru majku podvoriti
0030 I braca ti, nejaka Miloša!”
0031 Marko ljubi tijo progovara:
0032 ”Lako ću te naučiti, ljubo –
0033 Ako budeš adamskog koljena,
0034 Ja ću tebe s konja naučiti;
0035 Ako budeš orjatskog koljena,
0036 Ja te neću nikad ni doveka!
0037 Mene čekaj za devet godina
0038 I desete četiri meseca;
0039 Ako dotle ne dođem iz vojne,
0040 Udaji se, duže me ne čekaj!
0041 Pazi meni ostarilu majku
0042 I braca mi, nejaka Miloša!”
0043 Marko jezdi na carevu vojsku;
0044 Vojevao za devet godina
0045 I desete četiri meseca.
0046 Gnjevan Marko po taboru šeće,
0047 Njega pita care poočime:
0048 ”Moj posinak, Kraljeviću Marko,
0049 Što mi gnjevan po taboru šećeš –
0050 Ili ti je konjic oronuo,
0051 Ili ti je ruvo povještalo,
0052 Ili ti je sablja zarđala,
0053 Il’ je tebe zaboljela glava
0054 Ili ti je na um pala majka!”
0055 Marko caru nevoljan besedi:
0056 ”Nije meni konjic oronou,
0057 Nije meni ruvo povještalo,
0058 Nije meni sablja zarđala,
0059 Nije men zaboljela glava
0060 Niti mi je na um pala majka
0061 Već je meni na um pala ljuba –
0062 Evo ima devet godin’ dana
0063 I desete četiri meseca
0064 Kako me je oženila majka,
0065 Nisam s ljubom noćce prenoćio!”
0066 Nasmenu se care gospodine,
0067 Pa besedi Kraljeviću Marku:
0068 ”Moj posinko, Kraljeviću Marko,
0069 Zašt’ mi prije kazivao nisi
0070 Da je tebe oženila majka?
0071 Uzmi sinko, blaga i momaka,
0072 Te se šeći dvoru bijelome,
0073 Od mene ti prosto blagosovno!”
0074 To je Marko jedva dočekao,
0075 On uzima blaga i momaka,
0076 Te se šeće dvoru bijelome.
0077 Kad je doš’o blizu dvora Marko,
0078 On ne ide u bijele dvore,
0079 Već on ide gore u čaire,
0080 Šator penje po zelenoj travi.
0081 Ugleda ga ljuba Anđelija,
0082 Pa doziva dijete Miloša:
0083 ”Oj Miloše, nego materina,
0084 Idi gore u čaire, Mile,
0085 Pa ti kaži neznanu junaku
0086 Da ne gazi po čairi travu
0087 I nama će trava trebovati,
0088 Danas-sutra gosti će nam doći!”
0089 Šeće Mile gore u čaire,
0090 Pa on veli neznanu junaku:
0091 ”Boga tebi, neznani junače,
0092 Ti ne gazi po čairu travu,
0093 I nama će trava trebovati,
0094 Danas-sutra gosti će nam doći!”
0095 Pita junak dijete Miloša:
0096 ”Je li doma Kraljeviću Marko,
0097 Je li zdravo Kraljeviću Marko?”
0098 Njemu veli dijete Miloše:
0099 ”Nije doma Kraljeviću Marko,
0100 Već je Marko na carevoj vojsci!” –
0101 ”Je li zdrava ljuba Kraljevića,
0102 Je li zdrava stara mila majka,
0103 Pazi l’ ljuba staru milu majku,
0104 Pazi l’ ljuba dijete Miloša?”
0105 Odgovara dijete Miloše:
0106 ”Jeste zdrava ljuba Kraljevića,
0107 Pazi ljuba staru milu majku,
0108 Pazi mene dijete Miloša,
0109 Kud god ide vodi me za ruku,
0110 Di god sjedne meće me na krilo!”
0111 Opet veli neznani delija:
0112 ”Idi dvoru, dijete Miloše,
0113 Pa ti reci staroj tvojoj majki
0114 Nek’ gotovi gospodsku večeru,
0115 Doći će joj neznani delija!”
0116 Šeće dvoru dijete Miloše,
0117 Pa besedi svojoj staroj majci:
0118 ”Spremaj, majko, gospodsku večeru,
0119 Doći će ti neznana delija!”
0120 A kad dođe neznana delija,
0121 Njega meću za trpezu zlatnu,
0122 Donesoše vina i rakije
0123 I gospodske svake đakonije.
0124 Zove ljubu neznana delija,
0125 Do sebe je posadio mladu
0126 I do ljube dijete Miloša,
0127 Pa je njojzi čašu napijao:
0128 ”Zdrav’ da ti je, ljubo, Kraljeviću!”
0129 Uze čašu ljuba Anđelija,
0130 Uze čašu, al’ ne pije sama,
0131 Već je daje onom do sebeka.
0132 ”Zdravo, ljubo, i u tvoje zdravlje!”
0133 Uze čašu ljuba Anđelija,
0134 Uze čašu, al’ ne pije sama,
0135 Već je daje onom do sebeka.
0136 ”Zdravo, ljubo, u Miloša zdravlje,
0137 U Miloša, kućne starješine!”
0138 Uze ljuba, čašu ispi sama.
0139 Ciknu, viknu neznani delija:
0140 ”Daj ovamo dijete Miloša,
0141 Vežite mu ruke naopako,
0142 Vi vežite, al’ ji ne stežite!”
0143 Suze roni ljuba Anđelija,
0144 Suze roni, pa plačem govori:
0145 ”Ej Milošu, moja slatka rano,
0146 Da te vidi brate Kraljeviću –
0147 Ko bi tebi savezao ruke,
0148 Živom bi mu oči iskopao!”
0149 Dalje Marko držat’ se ne mog’o,
0150 Već govori Anđeliji ljubi:
0151 ”Zar ti, ljubo, mene ne poznaješ –
0152 Ja sam glavom Kraljeviću Marko!”
0153 Tada mu se pojavila ljuba
0154 I od tada poznavala Marka.