Marko Kraljević izbavio roblje
Poranio Kraljeviću Marko,
Poranio na Vaskresenije,
Da on ide Ravanici crkvi,
Da s’ pričesti i da uzme zakon.
No mu stara govorila majka: 5
„O moj sine, Kraljeviću Marko,
Ti ne nosi svijetlo oružje,
Niti vodi tvojega šarina,
A ti Marko jesi kavgadžija,
Pa ćeš jutros zametnuti kavgu, 10
A i tvoju ogriješit’ dušu,
Pa se nećeš Marko pričestiti."
Marko pođe Ravanici crkvi,
A ne nosi svijetlo oružje,
Niti vodi šarca od megdana, 15
Sam’ ponese strunjavu zobnicu
I u njojzi malo hljeba b’jela,
Pa ga eto Ravanici crkvi.
Kad je bio uz planinu pustu,
Nogo nešto u planini pišti, 20
A pominje Kraljevića Marka:
„Nijesi l’ se danas pridesio,
Da izbaviš sužnja nevoljnika."
Kada Marko bio ponaprijed,
On ugleda delibašu Ibra 25
I sa njime trideset Turaka
I on vodi tri stotine roba
I sa njima bogom posestrimu,
Posestrimu Marka Kraljevića.
A kad viđe Kraljeviću Marko, 30
Sve on misli šta će i kako će:
Da se vrne prebijeloj kuli,
Ne da majka šarca ni oružje.
Sve mislio na jedno smislio,
Pa on ode Delibaši Ibru, 35
Te on moli, Delibašu Ibra:
Bogom brate Delibaša Ibro,
Pušti mene Bogom posestrimu
I pušti mi tri stotine roba,
Što si bolan jutros zarobio, 40
Išti blaga koliko ti drago.
Za to Ibro ne okreće glave,
No ovako Marku govorio:
„Be otale, Kraljeviću Marko,
Ako uzmem sablju od pojasa, 45
Rusu ću ti glavu pogubiti.
Opet njemu Marko govorio.
Bogom brate, Delibaša Ibro,
Pušti mene Bogom posestrimu,
Pa ’ko nećeš tri stotine roba, 50
No ih vodi kud je tebe drago.
No mu Ibro ode govoriti:
„Kurvo jedna Kraljeviću Marko,
Ja ne mogu griješiti duše,
A ni svoje poganiti ćorde 55
Ja bih tvoju pogubio glavu.
No da vidiš Kraljevića Marka,
Pa se natrag Marko povrnuo,
Pa ga eto tamo do gomile,
U zobnicu naturio zipa, 60
Pa on jopet Ibru govoraše.
Pušti mene Bogom posestrimu.
Za to Ibro ne okreće glave,
Ćaše mimo nj da proćera đoga.
A da vidiš Kraljevića Marka, 65
Pa dovati zipu iz zobnice,
Te on gađa Delibašu Ibra,
Loše gađa, bolje pogodio,
U kovije među oči dvije,
Pršte njemu čelo na četvoro, 70
A skočiše oči na dolinu;
Pade Ture niz konja đogina,
A dopade Kraljeviću Marko,
Ugrabi mu sablju i đogina,
Pa posjede Ibrova đogata, 75
Pa u Turke juriš učinio,
Tridest turskih glava posjekao.
Kad posječe trideset Turaka,
Onda pušti tri stotine roba
I njegovu Bogom posestrimu 80
I ovako njima govorio:
„Ajde doma roblje porobljeno,
Tek pominj’te Marka Kraljevića,
Kako vas je jutros izbavio.“
A da vidiš Kraljevića Marka, 85
Sad on misli što će i kako će,
Ni se smije vratit’ tankoj kuli
Od njegove ostarele majke,
Đe se nije pričestio Marko,
A ne smije Ravanici crkvi, 90
Jer se Marko u krv zamotao,
Kaluđer ga pričestiti neće.
Sve mislio na jedno smislio,
Pa otište debela đogina,
Pravo ćera Ravanici crkvi. 95
Dok je bio pred bijelu crkvu,
Ugleda ga kaluđere crni,
Pa ovako Marku govorio:
„Bog t’ ubio, Kraljeviću Marko,
A što si se u krv zamotao, 100
Jutros Marko na Vaskresenije?"
No mu zađe govoriti Marko:
„Stani malo kaluđere crni,
Da ti kažem što sam se zamot’o,
U krv danas na Vaskresenije: 105
Ja sam poš’o od bijele kule,
Da s’ pričestim i da uzmem zakon,
Ne dade mi stara moja majka,
Da povedem debela šarina,
Ni da nosim svijetla oružja. 110
Kad sam bio u planinu pustu,
Nogo nešta u planini pišti,
A pominje jadna Kraljevića:
„Nijesi l’ se Marko pridesio,
Pridesio jutros u planinu, 115
Da izbaviš roblje porobljeno."
Ne smjeh da se vrnem tankoj kuli,
Da ja uzmem svijetlo oružje
I mojega debela šarina.
Odoh molit’ Delibaša Ivu, 120
Da mi pušti roblje porobljeno,
Ne šće mene Ibro pušćit’ roblje;
Ja ga molih i dva i tri puta,
Za to Ibro ne okreće glave.
A pri mene ništa od oružja, 125
Samo jedna strunjava zobnica.
Ja se dognah jadan do gomile,
Pa nakupih zipa u zobnicu,
Pa ja sretoh Delibašu Ibra,
Te ga gađam zipom iz zobnice. 130
Zgodno sam ga bio pogodio,
U kovije među oči dvije,
Pršte njemu čelo na četvoro,
A skočiše oči na dolinu,
Pade Turčin niz konja đogina; 135
Ja ugrabih sablju i đogina,
Pa posjedoh Ibrova đogata,
Te posjekoh trideset Turaka,
Te ja puštih tri stotine roba,
A i moju bogom posestrimu, 140
Et’ od šta sam s’ u krv zamotao."
Kad kaluđer Marka razumio
Pa je Marku ’vako govorio:
„Što s’ goj Marko grija učinio
Jutros si se Marko istajao." 145
Pa na mlađe viku učinio
Doniješe vode i sapuna,
Te se umi Kraljeviću Marko,
Tadaj Marko zakona primio.
Kad se Marko divno pričestio, 150
Tadaj svoga posjede đogina,
Pa ga eto u Prilipa grada,
Pravo ide svojoj tankoj kuli.
Daleko ga majka ugledala,
Pa pred svoga sina izlazila 155
I ovako Marku govorila:
„Sine Marko, da te Bog ubije,
Što s’ nijesi jutros pričestio,
No si svoju dušu griješio,
Oklen tebe sablja i oružje?“ 160
Tadaj Marko odskoči od đoga,
Pa je svoju majku zagrlio:
„Nemoj mene kleti, stara majko.“
Sve joj kaže što je i kako je,
Kako no je roblje izbavio 165
I kako se Marko pričestio.
Tadaj njemu majka govorila:
„Prosto tebe Kraljeviću Marko,
Prosto Marko materina hrana,
Kad si jutros roblje izbavio, 170
Izbavio Marko u Turaka."
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
