Lov lovila

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Lov lovila
Pisac: Jovan Ilić


Lov lovila mlada moma
Po jezeru zelenome,
Vazdan lovi, dok ulovi
Jednu utvu zlatokrilu,
I ta utva progovara:
„Bolje b’ bilo, mlada momo,
Da si đerdan utomila
No što s’ mene ulovila!
Ja nijesam utva zlatna,
Veće draga nesuđena.
Prevari me mlado momče,
Prevari me, obljubi me,
Pa otide preko mora,
Preko mora na daleko,
Ja mu jadna poručujem:
,Dođi, dragi, dođi, zlato!
Pred dvori ti ruža pupi,
Nema nikog da je bere.’
A on meni odgovara:
,Ne brini se, draga moja,
Skoro ću je junak brati,
Do godine koja dođe.’
Ja ga čekah za godinu
I za drugu polovinu,
Pa mu jadna poručujem:
,Dođi, dragi, dođi, zlato!
U bašti ti zumbul cvjeta,
Zumbul cvjeta, miris siplje,
Vr’jeme ga je mirisati.’
A on meni odgovara:
,Ne mogu ga mirisati,
Draga moja, još godinu.’
Ja ga čekah i dv’je i tri,
Pa mu jadna poručujem:
,Hoćeš li mi, dragi, doći?
Ruža će ti precvjetati,
Zumbul će ti uvenuti!’
A on meni odgovara:
,Neka cvjeta, neka vene,
Ja imadem gondže lale,
Ne mogu ti, draga, doći!’
Osta dragi preko mora,
A ja jadna usred dvora,
Tužim, venem i uzdišem,
Dnevi, noći suze lijem,
I lijući grozne suze
Jezero sam načinila,
Utvom sam se prometnula
Od žalosti prevelike!”
Kad to začu mlada moma,
Baci utvu u jezero,
Pa otide svome dvoru.

Izvor[uredi]

  • Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 40-41.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Ilić, umro 1901, pre 119 godina.