Lažni car Šćepan Mali
| ◄ | Sadržaj: | Djejstvije prvo ► |
Djejstvije prvo
Djejstvije drugo
Djejstvije treće
Djejstvije četvrto
Djejstvije peto
Predgovor
[uredi]Šćepan Mali bio je laža i skitnica, ali je znamenitu epohu u Crnoj Gori i u okolini učinio imenujući se ruskijem carem. Njegov život još niko opisao nije, jerbo se samo u predanijama glavna stvar sadržavao, a druge se sitnarije s dugijem vremenom gube. Dokumenata slabo se kod nas nalazi, jerbo po nedostatku hartije često puta i listovi svetijeh knjiga za fišeke su se upotrebljavali; stoga se i o Šćepanu na Cetinju nije našlo ništa do ovi listić od igumna Mrkojevića, kojega ovdje fac-simile postavljam.*
Zbog važnosti događajah i zbog čudnovatosti Šćepanove ja sam željeo štogod o njemu napisati. I, doista, da slučajem ne pođoh u Mletke u početku 1847. godine, ne htijah ništa vjernoga o njemu svome rodu objelodaniti.
Ali u Mletke kada dođoh, potrudim se i kojekako uljezem u ogromnu arhivu bivše stare Republike mletačke.
Gospodin Tomazeo usrdno priskoči, i bi mi na ruku; čuvara od arhive, staroga markiza Solari, gotovo slobodnom i veselom gorskom poezijom i pričanjem zamađijam, te mi dobri starac počne po mojoj ćudi igrati; pet šest valjatijeh pisarčićah tri čitave nedjelje po svima uglovima od arhive kopaše, i što god se moglo nać o čudnovatom Šćepanu i o drugijem stvarima odnoseći se Jugoslovenstva sve ispisaše.
O Šćepanu sam izvjestija čista sabrao iz raporatah Paskvala Cigonje, izvanrednog providura kotorskoga, koja je dostavljao svojoj vladi u Mletke. A providur ih je dobivao od svojijeh uhoda sa sviju krajeva.
Što se pak tiče Porte otmanske, kakva je sredstva protivu Šćepanu upotrebljavala, to se vidi iz raporatah tadašnjega poslanika mletačkoga pri Porti otmanskoj, g. Justinjani, i tadašnjega vicekonsula u Skadru, g. Duodo. Da sve sitnarije ovdje stavim što su ova trojica pisali, dugo bi bilo; ali između istijeh neke moram spomenuti da se uvjere čitatelji da u djelu ovome mojega sopstvenoga ništa nije što nije osnovano na pričanju narodnom i na raportima više rečene trojice.
Ono što narod priča vidi se u istoriju Milutinovića; a ono što rečena trojica pišu, ono se samo u arhivi moglo naći.
Na primjer, kod njih stoji kako je patrijarh pećki s njega postradao; kako mu je Simo Cetinjanin sa svojom družinom barjake ruske napravljao i na dar šiljao; kako su mu Dubrovčani različite poslastice, različita vina i bogatu portantinu (nosila) na dar poslali. Tamo je Džaja papagao, serdar (graf) Bujović; tamo je stradanje Šćepanovo kod Arslanovića u Hercegovini, podobno Mazepinu; tamo su kaluđeri, koji u šišu (štapu) pisma iz Rusije donose; tamo su po imenu svi glavari turski koji se nalaze u ovome djelu; tamo je partrijarh Esperijus sa svojom namjerom; tamo je arhimandrit barski Debelja, Srbin dušom i tijelom; tamo je po drugi put vojska poslata od Porte godine 1774 - stotinu tisuća vojske pod drugim beglerbegom rumeli-valisom - da udari na Crnu Goru. No pogibija Šćepanova sve to razvije i zadovolji oholost tursku. - Šta su jošt o ovome čudnovatome čovjeku pisali, imenujući ga negdje carem i negdje imperatorom, čovjek se mora upravo čuditi kad vidi kakvu im je maglu bio ugnao u tikvu.
Ja sam ovo djelo jošt 1847. godine napisao, a danas ga na svijet dajem u Trstu na Spasov dan 1850.
Sačinitelj
Lica
[uredi]Vasilije Jovanović Brkić, patrijarh srpski
Vladika Sava
Teodosija Mrkojević, iguman
Jovan Avramović Bjelica, proto
Andrija Đurašković, pop
Monah
Šćepan Mali, lažni Petar treći, car rusinski
Georgi knez Dolgorukov, general i poslanik carice rusinske Ekatarine vtore
Vukale, serdar
Niko Martinović, vojvoda
Jovo Petrović, serdar
Graf Bujović, serdar bokokotorski
Vuksan Milić, vojvoda
Drago Vukotić, vojvoda
Beglerbeg, serašćer rumeli-valisi
Osman-paša, vezir bosanski
Karaman-paša Dukađinski
Šuvajlija-paša
Mehmet-paša
Kadi-ašćer, vrhovni bojnički sudija
Mula Hasan
Iman Husein, sveštenik turski
Kadije
Smajo, tatarin
Lazo Bogdanović Njeguš
Bajo Gavrilović, četovođa cucki
Pejo Madžar, ulak
Stražar
Vojnik
Slijepac
Papagao
Puk
Kolo
Izvor
[uredi]
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Petar II Petrović Njegoš, umro 1851, pre 173 godine.
|