Kudrov i kusov

Poturči se jedan obijesan Vlah, a počne većma jade Hrišćanima zadavati no doklen je bio u svoju prvu pravu vjeru. Nakom neko doba srete se na putu odža i pop, i dadu se u razgovor. Odža da bi se potsmijao popu đe mu se parohijanin poturčio, kao rugajući se i sileći se reče mu: "Bogu vala, pope, evo otpade od vas jedan valjatan junak i odabra našu Tursku vjeru, i Turske mi vjere, takoga junaka u naše selo danas nema, niti je od kad ja znam bilo." Nasmije se pop namjesto da se postidi, pa odgovori odži: "Mi u nas zovemo psa kad nema repa kusov, a onoga što cijele uši nema kudrov, a pas te pas vazda."

Izvor

• Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 292–293.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vuk Stefanović Karadžić, umro 1864, pre 160 godina.