Koran glava 10

Izvor: Викизворник
KORAN


JONA
Dato u Meki. — 109 stihova.
U ime Boga blagoga i milosrdnoga.

1. Elif. Lam. Ra. Evo zakona mudre Knjige.

2. Čude li se ljudi što mi dadosmo otkriće čovjeku izabratomu između njih, rekavši mu: Opomeni ljude, i navijesti onijem koji vjeruju da, kod Boga, imaju prvenstvo zasluženo svojom vjerom? Nevjernici govore: Taj je čovjek dokazan vještac.

3. Vaš je Gospod onaj Bog koji nebesa i zemlju stvori za šest dana, i za tijem sjede na prijesto da sudi djela svega svijeta. Posrednika nema kod njega, osim ako on sam dopusti. Bog je vaš Gospod, obožavajte ga. Zar vi nećete o tom razmišljati?

4. Svi ćete se vi k njemu vratiti. Takvo je istinito obećanje Božje; on začinje i izaziva stvaranje, a za tijem čini da se ono povlači u se, da bi nagradio one koji vjeruju, koji dobro čine potpuno pravično. Oni koji ne vjeruju imaće kao piće vrelu vodu, i žestoku kaznu za nagradu njihova nevjerstva.

5. On je taj koji je ustanovio sunce da bliješti, i mjesec da daje svjetlost, koji je opredijelio mijene mjeseca, da biste znali broj godina i njihovo zbrajanje. Bog to nije uzaludno stvorio, no za istinu; on svoje znakove objašnjava onijem koji razumiju.

6. I zaista, u izmjenici dana i noći, i u svemu što je Bog stvorio, ima znakova koji opominju one koji se boje.

7. Oni koji se ne nadaju da će nas vidjeti, koji se zadovoljavaju životom ovoga svijeta i povjeravaju mu se s pouzdanjem, oni koji ne obraćaju nikakve pažnje na naše znakove,

8. Tijem će vatra biti stanište, kao nagrada njihovijem djelima.

9. One koji uzvjeruju i dobro uščine Bog će izvesti na pravi put vjerom njihovom. Pod njihovijem nogama rijeke će teći u bašti milinâ.

10. Mjesto svaka prizivanja, oni će u tom staništu ponavljati: O Bože, slava tebi! a pozdrav koji budu dobili biće riječ: Mir!

11. Završetak njihove molitve biće: Hvala Bogu, gospodaru svega svijeta!

12. Da Bog želi uskoriti zlo ljudima, kao što uskorava dobro, njihov bi kraj brzo prispio. Ali mi ostavljamo da se slijepoj zabudi odaju oni koji se ne nadaju da će nas vidjeti poslije svoje smrti.

13. Snađe li čovjeka kakvo god zlo, on nas zove ležeći na boku, ili sjedećki ili stojećki; ali čim smo ga od zla izbavili, eto ga gdje ide po svojoj volji, kao da nas nije zvao kad ga bijaše snašlo zlo. Tako su udešena djela prijestupnikâ.

14. Pa ipak, prije vas, mi smo već uništili mnoge naraštaje, kad zarad njihovijeh grijehova među njima ponikoše proroci praćeni očitijem znakovima, a oni ne bijahu gotovi da vjeruju. Tako mi nagrađujemo grješnike.

15. Mi smo vas postavili za njihove našljednike u ovoj zemlji, da bismo vidjeli kako ćete vi postupati.

16. Kad se naši znakovi čitaju onijem koji se ne nadaju da će nas vidjeti poslije svoje smrti, oni govore: Donesi nam kakvu drugu knjigu, ili barem izmijeni malko ovu. Reci im: Meni se ne pristoji da je mijenjam samovlasno; ja znam šta mi je otkriveno. Bojim se, ako ne poslušam, kazne mojega Gospoda na strašni dan.

17. Reci im: Da nije htio Bog, ja vam ih (stihove Korana) ne bih čitao, niti bih vam ih ikada pokazao. Ja sam ipak živio mnogo godina među vama ne učinivši to. Zar vi to nećete razumjeti.

18. Ko je pakosniji od onoga koji laži izmišlja na račun Božji, od onoga koji njegove znakove naziva prijevarama? Ali Bog neće dati grješnicima da dobro prođu.

19. Oni se pored Boga klanjaju satvarima koje im nijesu ni od koristi, ni od štete, i govore: Evo naših posrednikȃ kod Boga. Reci im: Možete li vi pokazati Bogu neku stvar, na nebesima ili na zemlji, koju on ne bi znao? Tako nam slave njegove, ne! On je suviše visok i ne može mu se dodati drugih božanstavâ.

20. Ljudi iznajprije bijahu jedan cigli narod; oni se za tijem razdijeliše; i da riječ Božja (odloživši njihovu kaznu) nije bila ranije otkrivena, predmet njihove raspre bio bi danas riješen.

21. Oni govore: Mi bismo vjerovali, kad bi se ozgo pokazalo koje god čudo. Reci im: Sakrivene stvari pripadaju Bogu. Čekajte samo, i ja ću takođe čekati s vama.

22. Mi smo svoje milosrđe pokazali ljudima (Mečanima) poslije nesreća koje ih bijahu snašle, i evo oni pritekoše lukavijem izgovorima odnosno naših znakova. Reci im: Bog je vičniji vještomu lukavstvu, a naši poslanici bilježe vaša lukavstva.

23. On je onaj koji vas vodi po tvrdoj zemlji i po moru. Kad su na lađama koje plove po talasima, tjerane blagim vjetrom, oni se raduju; kad dune žestok vjetar, kad vali nasrnu na njih sa svijeh strana, tako da im se učini e su uvijeni u njih, oni Boga prizivlju sa iskrenom vjerom, uzvikujući: Ako nas izbaviš iz ove pogibije, mi ćemo ti biti blagodarni.

24. Ali, pošto ih je spasao, oni čine nepravde na zemlji. O ljudi! nepravdu, koju činite sami protivu sebe, činite samo radi uživanja ovoga svijeta, a pri svem tom, vi se morate zatijem vratiti Bogu: tamo ćemo vam mi pobrojiti što ste radili.

25. Ovdašnji svijet nalik je na vodu koju mi s neba šaljemo; ona se miješa sa zemaljskim rastenjem kojim se hrane ljudi i životinje, a zemlja, usišući je, odijeva se i uljepšava se. Stanovnici zemaljski misle da su oni gospodari njeni; ali u tečaju noći ili za vrijeme dana pojaviše se naše presude, i žetve nestade kao da dan prije nije ni bilo ničega. Eto tako mi jasno pokazujemo naše znakove onijem koji razmišljaju.

26. Bog poziva u stanište mira i izvodi na pravi put onoga kojega on hoće.

27. Onijem, koji su činili dobro, dobro i nešto više. Ni crnina ni stid ne će potamniti sjaj njihovijeh lica. Oni će se u raju naseliti, i u njemu će vječno ostati.

28. Plata onijeh koji čine zlo, biće srazmjerna zlu; sramota će ih pokriti (a zaštitnika neće imati protiv Boga) i lica će im biti crna kao mrak tamne noći. Oni će stanovati u vatri, i u njoj će vječno ostati.

29. Jednoga dana mi ćemo ih sve skupiti, i povikaćemo onijem koji su Bogu pridavali drugara: Na vaša mjesta, vi i vaši drugovi! Za tijem ćemo ih razlučiti jedne od drugih. Tada će njihovi drugovi njima reći: Nijeste vi nas obožavali (no vaše strasti).

30. Bog je mjerodavni svjedok između nas i vas. Mi i ne obraćamo pažnju na vaša obožavanja.

31. Tako će svaka duša primiti platu za ono što bude uradila; oni će svi biti vraćeni Bogu, njihovu istinskom Gospodu, a bogovi koje su oni izmislili iščeznuće.

32. Reci im: Ko vas snabdijeva hranom neba i zemlje? Ko raspolaže sluhom i vidom? Ko izvodi živu stvar iz mrtve stvari, i mrtvu stvar iz žive stvari? Ko upravlja svijem? Oni će odgovoriti: Bog. Reci im: Pa zašto se, dakle, vi ne bojite njega?

33. Ovo je Bog, vaš istiniti Gospod. Šta ima izvan istine, ako ne zabluda? Kako je to da se od istine odvraćaste?

34. Tako se riječ Božja obistinila na prijestupnicima, da oni nikada neće vjerovati.

35. Reci im: Može li koji između vaših drugova stvoriti novo suštastvo, i za tijem ga vratiti u ništotu? Bolje reci: Bog je uzrok tom stvorenju i njegovu nestajanju. Kako se vi to odvraćate od vjere?

36. Reci im: Može li nas koji od vaših drugova upraviti na pravi put? Reci: Bog upravlja ka istini. Ko je dakle dostojniji da bude poslušan, onaj koji rukovodi ili onaj koji rukovodi samo u onoliko, u koliko je on sam rukovođen? Pa koji je uzrok koji vas obvezuje da sudite kao što vi radite?

37. Veći dio među njima ide samo za nečijim mišljenjem; ali mišljenje nikako ne zauzima mjesto istine, a Bog zna šta ljudi rade.

38. Ova Knjiga (Koran) nije izmišljena nekim drugim osim Bogom; ona je samo potvrđenje onoga što je bilo prije nje, i objašnjenje Pisama izuzetijeh od svake sumnje, koja dolaze od Gospodara svega svijeta.

39. Ako budu rekli: On je (Muhamed) nju izmislio? Odgovori im: Eto sastavite vi koju sličnu glavu; pa pozovite i sve one koje možete, osim Boga, ako ste iskreni.

40. Ali oni vele da je laž ono što nijesu sposobni da obuhvate svojim znanjem, i ako im je to objašnjeno. Tako su, prije njih, radili oni koji varalicama nazivahu druge kao tebe. Pogledaj kakav je bio kraj bezbožnijeh.

41. Ima ih među njima koji vjeruju; ima ih koji ne vjeruju. Bog poznaje zle.

42. Ako te oni nazovu varalicom, reci im: Meni pripadaju moja djela, a vama vaša. Vi ste nevini u onom što ja radim, a ja u onom što vi radite.

43. Ima među njima ljudi koji dolaze da tebe čuju. Možeš li ti učiniti da tebe gluhi čuju, kad oni ništa ne razumiju?

44. Ima ih drugih koji tebe gledaju, a ništa ne vide. Možeš li ti slijepe rukovoditi kad oni ne vide?

45. Bog spram ljudi ne čini nepravde; ljudi je čine sami spram sebe.

46. Jednoga dana on će ih sve skupiti; kad ih čovek bude vidio, moći že pomisliti da su stajali (u grobu) samo jedan čas u danu, i oni će svi poznati jedni druge. Onda će poginuti oni koji su neistinom nazivali izlazak pred Boga, i koji ne bijahu vođeni pravijem putem.

47. Bilo da mi tebi pokažemo jedan dio mukâ kojima im prijetimo, bilo da mi tebe prije prihvatimo k sebi, svi će se vratiti k Bogu; on (Bog) će se tada pojaviti kao svjedok njihovijeh djela.

48. Svaki je narod imao svojega proroka; a kad prorok i k njima dođe, raspra bi pravedno riješena, i sa njima se nije nepravedno postupalo.

49. Oni govore: Pa kad će se te prijetnje ispuniti? Kažite nam to, ako ste iskreni.

50. Reci im: Ja nemam nikakve moći nad onijem što mi je korisno ili štetno, osim u toliko u koliko je to Bogu drago. Svaki narod ima svoj kraj; kad taj kraj dođe, on ga ne može ni usporiti ni uskoriti ni za jedan čas.

51. Reci im: Ako će ih Božja kazna postići noću ili danju, zašto bi je grešnici htjeli uskoriti?

52. Hoćete li vjerovati u času kad vas kazna snađe? — Jest, vi ćete tada vjevovati; ali zašto ste je uskorili?

53. Tada će se nepravednijem reći: Okusite vječnu kaznu; zar ćete vi biti nagrađeni drukčije no po svojim zaslugama?

54. Oni će k tebi dolaziti da raspituju, hoće li to zaista tako biti. Reci im: Jest, zaklinjem se svojim Gospodom, to je istina; i vi ne možete oslabiti moć Božju.

55. Zaista, svaka duša koja je činila nepravde, poželjeće tada da se otkupi po cijenu svijeh zemaljskih bogatstava. Oni (ljudi) sakriće svoju tugu kad vide kaznu koja ih čeka. Njihova stvar biće odmah svršena, i oni neće biti oštećeni.

56. Nije li Božje sve što je na nebesima i na zemlji? Nijesu li istinita obećanja Božja? Ali veći dio ljudi to nezna.

57. On daje život i smrt, i vi ćete biti odvedeni k njemu.

58. O ljudi! vama je od strane vašega Gospoda došla opomena i lijek za zlo koje grize vaša srca, rukovođenje na vašem putu i milosrđe za vjerne.

59. Reci im: Milosti im Božje i njegova milosrđa, neka se oni tomu raduju, to će im biti korisnije nego bogatstva koja gomilaju.

60. Reci im: Kažite mi, vi ste između darova koje je Bog spustio na vas ozgo, zabranili neke stvari, a druge ste neke dopustili. Pitaj ih: Je li vas tomu Bog naučio, ili pak vi to lažno stavljate na njegov račun?

61. Ali šta će misliti na dan vaskrsa oni koji izmišljaju laži na račun Božji? Zaista, Bog je beskrajno dobar spram ljudi: ali veći dio njih nijesu mu blagodarni.

62. Neka budeš u kakvoj bio prilici, neka pročitaš i jednu ciglu riječ iz Knjige, neka ljudi učine kakvo bilo djelo, mi ćemo neizbježno biti svjedoci protivu njih kad ga oni preduzmu. Težina jednoga trunka na zemlji ili na nebesima ne može se sakriti tvojemu Gospodu. Nema težine veće ili manje koja nije zapisana u očitoj Knjizi.

63. Prijatelji Božji biće zaklonjeni od svakoga straha, i neće biti ožalošćeni.

64. Onijem koji vjeruju i koji se boje,

65. Tijem dobar glas na ovom svijetu i na drugom! Riječi Božje ne promjenjuju se. To će biti neizmjerna sreća.

66. Neka te ne žaloste njihove besjede. Sva slava pripada Bogu; on čuje i zna sve.

67. Ne pripada li Bogu sve što je na nebesima i na zemlji? Oni koji pored Boga prizivlju drugove, koje mu oni pridaju, idu samo za praznim vjerovanjem i ostaju u laži.

68. On je noć ustanovio da se odmarate, i dan da sve vidite. Zaista, u tome ima znakova za one koji slušaju.

69. Oni govore: Bog ima sina. Slave njegove radi, ne. On je dosta sam sebi; njemu pripada sve što je na nebesima i na zemlji. Jeste li vi primili kakvu vlast da tako govorite, ili pak govorite ono što ne znate?

70. Reci im: Oni koji izmišljaju laži na račun Božji neće biti srećni.

71. Oni će privremeno uživati na ovom svijetu, a po tome vratiće se k nama; za tijem ćemo im dati strahovitu kaznu za njihovo nevjerstvo.

72. Pročitaj im povjesnicu o Noju, kad on svojemu narodu reče: O narode moj! Ako vam je mrsko moje stanovanje među vama i mrzak spomen znakova Božjih, ja polažem svoju nadu na jedinoga Boga. Ujedinite svoje sile i svoje drugove, i ne krijte svojih namjera: riješite o meni, i nemojte me ostaviti da čekam.

73. Ako okrenete leđa, ja u vas ne ištem nikakve nagrade, moja je nagrada Božja briga; on mi je naredio da se njemu predam.

74. Nazvali ga bijahu varalicom, a mi ga spasosmo, njega i one koji bijahu s njim u lađi. Mi naredismo da oni nadžive druge; a potopismo one koji lažima nazivahu naše znakove. Eto kakav je bio kraj onijeh koje Noje opominjaše.

75. Nakon toga mi poslasmo drugih proroka, svakoga k njegovu narodu; oni im pokazaše očitijeh znakova; ali ti narodi ne htjedoše vjerovati u ono što malo prije nazivahu neistinom. Tako mi pritiskujemo žig na srca nepravednikȃ.

76. Po tom poslasmo Mojsija i Arona, praćene našim znakovima, ka Faraonu i ka velikašima njegovoga carstva; ali oni se naduše ohološću i postadoše grješni.

77. Kad im istina dođe od naše strane, oni rekoše: To je sušta mađija.

78. Mojsije im tada reče: Kad vam se istina javlja, zašto pitate da li je to mađija? Mađioničari neće srećno proći.

79. Jesi li ti došao, odgovoriše oni, da nas odvratiš od onoga što su radili naši ocevi, i da slava u ovoj zemlji pripadne vama dvojici? Mi tebi ne vjerujemo.

80. Faraon tada reče: Dovedite sve što ima vještijeh mađioničara. A kad mađioničari dođoše, Mojsije im reče: Bacajte što imate baciti.

81. A kad oni bacaše što imadijahu baciti, Mojsije nastavi: To što vi radite samo je mađija. Bog će pokazati taštinu toga, jer Bog ne dopušta da uspiju djela zlikovaca.

82. Bog istinu krijepi svojim riječima, ma se na to grešnici i srdili.

83. I niko Mojsiju ne vjerova, osim njegova vlastitoga naroda, iz straha da ih Faraon i velikaši ne stanu tlačiti (Misirce); jer Faraon bijaše moćan u toj zemlji, i činjaše bezakonja.

84. Mojsije tada reče svojemu narodu: O narode moj! ako si vjerovao u Boga, uzdaj se potpuno u njega, ako si istinski pokoran njegovoj volji.

85. Oni odgovoriše: Mi smo položili svoju nadu u Boga. Gospode, nemoj da mi stradamo sa iskušenja jednoga nasilničkoga naroda.

86. Milosrđem svojim, izbavi nas od naroda nevjerničkoga.

87. Tada mi Mojsiju i njegovomu bratu dadosmo ovako otkriće: Dajte svojemu narodu kuća u Misiru, i pretvorite ih u bogomolje. Tačno vršite molitvu, i vjernijem kažite radosne glase.

88. Gospode! povika Mojsije, ti si Faraonu i njegovijem velikašima dao bogatstva i sjajnost na ovome svijetu, da se udalje od tvojega puta; o Gospode! uništi njihova bogatstva i otvrdni njihova srca, da ne vjeruju prije nego okušaju strahovitu kaznu.

89. Uslišana je tvoja molitva, odgovori Bog; idi pravijem putem, i nemoj ići za onijem koji ništa ne znaju.

90. Mi more pređosmo sa djecom Izrailjevom. Faraon i njegova vojska gonijahu ih žestoko i neprijateljski, do časa u koji potopljen valovima, Faraon povika: Ja vjerujem da nema drugoga Boga osim onoga u kojega vjeruju djeca Izrailjeva. Ja sam od onijeh koji se predaju njemu.

91. Jest, u ovom času; ali, nedavno, ti bijaše odmetnik, i bijaše u broju zlijeh.

92. Što se tiče tvojega tijela, mi ćemo te danas spasti, da to bude znak opomene za tvoje pošljednike, pa ipak većina ljudi ne obraća pažnje na naša znamenja.

93. Mi smo djeci Izrailjevoj odredili prekrasna staništa (u Siriji), i dali smo im za hranu prekrasnijeh stvari. Oni se razdijeliše tek kad primiše znanje od tvojega Gospoda. Ali na dan vaskrsa, Bog će izreći presudu nad njihovijem rasprama.

94. Ako si u sumnji o onom što ti je poslato ozgo, zapitaj one koji čitaju Pisma poslata prije tebe. Istina od strane Božje sišla je na tebe; nemoj biti od onijeh koji sumnjaju.

95. Nemoj biti od onijeh koji lažima nazivlju Božje znakove, da ne bi bio u broju odbačenijeh.

96. Oni protiv kojih je izrečena riječ Božja neće vjerovati.

97. Baš da se dese sva čudesa, oni neće vjerovati dok ne okušaju strašnu kaznu.

98. Kad bi to drukčije bilo, grad koji bi vjerovao, našao bi u tom svoje spasenje; ali samo Jonin narod bi spasen, pošto je vjerovao. Mi ga izbavismo od sramotne kazne na ovom svijetu i ostavismo ga da traje do nekog vremena.

99. Da je Bog htio, svi bi ljudi na zemlji vjerovali. Hoćeš li ti prisiliti ljude da vjeruju?

100. Kako bi duša mogla vjerovati bez Božje volje? On će svoju srdžbu obrnuti na one koji ne razumiju.

101. Reci im: Posmatrajte što je na nebesima i na zemlji. No znakovi i opomene neće biti ni od kakve koristi onijem koji ne vjeruju.

102. Čekate li vi drukčiji kraj no što bijaše kraj naraštajȃ koji bijahu prije vas? Reci im: Čekajte, i ja ću čekati sa vama.

103. Za tijem ćemo spasti svoje poslanike i one koji uzvjeruju. Pravedno je da spasemo vjerne.

104. Reci im: O ljudi! ako sumnjate o mojoj vjeri, ja vam izjavljujem da se ne klanjam onijem kojima se vi klanjate pored Boga; ja se klanjam Bogu koji će vam poslati smrt. Meni je zapovjeđeno da vjerujem.

105. Meni bi rečeno: Upravi čelo svoje ka pravoj vjeri; budi pobožan, i ne budi od onijeh koji Bogu pridružuju drugih božanstava.

106. Nemoj pored Boga prizivati ono što ti ne bi moglo biti ni korisno ni štetno. Ako to uzradiš, ti si bezbožnik.

107. Ako te Bog ucvijeli nekim zlom, niko te osim Boga ne može izbaviti iz toga zla; ako ti on pošalje neko dobro, niko ne može potisnuti njegove milosti; on tebe šalje onijem između svojih sluga kojima on heće. On je blag i milosrdan.

108. Reci: O ljudi! istina vam je došla od strane vašega Gospoda; koji god izbere pravi put, izabrao ga je za svoje dobro; koji god zabludi, zabludio je na štetu svoje duše. Ja nijesam opunomoćen vlašću.

109. Idi, dakle, za onijem što ti je otkriveno, i strpi se do trenutka u koji Bog izreče svoju presudu. On je najbolji sudija.