Istoku

Istoku  (1900)  Pisac: Jovan Dučić

Tamo, o tamo, na Istoku žarkom
Gdje se umire od ljubavi i sunca,
Kroz tihe saraje u duboke noći
Gdje zvone dahire i šedrvan bunca.
          Tamo, pravovjerni
          L’jeno i bez brige
          Gdje večito uče
          Samo dvije knjige —
Alkoran i strast! Tu gdje urma zdrije,
Gdje caruje l’jenost, strast, naslada samo,
Gdje no nebo vječno daždom ognja lije —
Tamo je rođeno moje srce, tamo!

Tamo, o tamo, gdjeno ženske kose
Mirišu kô jasmin. Tamo gdjeno strada
Duša za Boga a tjelo za ženu!
Gdje su sv’jetle bašte pune gustog hlada,
          A hlad punan žena
          Žene pune strasti:
          Gdje umiru srca
          Za trenutkom slasti!
Tamo u tom kraju na brjegove čije
Bog je silazio. Gdje duvaju samo
Mirisavi vjetri kroz odaje tije —
Tamo je rođeno moje srce, tamo!

Tamo, o tamo, gdje no strašni požar
Neba i strasti, nikad se ne gasi,
Gdje za poljub ginu, mru u zagrljaju,
I l’jeno i sporo teku dragi časi!
          I gdje mjesto morem
          Vječni oluj bludi
          S ljutim pustošenjem
          Kroz srca i grudi!
Gdje su obale pune leandera
A nebo azura providnoga samo
Srca ljubomore — smrtne, kô kap
Tamo je rođeno moje srce, tamo!
          Gdje su krupne zvjezde
          Svod jasniji plavi,
          Gdje je anđo smrti,
          Anđeo ljubavi.

Ah, tamo, gdje svako ljubi kao Azra,
A živi kô sotona sred grjehova samo
A ko prorok sveti vjerujuć i moleć —
Tamo je rođeno moje srce, tamo!
​Ženeva.

Izvor

Zora, 1. oktobar 1900. Godina peta. Broj deseti, str. 326.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Dučić, umro 1943, pre 83 godine.