Izveštaj majora Anakera od 26.11.1942.

Izvor: Викизворник

Snimak originala (pisanog na mašini) u Arhivu Vojnoistorijskog instituta, NAV-T-315, r. 2270, s. 950—3.


Grupa "Anaker"

O.U., 26.11.1942.

IZVEŠTAJ O AKCIJI 25/26.11.42.

Grupa "Anaker", koja se sastojala od 1, 3. i 4. čete, delom 6. 7. i 8. čete, vod tenkova 10/12, železničkog oklopnog voza 103 i hrvatske 3. lake PA baterije, bilo je naređeno da odmah deblokira 5/738. puka poručnika Dzaka (nemački: Dzaack) koja je bila opkoljena u Jajcu. Za privođenje grupe kamionima, umesto ranije predviđenog marša pešice, stajalo je grupi na raspolaganju oko 32 kamiona, 7 putničkih automobila, 1 vozilo 17, 2 motocikla s prikolicom i 2 motocikla. Veći deo vozila dostavila je laka kolona 718. pd.

25.11.42. je I/738. pp, bez 2. čete, ukrcan u kamione 4 km istočno od Kiseljaka i prevezen u Turbe u 18,30 časova. Iz ovog naselja usledio je pokret, takođe kamionima, cele Grupe "Anaker" za Jajce u 19,15 časova, uključujući i 6 tovarnih grla. Od Doganovaca do Vijenca bile su postavljene mnoge prepreke koje je trebalo savladati, koje su se većim delom mogle ukloniti uz pomoć potčinjenih tenkova. Dodir s neprijateljem za vreme nastupnog marša u noćnim časovima je bio relativno mali. Od Vijenca do južnog izlaza iz Jajca nisu postajale nikakve prepreke, a nije uspostavljen nikakav dodir s neprijateljem. Grupa je 26.11.42. u 5,15 časova dostigla kod Skele južni izlaz iz Jajca. Pošto je marš bio vrlo brzo izveden, to nam je pošlo za rukom da u Skeli iznenadimo jedan deo partizana. Tom prilikom su neki partizana obučeni samo u rublje pobegli u obližnju šumu i na okolne visove. Neki su morali čak da iskaču kroz prozore. Glavni deo partizana povukao se na vis 568 i u samo Jajce. 3. četa I/738. pp je odmah u energičnom naletu zauzela vis 568, kako bi obezbedila akcije u jugoistočnom i istočnom pravcu. Komandantu grupe stajala je sada na raspolaganju jedna streljačka četa, jedna teška četa i 6 odeljenja II/738. pp, kao i hrvatska PA baterija. Pomoću teške čete I/738. pp i hrvatske PA baterije izvršeno je obezbeđenje i ostalog potrebnog prostora, ta-;: ko da u ranim jutarnjim časovima nije pretila nikakva opasnost s k. 728. Ova kota je bila u svakom slučaju posednuta od strane jakog neprijatelja i čudnovato je da se s nje u prvi mah nije otvarala vatra. S preostalom drugom streljačkom četom (I/738. pp) doprlo se do novog drvenog mosta na Vrbasu, a kasnije i do hemijske fabrike, pošto su neki civili dostavili komandantu grupe da se u fabrici nalazi veći broj partizana, a osim toga i 68 nemačkih vojnika kao zarobljenici.4 Nakon toga komandant grupe je odmah naredio da se 1. četa ojača sa 2 tenka i jednim PA topom i da prodre do fabrike i ustanovi da li se slažu ovi podaci. Kada je četa prispela do fabrike, ona je stvarno naišla na dve velike stambene zgrade koje su partizani bili zaposeli. Otpočela je žestoka puščana vatra, a pre svega iz automata, u trenutku kada se počelo s pretresom jedne od ovih zgrada. Komandir 1. čete potporučnik Štojrer (nemački: Steurer) pao je u početku kao žrtva metaka iz automata. Na ovaj način ranjeno je više podoficira i vojnika. Partizani, verovatno pripadnici inteligencije, pružali su u ovim stambenim zgradama žilav i čvrst otpor. Ne obzirući se na ovo, četa je uspela, posle duže borbe, da zauzme jednu takvu zgradu i da uništi oko 30 partizana. U međuvremenu je 3/738. pp napadnuta na k. 568 od strane vrlo jakih neprijateljskih snaga iz istočnog pravca. Istovremeno je sa sigurnošću utvrđeno da se sa severozapada u pravcu Jajca približava oko 3.000 partizana. Osmotreno je kako se topovi i teški minobacači postavljaju na položaje. Posle kraćeg vremena neprijatelj je otvorio jaku artiljerijsku i minobacačku vatru na položaju grupe. Osim toga, pojavila se sa svih strana i vatra iz teških mitraljeza. U toku žive minobacačke i mitraljeske vatre neprijatelj je približavao svoje snage našim linijama. Nastupio je trenutak opasnosti da trupe budu zaokružene, tako da nije ostalo mnogo vremena kada bi bataljon bio opkoljen i time izložen potpunom uništenju. Pre svega izgubilo bi se mnogo vozila. Neko efikasno suzbijanje partizana nije bilo moguće, pošto grupa nije raspolagala artiljerijom. Mi smo se i dalje držali dok smo mogli, i tek u trenutku kada je neprijatelj krenuo da prodre u našu liniju na koti 568, morala je 3/738. grenadirskog puka da se povuče, da ne bi bila potpuno uništena. Predajom položaja na koti 568 znatno se pojačao pritisak neprijatelja iz sevepnog pravca. Ovom pritisku nije mogla odoleti ni 1/738. grenadirskog puka. Žestina vatre, kako artiljerije tako i minobacača i teških mitraljeza1 usmerila se u punoj snazi na komandno mesto grupe i na štab bataljona. Komandno mesto je pretrpelo velike gubitke. Pošto je dalje napredovanje protiv brojčano daleko nadmoćnijeg neprijatelja u datim okolnostima bilo nemoguće i pošto bi kruto držanje dostignutih prostora bilo samo nekorisna žrtva, što bi dovelo do eventualnog gubitka celog bataljona i svih za diviziju nenadoknadivih motornih vozila, komandant grupe se odlučio za povlačenje na nov položaj kod Vijenca. Usiledila je zapovest četama da se odvoje od neprijatelja, kao i zapovest za obezbeđenje pri odvajanju. Motorna vozila su krenula kao prvi deo grupe, zatim su usledile čete i hrvatska PAA, a na kraju tenkovi. Prvi deo puta je bio potpuno otkriven i izložen preciznoj vatri teških mitraljeza, teških minobacača i artiljerije. Uprkos tome pošlo nam je za rukom da u relativno kratkom vremenu izvučemo motorna vozila i trupe uz zaista male gubitke i da se probijemo do prostora koji je bio manje opasan. Skoro sva vozila su bila pogođena, pojedina i do 16 pogodaka. Držanje vozača je bilo za divljenje. Vozila koja su bila toliko oštećena, da se nisu mogla kretati sopstvenom snagom, bila su odmah šlepovana. Odvajanje od neprijatelja izvršeno je u poslednjem času, možda već četvrt časa kasnije vozila bi bila beznadežno izgubljena. S vozilima bi nestala i poneta hrana, kao i pogonski materijal. U daljem kretanju put je bio skoro stalno pod vatrom teških mitraljeza i minobacača. Baš ovde se pokazala odlična disciplina vozača i vojnika koji su lakim mitraljezima i puškama dejstvovali iz vozila u pokretu i tako su neprijatelja držali prikovanog. Hrvati su u samom Jajcu, na žalost, morali napustiti jedan kamion s jednim PA topom, zbog onesposobljavanja vozača prouzrokovanog punim pogotkom na vozilo iz teškog minobacača. I ovaj bi se gubitak mogao izbeći da komandir PA baterija nije izveštaj o tome dostavio komandantu grupe tek kada se od Jajca udaljio 6 km.

Kada se prispelo na Vijenac, na grupu je sa svih strana, naročito sa okolnih visova i kuća, otvorena jaka puščana vatra, kao i vatra iz mitraljeza i minobacača. Neko zaustavljanje kolone i priprema za napad ponovo bi bili uslovljeni nesagledivim žrtvama i posledicama. Komandant se zbog toga odlučio da prođe vozilima kroz ugroženi prostori da iz njega izađe što je brže moguće. Dosadanji gubici tokom vožnje bili su, i pored jake neprijateljske vatre, još uvek vrlo umereni. Pošto se sav put od Vijenca do na 2 km severno od Donjeg Vakufa nalazio pod neprijateljskom vatrom, to je komandant grupe odlučio da grupu dovede u Donji Vakuf. Sa izuzetkom jednog kamiona, koji je ostao za prevoz zaostalih ranjenika kod tenkova, grupa je, sa svim vozilima, u 13,30 časova prispela u Donji Vakuf.

Od 25.11. naveče Jajce je postalo sedište 3. partizanske divizije s jednim divizijskim i jednim brigadnim štabom. Prva borba oko zgrade bila je usmerena s velikom verovatnoćom baš na onu stambenu zgradu fabrike gde je bio smešten štab divizije. U toj zgradi je uinitšteno 35 partizana. Zbog toga treba bezuslovno prihvatiti da su naša udarna odeljenja izrešetala jedan deo neprijateljskog štaba divizije. Na žalost, u ovoj borbi ponovo se osetio nedostatalk artiljerije i eksploziva. Zgrade su bile branjene izvanredno žilavo i ogorčeno. Da je grupi stajalo na raspolaganju dovoljno trupa i odgovarajuće artiljerije, onda bi ovog dana uspeh bio znatno veći. Postojao je moimenat iznenađenja, pošto partizanska komanda nije ni pomišljala na to da bi jedna borbena grupa s motornim vozilima mogla noću dospeti do sirca njenih položaja i pored mnogobrojnih zaprdka, prepreka i stražara. Na žalost, 5/738. grenadirskog puka se više nije mogla pronaći, sem jednog vojnika koga smo bili oslobodili iz partizanskog zarobljeništva. Isto tako nisu viđeni ni ustaše ni hrvatski vojnici. Po pričanjima ovog vojnika, 5/738. grenadirskog puka je morala iste noći, pod vrlo teškim pritiskom nadmoćne mase partizana, da napusti svoj položaj i da se povuče u nepoznatom pravcu. Grupa je odmah po prispeću uputila jedno izviđačko odeljenje uzduž Vrbasa, desnom obalom, u pravcu Jajca u cilju hvatanja veze sa 5/738. grenadirskog pulka. Uspostavljanje veze zbog napred opisanih događaja ipak nije bilo moguće.

Gubici neprijatelja iznose oko 100 izbrojanih mrtvih. Šta je od mrtvih i ranjenih ostalo u zgradama i koliko je palio kao žrtva naših tenkova i hrvatsike PA baterije prilikom ulaska u Skelu i na južnom izlazu grada Jajca — nije se moglo utvrditi.

Sopstveni gubica: sa strane Nemaca: 8 mrtvih, između 'kojih je i potporučnik Štojrer, 37 ranjenih, između kojih su i poručnik Bitner (nemački: Bittner) i viši veterinar dr Brauimiler (nemački: Braumiller), 1 nestao. Hrvati: 2 mrtva i 11 ranjenih. Ubijena su i 3 nemačka tovarna grla.

Anaker (nemački: Anacker)

major i zastupnik komandanta grupe