Zla žena sačuvala muža

Izvor: Викизворник

Zapanula bijahu dva brata na kraj puta da čekaju krvnika koji im je ponedavno oca ubio, i koji se ta dan s pazara vraćao. Kad ga upaze na jedan puškomet, priprave se da ga ubiju, ali on imađijaše još jednoga druga koji mu reče: „Brzaj, ako Boga znaš, mrče; nećemo noćas nikad kući doći,“ a krvnik mu odgovori: „Meni se, brate, duše mi! ne mili u pustu kuću uljesti za to što imam nesretnu ženu, i prosta Turska sablja ma ne njezin jezik, i ko bi me ubio, dušu bi stekao.“ Ovo čujući dva brata, reče stariji: „Vaistinu, ako ovako zlu ženu ima, bolje bismo mu učini li da ga ubijemo, nego ajde da ga ostavimo.“ I tako ga puste i već mu o glavi nijesu radili.

Izvor[uredi]


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vuk Stefanović Karadžić, umro 1864, pre 160 godina.