Zakon o primeni Zakona o odbrani u uslovima neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja (1994)

Izvor: Викизворник
Ovaj propis je prestao da važi!



ZAKON O PRIMENI ZAKONA O ODBRANI

U USLOVIMA NEPOSREDNE RATNE OPASNOSTI ILI RATNOG STANjA


Član 1.

Zakon o odbrani primenjuje se i u uslovima neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja, ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno.

Član 2.

Oružane snage Republike Srpske (u daljem tekstu: oružane snage) čini Vojska Republike Srpske (u daljem tekstu: Vojska), i jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljem tekstu: jedinice policije).

Član 3.

Predsednik Republike, vrhovni je komandant oružanih snaga.

Vrhovni komandant oružanih snaga formira Vrhovnu komandu.

Vrhovna komanda razmatra i utvrđuje predloge u vezi sa rukovođenjem odbranom i komandovanjem oružanim snagama i drugim pitanjima iz oblasti odbrane i bezbednosti zemlje, iz nadležnosti predsednika Republike.

Vrhovnu komandu sačinjavaju: potpredsednici Republike, predsednik Narodne skupštine Republike Srpske, predsednik Vlade Republike Srpske, ministar odbrane i ministar unutrašnjih poslova.

Član 4.

Predsednik Republike određuje organe za rukovođenje priprema stanovništva i teritorije za odbranu i obezbeđenje potreba oružanih snaga u okruzima i opštinama, utvrđuje njihov sastav i propisuje njihove zadatke u uslovima neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja.

Član 5.

Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada) u neposrednoj ratnoj opasnosti i ratnom stanju:

1) obezbeđuje optimalnu veličinu ljudskog i materijalnog potencijala za vođenje oružane borbe, u skladu sa odlukama vrhovnog komandanta oružanih snaga;
2) utvrđuje kriterije o stavljanju u funkciju vođenja rata materijalnog bogatstva Republike, drugih državnih resursa i sredstava i imovine preduzeća i drugih pravnih lica i građana;
3) obezbeđuje sigurne izvore i zadatke za obezbeđenje neophodnih materijalnih sredstava za vođenje oružane borbe;
4) utvrđuje ekonomske mere na obezbeđenju materijalnih i finansijskih potreba odbrane, a posebno oružanih snaga;
5) naređuje evakuaciju određenih kategorija stanovništva iz ugroženih područja;
6) naređuje izmeštanje kapaciteta vojne privrede i drugih privrednih kapaciteta od značaja za odbranu iz ugroženih područja i određuje lokacije za rad tih kapaciteta;
7) utvrđuje organizaciju racionalnog snabdevanja i donosi akta o obaveznom otkupu, rekviziciji i drugim materijalnim obavezama preduzeća i drugih pravnih lica i građana u odbrani.

Član 6.

Vojna obaveza u neposrednoj ratnoj opasnosti i ratnom stanju je opšta obaveza za sve vojnosposobne građane od navršenih 17 godina starosti do 55 za žene i 60 godina za muškarce.

Član 7.

Radnu obavezu u ratnom stanju izvršavaju svi radno sposobni građani stariji od 16 godina.

Član 8.

Materijalnu obavezu u ratnom stanju izvršavaju preduzeća i druga pravna lica i građani u skladu sa propisima Vlade i aktima Ministarstva odbrane.

Član 9.

Obavezi učešća u civilnoj zaštiti podležu svi radno sposobni građani i vojni obveznici raspoređeni u organe i jedinice civilne zaštite.

Član 10.

Za izvršavanje povremenih poslova i zadataka za potrebe oružanih snaga i druge potrebe odbrane u svim opštinama formiraju se jedinice radne obaveze.

Na poslovima iz prethodnog stava mogu se angažovati i jedinice civilne zaštite.

Član 11.

Neizvršavanje vojne, radne i materijalne obaveze i obaveze služenja u civilnoj zaštiti predstavlja krivično delo i sankcioniše se u skladu sa zakonom.

Član 12.

Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.


St. pov.
Broj: 02-1510/94
24. novembra 1994. godine


Predsednik
Narodne skupštine
Mr Momčilo Krajišnik, s. r.

Izvori[uredi]

  • „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 1/94 — posebno glasilo