Žeđa i vino
Spopane teška žeđa jednoga seljaka pošto je bio na poklade mesne objedovao, a ne imajući od kuda da kupi, srećom vidi jednoga svoga susjeda đe nosi punanu bocu vina iz jedne krčme doma za večeru, a seljanin žedan i željan vina, pođe za njim, dokle ga pristigne, pak mu otkrije da je željan vina i da je vrlo ožednjao tako da bi cijelu bocu da ne preduši obličke popio. „Valaj ne ćeš“ odgovori mu susjed. Tadar reče mu žednji seljanin: „A ti ovako: ajde peri mi ako svu ne popijem, a ti mi pljuni u brke.“ „Oću“ reče susjed i dade mu bocu vina punu u ruke, a seljanin pritegne onako željan i žedan i svojski: odvali više od pole, pak pošto se dobro napije, odagne i reče: „Sad da ti je prosto, pljuni mi u brke, kad si me ovako napojio.“ „Valaj nije pravo ja tebe nego ti mene, kad sam ovaki magarac,“ odgovori susjed, i su po boce vina krene uzdišući svojoj kući.
Izvor[uredi]
- Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 294.
|