Žetva (1908)
Blizu je veče. Zviždi kos iz srča.
U rodnom polju blista srp do srpa.
Žanjući cura košulju razdrpa,
Pa kradom u hlad bistrom vrelu strča.
Na žetvi momka zaboljela glava,
Na izvor ode, lice mu se žari.
Okolo šume jablanovi stari,
A voda mrmlja i miriše trava.
I suton pade i krv planu čvršće -
Na srcu srce lomi se i dršće...
Kod njih na travi dva bačena srpa.
Rodno se polje u san tihi svelo,
Još cura majci ne smije u selo,
Sva joj se tanka košulja razdrpa.