Ženidba dvaju Ćejvanagića

Izvor: Викизворник


Ženidba dvaju Ćejvanagića

0001 Vino piju dvi age careve
0002 U aharu gazi-Ćejvanage.
0003 Jedno j’ aga gazi-Ćejvanaga,
0004 Drugo šuro Kurtagić Alaga
0005 Od Gospića, sa široke Like.
0006 Livaju vino dva agina sina,
0007 Oba sina gazi-Ćejvanage,
0008 Mladji Muho i stariji Meho.
0009 Kad se age pića napojili,
0010 Onda veli Kurtagić Alaga:
0011 „A moj zete, gazi-Ćejvanaga!
0012 Vidiš aga, oba sina svoja,
0013 Oba su ti na ženidbu sina,
0014 Što ne ženiš djecu na odžaku?
0015 Vakat ti je djecu oženiti,
0016 Moja sestra jako ostarila,
0017 Ne more vam hizmet učiniti,
0018 Kamo l’ tvoga gosta dočekati.
0019 Daj oženi djecu na odžaku!
0020 Mlogo ima lipih divojaka
0021 U ajana u tvojih akrana
0022 Po Udbini i širokoj Lici.
0023 Ti ćeš lako djecu oženiti,
0024 Od kog godic zaišćeš divojku,
0025 Niko tebi zaviditi ne će,
0026 A ni soju ni junaštvu tvome.“
0027 Njemu veli gazi-Ćejvanaga:
0028 „A moj šuro, Kurtagić-Alaga!
0029 Za to znade gazi-Ćejvanaga.
0030 Triba mi je djecu oženiti,
0031 Tvoja sestra jako ostarila,
0032 A po Lici ima divojaka,
0033 Ja bi mogo djecu oženiti,
0034 A ne mogu štimati divojke;
0035 Gdje bi našo za djecu divojku,
0036 Ja ne mogu sebi prijatelja,
0037 S tog ne ženim djecu na odžaku.“
0038 Njemu veli Kurtagić Alaga:
0039 „Ne budali, gazi-Ćejvanaga!
0040 Ja ću t’ naći za djecu divojke,
0041 A i tebi kršna prijatelja.
0042 Evo, aga, u Hlivnu bijelu,
0043 Dvi su ćeri hlivanjskog Alage,
0044 Ći Hatija i mladja Zlatija,
0045 Obidve su na glasu divojke.
0046 Veš što jesu sirotne divojke,
0047 Jer su babu poželile svoga,
0048 Evo ima tri godine dana,
0049 Kako im je babo poginuo.
0050 Ostala im na odžaku majka.
0051 Znaš li ljubu hlivanjskog Alage,
0052 A oklen je ljuba Alagina?
0053 Ta je gospa sa široke Like,
0054 Sestra Hanka bega Zenkovića.
0055 Dok je ona kod Novoga bila,
0056 Mlogo joj je bilo mušterija,
0057 I ti si joj bio mušterija,
0058 I tvoja je jauklija bila;
0059 Nije t’ bila od Boga sudjena,
0060 Nju je beže Hlivnu poklonio,
0061 Ona stekla do dvi ćeri svoje,
0062 I ti, aga, do dva sina svoja.
0063 Daj poslušaj mene u odaji:
0064 Opremi se na odžaku svome,
0065 Mi hajdemo Hlivnu bijelome
0066 Od gospoje ćeri zaprositi,
0067 Dat će ti ih gospe Alagina.
0068 Kad je nisi za ljubu uzeo,
0069 Biti ćete kršni prijatelji.“
0070 Kada čuo gazi-Ćejvanaga,
0071 Namah aga jedva dočekao:
0072 „A moj šuro, Kurtagić-Alaga!
0073 Pričekaj me u aharu mome,
0074 Dok se spremim u kuli kamenoj,
0075 Ići ćemo Hlivnu bijelome
0076 Od gospoje ćeri zaprositi.“
0077 Kada čuše dva Ćejvanagića,
0078 Zgledaše se braća u odaji,
0079 Meho babi poletio ruci,
0080 Poljubi ga u desnicu ruku
0081 I dajidžu Kurtagić-Alagu,
0082 Pa im Meho veli u odaji:
0083 „A moj babo, gazi-Ćejvanaga!
0084 Molimo vas u našoj odaji,
0085 Vi ne id’te Hlivnu bijelome,
0086 A ne pros’te nami Hlivanjkinja,
0087 Mi ne ćemo dilber-Hlivanjkinja.
0088 Znaš li, babo, gazi-Ćejvanaga!
0089 Njima braća mušterije nisu.
0090 Mi imamo sebi jauklije,
0091 Mi smo skoro bili u mehani,
0092 A u krčmi krčmara Omera,
0093 Tu smo našli Maljković-Stipana,
0094 Tu nam kaže Maljković-Stipane,
0095 Iznio nam haber na Udbinu,
0096 Nami našo dvi dilber-divojke,
0097 Dvi divojke, obi sestrenice,
0098 Obi ćeri Laze kapetana,
0099 Ći Milica i mladja Marica.
0100 Vrlo ih je Stipan nafalio,
0101 On je naske njima nafalio,
0102 A s njima je vjere utvrdio,
0103 Da će s njima naske oženiti.
0104 Mi smo njemu svoju viru dali,
0105 Da ćemo se njima poženiti,
0106 Ja ćeš svoju djecu poželiti.“
0107 Onda veli Kurtagić-Alaga:
0108 „Ne budali, Ćejvanagić-Meho,
0109 Ne slušajte Maljković-Stipana!
0110 Kan’te s’ ćera Laze kapetana,
0111 Ne govor’te riči nepriličnih,
0112 Kojih kadar učiniti niste.
0113 Nisko j’ kula Laze kapetana,
0114 Znate l’, djeco, Lazu kapetana,
0115 Da ga grđeg na Kotaru nejma,
0116 Ludo ćete posijati glave.“
0117 A uz Mehu boja šinula,
0118 Pa dajidži veli u odaji:
0119 „Ta ćotijo, Kurtagić-Alaga!
0120 Što mi fališ Lazu kapetana,
0121 A ti huliš dva brata rodjena?
0122 Sad ću t’ mrtvom govoriti glavom.“
0123 A podviknu stari Ćejvanaga:
0124 „Stani, Meho, od Boga vam teško!
0125 Zar bi daji ti kidiso glavi,
0126 Kopiladi u mojoj odaji!
0127 Šta će vami Kotarke divojke?
0128 (Sa čivije sablju ujagmio)
0129 Veš vam dalje životinje nejma!“
0130 Pobigoše dva agina sina,
0131 Za nj’ma babo skače Ćejvanaga,
0132 Ufati ga Kurtagić Alaga:
0133 „Stani, aga, nemoj budaliti!
0134 Zar bi djeci ti kidiso glavi?
0135 Obadva su prave muške glave.“
0136 Povrati ga natrag u odaju.
0137 Kad sjedoše kod džama-pendžera,
0138 Njemu veli Kurtagić Alaga:
0139 „Nemoj, aga, gazi-Ćejvanaga!
0140 Vrlo s’ djecu rezil učinio,
0141 Ti bi mogo djecu posijati,
0142 Mogla b’ djeca tvoja na Kotare,
0143 Ludo tamo posijati glave.
0144 Van pozovni oba sina svoja,
0145 Pomiri se s njima u odaji,
0146 Ti pomiluj oba sina svoja,
0147 Djeca hoće tebe poslušati,
0148 Pa ćemo ih lako poženiti.“
0149 Ćejvanagi suze udariše,
0150 A povika oba sina svoja:
0151 „Hod’te, djeco, meni u odaju,
0152 Ne bojte se roditelja svoga!“
0153 Oba mu se sina povratiše.
0154 Kad udjoše momci u odaju,
0155 Oba babi poljubiše ruku
0156 I dajidži Kurtagić-Alagi,
0157 Obojica stala u odaji,
0158 Njima babo veli Ćejvanaga:
0159 „Djeco draga, oba sina moja!
0160 Poslušajte svoga roditelja,
0161 Kan’te s’ ćera Laze kapetana,
0162 Vi se prodj’te kamena Kotara!
0163 Znate l’, djeco, oba sina moja,
0164 Car i princip u lipu su miru,
0165 Ferman, djeco, stigo od Stambola,
0166 Da se ne smi sada vojevati,
0167 Vojevati na kamen-Kotare,
0168 Ne da beže ići na Kotare,
0169 Iznositi Kotarke divojke.
0170 Beg je s banom tanač ufatio,
0171 Sad vam, djeco, četovanja nejma.
0172 I do sad su tako učinili,
0173 Dok smo otpri, djeco,vojevali:
0174 Kad izvedi roblje sa Kotara,
0175 A iznesi lipih divojaka,
0176 Beg je tako s banom utvrdio,
0177 Koja ne će kićena divojka
0178 Od svoje se volje poturčiti,
0179 Beg će onu natrag povratiti,
0180 Koja hoće, zavidjenja nejma,
0181 Tako j’ s banom tanač ufatio.
0182 Pa se kan’te kamena Kotara,
0183 Vas će, djeco, babo poženiti,
0184 Evo ćera hlivanjskog Alage,
0185 Ja ću vami ćeri isprositi,
0186 Od gospoje hlivanjskog Alage.“
0187 Tad mu braća poletiše ruci,
0188 Njemu Meho veli u odaji:
0189 „Mi ćemo te poslušati, babo,
0190 Ženi naske, oklen tebi drago,
0191 Mi ne ćemo na kamen-Kotare.“
0192 Kada čuo gazi-Ćejvanaga,
0193 On pregrli oba sina svoja:
0194 „Haj aferim, moja djeco draga!
0195 Vas će babo lipo poženiti,
0196 Spremajte mi na jaslah djogata,
0197 Dok se i ja spremim u odaji.“
0198 Ode aga u kulu kamenu,
0199 Opremi se u kuli kamenoj,
0200 A djeca mu djogu izvedoše.
0201 Kad izadje aga iz odžaka,
0202 Diže šuru Kurtagić-Alagu,
0203 Otiskoše Hlivnu bijelome.
0204 Kad su došli Hlivnu bijelome
0205 Do visoke kule Alagine,
0206 Kod gospoje konak učinili,
0207 Dočeka ih gospe Alagina,
0208 Tu im lipo na konaku bilo.
0209 Od gospoje ćeri zaprosiše,
0210 Dade im ih gospe Alagina,
0211 Pokloni ih gazi-Ćejvanagi,
0212 Izvede ih u ahar-odaju,
0213 Obi snahe aga prstenovo.
0214 Digoše se dvi age careve,
0215 Rok staviše za petnaest dana,
0216 Dok podigne kićene svatove,
0217 Ode aga natrag na Udbinu.
0218 Kada kuli stiže na Udbini,
0219 Šenluk čini gazi-Ćejvanaga,
0220 Šenluk čini za nedilju dana,
0221 A podiže po Lici svatove.
0222 To se čudo na Kotare čulo,
0223 Za to čuo Lazo kapetane,
0224 On zametno tole na Kotaru,
0225 Na Kotaru pod kulom kamenom,
0226 A potego kotarske serdare
0227 I pred njima Janković-Stojana.
0228 Kad se oni napojiše pića,
0229 Onda veli Janković-Stojane:
0230 „Pobratime, Lazo kapetane!
0231 Što si naske sazvo uz Kotare,
0232 Dede pobri kaži u koledi!“
0233 Njemu veli Lazo kapetane:
0234 „Pobratime, Janković-Stojane!
0235 Ja sam vaske pozvo uz Kotare.
0236 Jesi l’ čuo i haber uzeo?
0237 Šenluk čini gazi-Ćejvanaga,
0238 Aga ženi oba sina svoja,
0239 Isprosio kićene divojke,
0240 Obi ćeri hlivanjskog Alage,
0241 Od gospoje hlivanjskog Alage,
0242 Što su babu poželile svoga,
0243 Evo ima tri godine dana,
0244 Kako im je babo poginuo.
0245 Obi ih je aga isprosio,
0246 Da oženi djecu na odžaku.
0247 Daj poslušaj pobratima svoga,
0248 Da dignemo naše Kotarane,
0249 Izidjemo na Popinu ravnu,
0250 Dočekati agu i svatove,
0251 Razbit svate, oteti divojke,
0252 Na svatovih dobro zadobiti:
0253 Men’ će lipa Hatka Hlivanjkinja,
0254 A tebi ću Zlatu pokloniti
0255 I Turkinjom tebe oženiti.“
0256 Njemu veli Janković-Stojane:
0257 „Ne budali, Bogom pobratime!
0258 Ja ti ne ću Hlivanjke divojke,
0259 A tamo ti u svatove ne ću.
0260 Znaš li, pobro, Lazo kapetane!
0261 Naši cari u lipu su miru,
0262 Cari su nam pismo opravili,
0263 Da se ne smi zamećati kavga,
0264 Zamećati po granici kavga,
0265 Kad su cari mira učinili.
0266 Ti se kani age i svatova
0267 I njegovih dviju Hlivanjkinja!
0268 Ne zameći na granici kavge
0269 Priko mira našega principa!
0270 Posijat ćeš naše Kotarane.
0271 Ja ti tamo u svatove ne ću.
0272 Da dočekaš agu i svatove,
0273 Razb’ješ svate, a otmeš divojke,
0274 Da ih kuli svedeš na Kotare,
0275 Ti se s njima ne smiš oženiti,
0276 Dok ne čuje bane Zadranine,.
0277 Mi smo s begom tanač ufatili:
0278 Ko god svede kićenu divojku,
0279 Ako ne će vjere priviriti,
0280 Bane će jebegu povratiti
0281 I Mustajbeg našu povratiti.
0282 Znaš li, pobro, Lazo kapetane!
0283 I u tebe imaju divojke,
0284 Obi ćerei tvoje na odžaku,
0285 Mogli bi te Turci privariti,
0286 Ujagmiti tvoje divičice,
0287 Mogle bi se tamo isturčiti.
0288 Ako ćile kićene divojke,
0289 Te se tamo ćile poturčiti,
0290 Niko t’ biti na mukaet ne će.
0291 Znaš li vraga Maljković-Stipana?
0292 Vavik Stipan po Kotaru hoda,
0293 Naše mami za Turke divojke,
0294 Nikad Stipan da miruje ne će.
0295 Da mu dade lički Mustajbeže,
0296 Sve bi tamo Turke iženio.“
0297 Onda veli Lazo kapetane:
0298 „Jankoviću, Bogom pobratime!
0299 Svak te fali, da si junak pravi.
0300 Junak nisi, koliko te fale,
0301 Kad se bojiš ličkog Mustajbega
0302 I aginih kićenih svatova,
0303 Pa ti je tamo žao poginuti,
0304 Tamo tebe ja ni zvati ne ću.
0305 Evo t’ vjera Laze kapetana!
0306 Dignut hoću svoje Kotarane,
0307 Dočekati agu na Popini,
0308 Razbit svate, oteti divojke,
0309 Ja ću tamo izgubiti glavu.“
0310 Nasmija se Janković-Stojane:
0311 „Pobratime Lazo kapetane,
0312 Hajde, Lazo, kako tebi drago!
0313 Mogla bi te zaboljeti glava.
0314 Ja s’ ne bojim bega ni Ličana,
0315 Van se bojim u Mlecih principa
0316 I našega bana gospodina,
0317 Za najviše vjere Jankovića,
0318 Što sam s begom vjere utvrdio.
0319 Vjere svoje popuštiti ne ću,
0320 Volim dati glavu sa ramena.“
0321 Podiže se Janković-Stojane,
0322 Ode Stojan kuli na Kotare,
0323 A odoše kotarski serdari.
0324 Sam ostade Lazo kapetane,
0325 Ne ćide ga poslušati Lazo,
0326 Van podiže svoje Kotarane,
0327 On podiže stotinu pišaca,
0328 Da izvede na Popinu ravnu,
0329 Što je reko, da poreče ne će.
0330 Nek se sprema Lazo kapetane!
0331 Diže aga po Lici svatove,
0332 Diže aga stotinu svatova,
0333 A sve gleda Ćejvanagić Meho,
0334 Beg mu dade sedam bajraktara.
0335 Kada diže s Udbine svatove,
0336 Njemu Meho ruci poletio:
0337 „Hajde, babo, u sto dobrih časa,
0338 Da Bog dade, hairom ti bilo!
0339 A kakve si svate pokupio,
0340 Čini mi se, tu ti sreće nejma.
0341 Nikakva nejmaš sa Like junaka,
0342 Sve ti stara vodiš i nejaka.
0343 Kamo t’, babo, Maljković-Stipane
0344 I pobro mu Dizdarević Meho?
0345 Kamo tebi Bosnić od Novoga
0346 I pobro mu Vrhovac Alaga?
0347 Što ostavljaš Talu Ličanina
0348 I pobru mu malog Radovana?
0349 Ti junaka nejmaš ni jednoga
0350 Posli samih sedam bajraktara.
0351 Znaš li, babo, gazi-Ćejvanaga!
0352 Ako opazi Lazo kapetane,
0353 Mogo bi te kahar učiniti,
0354 Na Popini tebe dočekati,
0355 Razbit svate, otet Hlivanjkinje,
0356 Čuvaj dobro naše Hlivanjkinje!“
0357 „ „Meho, sine, ne staraj se s time!“ “
0358 Otiskoše kićeni svatovi,
0359 Ode aga Hlivnu bijelome
0360 Svojim šurom Kurtagić-Alagom.
0361 Kada sadje Hlivnu bijelome,
0362 Hlivnjani ga dočekaše Turci,
0363 Po konacih svate narediše,
0364 Tu će svati konak učiniti.
0365 Ašićare govore Hlivnjani:
0366 „Vid’ budale gazi-Ćejvanage,
0367 Kakve j’ aga svate pokupio!
0368 Kamo njemu lički Mustajbeže,
0369 I ostali po Lici junaci?
0370 Ko kada su pomrli junaci,
0371 Čim je Hlivnu sašo bijelome?“
0372 Ćejvanaga ni mukaet nije.
0373 Noć noćili, rano podranili,
0374 Podigoše obi Hlivanjkinje.
0375 Pošli svati šenli i veselo,
0376 Dva pjevaju, a dva otpivaju,
0377 A pucaju iz malih pušaka.
0378 Kada aga stiže na Popinu,
0379 Ružne sreće gazi-Ćejvanage!
0380 U popinski klanac udariše,
0381 A dočeka Lazo u planini,
0382 Stade vika Laze kapetana:
0383 „Stan’, Turčine, gazi-Ćejvanaga!
0384 Zar se tako odvode divojke?
0385 Ta je Hatka moja jauklija.“
0386 Prolomi se oganj u planini,
0387 Udariše kićeni svatovi,
0388 Dočekaše bisni Kotarani,
0389 Brani aga obi Hlivanjkinje,
0390 Goneći se u popinskom klancu.
0391 Poginu mu Kurtagić Alaga,
0392 I aginih dvanaest delija,
0393 Obrani se gazi-Ćejvanaga,
0394 Viš je svatom vatra dodijala
0395 Osvojiše obidve divojke,
0396 Ujagmi ih Lazo kapetane,
0397 A pobiže gazi-Ćejvanaga,
0398 Ujagmi ga sedam bajraktara,
0399 Svi krvavi ka planinski vuci,
0400 Iz busije agu ujagmiše.
0401 Poginu mu četerest svatova
0402 I Lazinih trijest Kotarana.
0403 Bježi aga niz Popinu ravnu,
0404 Dalje ga Lazo ne će ni ćerati,
0405 Ode Lazo natrag na Kotare
0406 I odnese dvaest ranjenika,
0407 Ode aga na grad na Udbinu,
0408 Svi mu svati ka vuci krvavi,
0409 Odnesoše dvaest ranjenika,
0410 Agu drže mladi bajraktari.
0411 Dočeka ih lički Mustajbeže,
0412 Dočeka ih kod vode Crvaća:
0413 „Hairola, ako Boga znadeš!
0414 Kamo tebi snahe Hlivanjkinje,
0415 Što su ti se svati izgrdili?“
0416 „ „Prodj’ se, beže, ne zadaji jada,
0417 Bog ubio Lazu kapetana!
0418 Dočeka nas u popinskom klancu,
0419 Razbi svate, a ote Hlivanjke,
0420 Izginuše kićeni svatovi,
0421 Poginu mi Kurtagić Alaga,
0422 I ja, beže, rana dopanuo,
0423 Bajraktari mene ujagmiše,
0424 Prsnuše svati na četiri strane.“ “
0425 „Ćejvanaga, budalasta glavo!
0426 I ja sam se tebi začudio,
0427 Ti kakve si svate pokupio.“
0428 Zacviliše dva agina sina:
0429 „Kuku, babo, rane neprebone,
0430 Hoš nam moći rane preboliti?
0431 Kamo, babo, naše Hlivanjkinje?“
0432 A veli im gazi-Ćejvanaga:
0433 „Prodj’te me se, moja djeco draga!
0434 Vrlo su me rane savladale,
0435 Ja ću moći rane preboliti,
0436 Al ne mogu vaših Hlivanjkinja.“
0437 „ „Ne budali, babo roditelju,
0438 Ti ne žali naših Hlivanjkinja!
0439 Ako Bog da tvojoj djeci zdravlja,
0440 Mi ćemo ih potražiti, babo,
0441 Lazi ćemo zajam povratiti,
0442 Jali svoje pogubiti glave.“
0443 Stade vika Maljković-Stipana:
0444 „Braćo draga, dva agina sina!
0445 Spremajte se u odžaku svome,
0446 Ja ću s vami na Kotare poći,
0447 Izbaviti vaše Hlivanjkinje.
0448 Kad je Lazo kavgu zametnuo,
0449 Ja ću njemu zajam povratiti,
0450 Ujagmiti dvi ćeri njegove
0451 I s njima ću vaske poženiti.“
0452 Stade vika dizdareva sina.
0453 „Pobratime, Maljković-Stipane!
0454 I ja ću s vami na Kotare poći.“
0455 A veli im lički Mustajbeže:
0456 „Prečekajte bega i Ličana!“
0457 Njemu veli Maljković-Stipane:
0458 „Ja te, beže, dočekati neću,
0459 Ti podiži po Lici Ličane,
0460 Spušćaj vojsku pod Vučjak-planinu.
0461 Slušaj sutra u radjanje sunca,
0462 Kad opaziš larmu na Kotaru,
0463 Radi onda indat učiniti.“
0464 Okrenuše u Udbinu bilu,
0465 Leže aga na mehke jatake.
0466 Spremiše se dva Ćejvanagića,
0467 Obukoše kotarsko odilo,
0468 Pojahaše ate plemenite,
0469 A prid njima Maljković-Stipane,
0470 Dočeka ih Dizdarević Meho
0471 Pred Udbinom kod vode Crvaća.
0472 Otiskoše niz Liku Vučjaku,
0473 Udariše preko Vučijaka,
0474 Veš se tavna noćca unoćala.
0475 Noćom kuli sišli na Kotare,
0476 Biloj kuli Laze kapetana,
0477 U avliju ate ujahaše.
0478 Kad im Lazo tole zametnuo,
0479 U avliji piće postavio,
0480 Livaju vino dvi ćeri Lazine.
0481 Kad vidiše Maljković-Stipana,
0482 Poznadoše Maljković-Stipana,
0483 Pa Milica sestri progovara:
0484 „Sestro Maro u našoj avliji
0485 Eno pobre Maljković-Stipana!
0486 Vodi njega u našu birtiju
0487 Do Pavice naše krčmarice,
0488 Neka čuva Maljković-Stipana,
0489 Sad će Stipan kavgu zametnuti.“
0490 Uze njega Marica divojka,
0491 Odvede ga Pavi krčmarici
0492 I uz njega dva agina sina,
0493 I pobru im Dizdarević-Mehu,
0494 U birtiji piće zametnuše.
0495 Onda veli Maljković-Stipane:
0496 „Lipa Maro, moja posestrimo!
0497 Kamo, sestro, dvije Hlivanjkinje?
0498 Evo djece starog Ćejvanage?“
0499 „ „Maljkoviću, Bogom pobratime!
0500 Eno ih tamo u našoj odaji.“ “
0501 Njima veli Maljković-Stipane:
0502 „Vod’te mene u kulu kamenu,
0503 Da ja vidim obi Hlivanjkinje.“
0504 „ „Stani, brate, Maljković-Stipane!
0505 Ti pij, brate, u birtiji vino,
0506 A ja odoh natrag u avliju.
0507 Sad će ćaća u kulu otići,
0508 Jer se ćaća vrlo zamorio
0509 Goneći se u popinskom klancu.“
0510 To mu reče, ode u avliju.
0511 Kad se Lazo pića napojio,
0512 Svakom Lazo konak naredio,
0513 I on ode u kulu kamenu,
0514 Pa on leže u svoju odaju,
0515 A povika obi ćeri svoje:
0516 „Čuajte mi Hlivanjke divojke,
0517 Čuvajte ih ka i svojih glava!“
0518 Milica mu tiho progovara:
0519 „Ćaća Lazo, ne staraj se s time!“
0520 Kad uspava ćaću na jataku,
0521 Potekoše obi sestrenice
0522 Do birtije svoje posestrime,
0523 Podigoše Maljković-Stipana
0524 I uz njega dva agina sina,
0525 Medju njima Dizdarević-Mehu.
0526 Izvedoše u svoju odaju,
0527 U odaji pa ih posadiše,
0528 Prid njima su tolu zametnule,
0529 Razložiše momci piti vino.
0530 Vavik cvile obi Hlivanjkinje,
0531 A spominju dva Ćejvanagića,
0532 Onda veli Maljović-Stipane:
0533 „Vi ne plač’te, kićene divojke!
0534 Ovo nisu kotarski serdari,
0535 To su braća, dva Ćejvanagića,
0536 To je glava dizdareva sina,
0537 A ovo je Maljković-Stipane.“
0538 Kad vidiše obi Hlivanjkinje,
0539 Obi dvore dva agina sina,
0540 A govore Maljković-Stipanu:
0541 „Maljkoviću, da si brat po Bogu!
0542 Daj izbavi dva agina sina,
0543 Podaj njima obi Hlivanjkinje,
0544 Da bježimo na široku Liku.“
0545 Nasmija se Maljković-Stipane:
0546 „Ne budal’te, Hlivanjke divojke!
0547 To je starost Maljković-Stipana.“
0548 A povika dvi ćeri Lazine:
0549 „Čujete li, dvi ćeri Lazine,
0550 A obidve moje posestrime,
0551 Što govore Hlivanjke divojke?“
0552 A smiju se dvi ćeri Lazine:
0553 „Maljkoviću, Bogom pobratime!
0554 Lako bismo vaske izbavili,
0555 Dva su momka, četiri divojke,
0556 A svaka je braći mušterija,
0557 Za dva brata, dva Ćejvanagića,
0558 A ti si nam svoju vjeru dao,
0559 Da ćeš s nami braću oženiti.“
0560 Nasmija se Maljković-Stipane:
0561 „Ne budal’te, moje posestrime!
0562 Što sam reko, ni poreći ne ću,
0563 Ja ću vaske braći pokloniti.“
0564 Kad vidiše obi Hlivanjkinje,
0565 Pregrliše dvi ćeri Lazine:
0566 „Bogom sestre, dvi ćeri Lazine!
0567 Izved’te nas na široku Liku,
0568 A džaba vam dva Ćejvanagića!
0569 Bit ćemo vam mlađe kod kolina.“
0570 Divojke se obi nasmijaše:
0571 „Ne bojte se, naše Hlivanjkinje!
0572 Maljkoviću, Bogom pobratime!
0573 Blizo se je zora prikučila,
0574 Vakat ti je nami polaziti,
0575 Pava će vam konje dodržati,
0576 Pospali su naši plaćenici,
0577 Veće je vakat nami polaziti.“
0578 Digoše se u halvat-odaji.
0579 Kad sadjoše pod kulu kamenu,
0580 Iskočiše na avlijnska vrata.
0581 Kad izišla Pava krčmarica,
0582 I izvela ate plemenite,
0583 A povika Maljković-Stipane:
0584 „Dvi divojke, moje posestrime!
0585 Ja ću vas jednu poniti divojku,
0586 A jednu će Dizdarević Meho,
0587 Nek Hlivanjke dva brata rodjena!“
0588 Pojahaše konje kod birtije,
0589 Svak podiže na konja divojku,
0590 Pobigoše od kule kamene,
0591 A veš bio danak osvanuo,
0592 A na kuli pukoše možari,
0593 A na Zadru pukoše topovi,
0594 Zavrže se larma po Kotaru,
0595 Za njima se podiže potira,
0596 A iskaka Lazo kapetane.
0597 Dok izjaha Lazo na gavranu,
0598 U tom stiže Janković-Stojane:
0599 „Što je, pobro, Lazo kapetane,
0600 Što t’ je krivo na Kotaru bilo?“
0601 „ „Jankoviću, Bogom pobratime!
0602 Prevari me Maljković-Stipane
0603 I dva brata, dva Ćejvanagića,
0604 Medju njima Dizdarević Meho,
0605 Ujagmiše obi Hlivanjkinje,
0606 Odnesoše obi ćeri moje,
0607 Kako ćemo ćeri povratiti?“ “
0608 „Ne budali, Bogom pobratime!
0609 Ti ih natrag nemoj ni vraćati,
0610 Da im bile mušterije nisu,
0611 Ne bi ti ih ujagmiti mogli,
0612 Izvaditi dviju Hlivanjkinja,
0613 Dok ti ne bi kule zapalili.
0614 Vidjaj, brate, da su mušterije,
0615 Ni ban ti ih povraćati ne će;
0616 A ja sam ti, brate, govorio
0617 Da se kaniš age i svatova,
0618 Svatovi su ligom izginuli,
0619 Posijo si naše Kotarane,
0620 Kako ’š dževap kralju učiniti?“
0621 Njemu veli Lazo kapetane:
0622 „Pobratime, Janković-Stojane!
0623 Radi moju umiriti glavu,
0624 Divojaka ni ćerati ne ću.“
0625 „ „Pobratime, ne staraj se s time!
0626 Ja ću bana za te zamoliti,
0627 Što si tamo bio zaludio,
0628 A ti najpri kavgu zametnuo.“ “
0629 On povrati Lazu kapetana.
0630 Ode Stipan uz Kotar Vučjaku,
0631 Odnesoše kićene divojke,
0632 Dočeka ih lički Mustajbeže
0633 Na poljani navrh Vučijaka,
0634 Pa ustavi dva Ćejvanagića:
0635 „Jeste l’, djeco, cure izbavili?
0636 Što će vam ćeri Laze kapetana?“
0637 Njemu veli Maljković Stipane:
0638 „Ne budali, lički Mustajbeže!
0639 Pitaj ćera Laze kapetana,
0640 Jesmo li ih na silu izveli?
0641 Da nam on eizbavile nisu,
0642 Izbavile obi Hlivanjkinje,
0643 Mi ih ne bi mogli izbaviti
0644 A brez tebe i čudo Ličana,
0645 Dok mi ne bi kulu zapalili.“
0646 Njima veli lički Mustajbeže:
0647 „Pravo kaž’te, kićene divojke!
0648 Ako vami nije povoljito
0649 Za dva brata, dva Ćejvanagića,
0650 Obe ću vas natrag povratiti.“
0651 Obidve mu ruci poletiše:
0652 „Molimo se tebi, Mustajbeže,
0653 Mi se natrag vraćati ne ćemo,
0654 Nam su braća srcu omilila,
0655 Jer nam ih je Stipan nafalio,
0656 Poslušale Maljković-Stipana,
0657 Ćaće ćile mi slušati nismo.“
0658 Njima veli lički Mustajbeže:
0659 „Kad je tako, kićene divojke,
0660 Ja vas natrag ni vraćati ne ću.
0661 Hoću banu knjigu napraviti
0662 I njegovu Janković-Stojanu,
0663 Neka vide, što s’ u knjizi piše,
0664 Nek ne misli bane Zadranine,
0665 Da će beže viru priviriti,
0666 Nikad vire priviriti ne ću.
0667 Ko iznese od mojih Ličana
0668 Sa Kotara Kotarku divojku,
0669 Ako nije za volju divojci,
0670 Da ostane na širokoj Lici,
0671 Ja ću mu je svaku povrtiti,
0672 Dok je žive na ramenu glave,
0673 I oni meni moje povraćaju.
0674 Koja hoće, niko joj ne brani,
0675 Ni ja svojim uzbranio nisam.“
0676 Pa napravi knjigu na kolinu,
0677 Dade knjigu malom Radovanu:
0678 „Nosi, Rade, Zadru niz Kotare!“
0679 Ode beže na grad na Udbinu,
0680 Ode Rade Zadru niz Kotare.
0681 Kada Rade na Kotare siđe,
0682 Knjigu dade Zadraninu banu.
0683 Kod njeg sidi Janković-Stojane,
0684 Obadva mu knjigu prigledaše,
0685 Obadva se na nju nasmijaše:
0686 „Hajde, Rade, begu na Udbinu!
0687 Fala begu, ličkom Mustajbegu,
0688 Kad bi nami volju napunio,
0689 I do sad je on tako činio,
0690 Za to mu niko zaviditi ne će,
0691 Neka ženi dva Ćejvanagića,
0692 Nek provodi veliko veselje!“
0693 Ode Rade natrag na Udbinu.
0694 Kada begu stiže na Udbinu,
0695 Tako kaže begu u mehani,
0696 Nasmija se lički Mustajbeže:
0697 „Čujete li, moji sokolovi,
0698 Kako vas je bane pomilovo!
0699 Ja ću sada djecu oženiti.
0700 Ne šal’te se, moji Udbinjani,
0701 Mi smo ’vako vjere učinili:
0702 Ko ujagmi čiju divičicu,
0703 Ako ne će kićena divojka,
0704 Na silu se nagoniti ne će,
0705 Ni sila se njojzi učiniti.“
0706 Podiže se beže iz mehane,
0707 Ode kuli gazi-Ćejvanage,
0708 Zavrže mu šenluk i veselje
0709 I oženi dva agina sina,
0710 Po dva pira svakom učinio,
0711 Po dva pira u neidlju dana,
0712 A svakoga dvima oženio.
0713 Inoće se lipo milovale,
0714 Držale se ka sestre rodjene.
0715 Što su rekle dvi ćeri Lazine,
0716 Slušale ih obi Hlivanjkinje,
0717 Tako bile, porod porodile.
0718 Beg izliči gazi-Ćejvanagu.
0719 Dok im glave u životu bile,
0720 Slušala su bega udbinjskoga,
0721 Slušala ga dva agina sina,
0722 Služili ga ka i babu svoga,
0723 A držali Maljković-Stipana,
0724 Držali ga ka brata trećega.



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898.