Ženidba Hrnjice Halila sa Jelom Smiljanića

Izvor: Викизворник


Ženidba Hrnjice Halila sa Jelom Smiljanića

0001 Proglasi se na glasu divojka
0002 Tamo dole na ravne Kotare,
0003 Dobro dobra, a po tom lijepa,
0004 Lipote joj u Principu nema.
0005 Bože dragi, čija je divojka?
0006 To je Jele Smiljanić-Ilije,
0007 Uzmamila obedva Kotara,
0008 Prosci je prose sa četiri strane,
0009 Dvanajst je prosi kotarskih serdara,
0010 Pa je prosi Vuče kapetane
0011 S Lopatnika iznad Šibenika,
0012 Pa je prosi Gale kapetane
0013 Od Polojca poniže Karlovca,
0014 Pa je prose dva Sorića mlada,
0015 Sorić Niko i Sorić Ilija,
0016 Najzad prosi Duždević Tadija,
0017 Od Španjura preko sinjeg mora,
0018 Tri puta je Tadija prosio.
0019 Jele proscu ni jednome ne će,
0020 Ilija je ne da na sramotu.
0021 Tako bilo tri pune godine,
0022 Već Iliji prosci dodijali.
0023 Jedno jutro rano podranio,
0024 Pa se mrkim bučom zagrnuo,
0025 Zlatnu strihu nad oči turio,
0026 I on trišnjov kamiš zapalio,
0027 I na noge naturi kundure,
0028 Pa okrenu kroz kulu kamenu,
0029 Sestri Jeli u odaju uđe.
0030 Al mu Jele rano podranila,
0031 Dvor pomela, vatru naložila,
0032 Sila Jele kod džame pendžera,
0033 Pa prid sobom đerđef izherila,
0034 Po đerđefu platno razavila,
0035 Bode iglom, a provlači zlatom.
0036 Kad Ilija vrata otvorio,
0037 On Jelici dobro jutro viknu.
0038 Kad je Jele brata ugledala,
0039 Od sebe je đerđef odhitila,
0040 Pred Iliju na noge skočila,
0041 Ilijinoj ruci poletila,
0042 Pa mu desnu ruku poljubila,
0043 Pod Iliju stolac podmaknula.
0044 Gotovu mu kahvu natočila,
0045 A Jelica podviš stoji ruke,
0046 A Ilija čibuk zapalio,
0047 Na čibuku lulu razjario,
0048 Sav u dimu Ile ogriznuo,
0049 Pa u Jelu okom pogledao:
0050 „Sestro Jele u naske jedina!
0051 Dede sidi bratu do kolina,
0052 Imam riči s tobom divaniti.“
0053 Jele mu se bliže prikučila:
0054 „Moj Ilija, moj brate rođeni,
0055 Ti divani, što ćeš divaniti!“
0056 Tad Ilija poče govoriti:
0057 „O Jelice, moja sestro draga!
0058 Evo ima tri godine dana,
0059 Ti kako si na ćemal podrasla
0060 I puno se, sestro, proglasila.
0061 Išću t’ prosci sa četiri strane,
0062 Već mi tvoji prosci dodijali:
0063 Što mi lito donese godina,
0064 Sestro Jele, ječma i šenice,
0065 Što dospiva vina i rakije,
0066 To prosački konji pozobaše,
0067 A šenicu prosci poharaše,
0068 A popiše vino i rakiju,
0069 Proseći te, od mene išćući.
0070 Jutros sam ti rano podranio:
0071 Da mi kažeš, za koga ćeš poći,
0072 Što čekasmo, više ne mogosmo.“
0073 Sve se Jele u ramenih sliže,
0074 Ilija se da okani ne će:
0075 „Jele sestro, od tog fajde nema,
0076 Kazuj meni, za koga ćeš poći!“
0077 Opet s’ Jele u ramenih sliže,
0078 Pa govori svom bratu Iliji:
0079 „Moj Ilija, moj brate rođeni!
0080 Zar sam tebi tako dodijala
0081 Dvor metući, a vatru ložeći?
0082 Zar ti voliš, moj brate Ilija,
0083 Sestru Jelu drugom pokloniti,
0084 Neg da budem tebi na hizmetu?
0085 Od tog vakta ni vrimena nema.“
0086 Na Ili se dlaka ispravila:
0087 „Sestro Jele u brata jedina!
0088 Ja ti valja jutros odabrati,
0089 Ja ću te dati na ljutu sramotu
0090 Za Sužnjica, najmržeg serdara.“
0091 Kada Jele riči razabrala,
0092 Tad Iliji bratu govorila:
0093 „Moj Ilija, moj brate rođeni!
0094 Kad si sestru nakan udavati,
0095 Pa kod tebe ne mogu ostati,
0096 Hoćeš meni tvrdu vjeru dati,
0097 Da me ne ćeš biti ni karati
0098 I da ćeš me, brate, pokloniti,
0099 Kom je moje srce poiskalo.“
0100 „ „Hoću, sestro, vjeru ti zadajem!
0101 Nit ću tebe biti ni karati,
0102 A ja ću te, sestro, pokloniti,
0103 Gdje je tvoje srce poiskalo.“ “
0104 Kad mu Jele viru ujagmila,
0105 Iliji se sleže po ramenu,
0106 U livi ga obraz poljubila:
0107 „Moj Ilija, moj brate rođeni!
0108 Ako ’š sestru Jelu udavati,
0109 Duši svojoj mjesto uvatiti,
0110 Jeli sestri volju napuniti,
0111 Podaj mene, brate, na Krajinu,
0112 Na Krajinu, Hrnjici Halilu,
0113 Tudi mi je srce poiskalo.
0114 Pa Ilija, moj brate rođeni,
0115 Volj’ ti biti volj’ ti milovati!“
0116 Kad Ilija te razumi riči,
0117 Baš se smrče ka i pomrčina,
0118 Naoblači ka i oblačina,
0119 Diže mu se kruna nad očima,
0120 Nakumbara lulu na kamišu,
0121 Sav u dimu Ile ogriznuo,
0122 Iz dima joj poče govoriti:
0123 „Sestro Jele, zmija te copila,
0124 Kratka repa, a krunaste glave,
0125 Od koje se zmije ne prebalja!
0126 Zar ti j’ turska vjera omilila,
0127 Što će tebi Turci Krajišnici,
0128 Što će tebi Hrnjica Halilu?
0129 U Halila nigdi ništa nema,
0130 Nema mala, a nema irada,
0131 Poslje nješto stare kućetine,
0132 Sedam ima braće Hrnjičića,
0133 I imaju kotilicu mamu,
0134 Preko sebe dojke prebacila,
0135 O ramenu torbu obisila,
0136 Od odžaka ide do odžaka,
0137 Ona prosi, na Kladušu nosi,
0138 Tako djecu Hrnjičiće hrani,
0139 To je hrana Hrnjice Halila!“
0140 Kad mu Jele riči razumila,
0141 Koliko je vjera utvrdila,
0142 Ne kće mu se Jele pokoriti,
0143 Ven Iliji poče govoriti:
0144 „Moj Ilija, moj brate rođeni!
0145 Ako Halil nigdi ništa nema,
0146 Al je Halil soja junačkoga,
0147 Junačkoga soja Kozličina,
0148 Uvatit će takog gospodara,
0149 Uciniti u gotove novce,
0150 Eto dobra meni i Halilu!“
0151 Kad Ilija te razumi riči,
0152 Već ne može srcu odoliti,
0153 Ven na noge u odaji klisi.
0154 A pobaci trišnjovca čibuka,
0155 On ujagmi perali kandžiju
0156 Od dvadeset i četiri pera,
0157 Na svakome puce od olova,
0158 Ujagmi joj vitku pletenicu,
0159 Sedam puta previ oko ruke,
0160 Pa ošinu kićenu divojku,
0161 Kako je bije, sam ga Bog ubio!
0162 Na Jeli je svilena košulja,
0163 Po košulji bila anterija,
0164 Kroz košulju u telo sagoni,
0165 Svu iscipa bilu anteriju.
0166 Od Jele se krvca otisnula,
0167 Ilija se da okani ne će,
0168 A nikoga u odaji nema,
0169 Da oprosti Jelu od Ilije.
0170 Prevrće je Ile po odaji,
0171 Sva u krvi Jele ogriznula,
0172 Već joj glava pada brez uzglavlja,
0173 A Ilija pobaci kandžiju,
0174 Pa se mrkim bučom zagrnuo,
0175 A na noge nabio kundure.
0176 Osta Jele bolna u odaji,
0177 A Ilija kroz kulu kamenu.
0178 Kad uniđe u svoju odaju,
0179 Za gotovu priside stolicu,
0180 Po stolici cakle pomećate.
0181 On obori čaše nikolike,
0182 Pa Ilija na noge skočio,
0183 Dofatio pera i artije,
0184 Sjede Ile u pletenu stocu,
0185 Pa on knjigu na kolinu piše.
0186 Na koga će knjigu napraviti?
0187 Na Tadiju preko sinjeg mora:
0188 „Eto knjiga, Duždević-Tadija!
0189 Tri puta si more prilazio,
0190 A na Kotar meni dolazio,
0191 Sestru Jelu isko od meneka,
0192 Ti je isko, a ja dao nisam,
0193 Nije mi sestra bila na udaju.
0194 Sad je sestra Jele na udaju,
0195 Kupi svate, hodi na Kotare,
0196 Dat ću tebi svoju sestru Jelu.“
0197 Taku mu je knjigu napravio,
0198 A odaji vrata poletiše,
0199 A na vrata stara Smiljanićka,
0200 Svom Iliji dobro jutro viknu,
0201 A Ilija na noge skočio,
0202 Staroj majci Boga otprimio,
0203 Pod nju Ile stolac podmaknuo,
0204 Gotovom je čašom ponudio,
0205 Uze Janja, pa je sali u se.
0206 Na stolu mu knjigu ugledala
0207 Napisatu i zapečatitu.
0208 Tad Iliji Janja govorila:
0209 „Moj Ilija, moj rođeni sine!
0210 Kakva ti je ovo knjiga bila?“
0211 „ „Moja majo, da ti pravo kažem,
0212 Ta će knjiga ići preko mora,
0213 Preko mora Duždević-Tadiji,
0214 Dao sam mu svoju sestru Jelu.“ “
0215 Kad mu mati riči razumila,
0216 Iza stola na noge skočila,
0217 Od odaje vrata otvorila,
0218 Ona Jeli ide u odaju,
0219 Da obiđe svoju jedinicu.
0220 Kad odaji vrata otvorila,
0221 Došla na krv, u krv ugazila,
0222 Sva u krvi Jele ogriznula,
0223 A krvave na Jeli haljine.
0224 Kad je vidi Janja Smiljanićka,
0225 Zabugari, a po Jeli pade:
0226 „Ćeri moja, što j’ od tebe bilo?“
0227 Jele muči, ništa ne govori.
0228 Stara Janja na noge skočila,
0229 Pa donese vode u maštrafi,
0230 Umiva je po bijelu lišcu,
0231 Po očima i po obrvama,
0232 Kad se Jele malo razabrala,
0233 Od jastuka glavu podignula,
0234 Tad joj mama stara govorila:
0235 „Ćeri Jele, što j’ od tebe bilo,
0236 Ko j’ od tebe krvcu otisnuo,
0237 Ko l’ te je bio jutros u odaji?“
0238 „ „Brat Ilija, puška ga ubila,
0239 On ne lihno sablje Halilove!“ “
0240 Kad joj mama riči razumila,
0241 Od Jelice na noge skočila,
0242 Ispod Jele minder podignula,
0243 A donese vode u testiji,
0244 Sapira joj krvcu sa mindera,
0245 Svu odaju u vodu uzela.
0246 Na stolove Jelu podignula,
0247 I na Jeli prominu haljine,
0248 Pa Jelici side govoriti:
0249 „Jele, ćeri u majke jedina!
0250 Ilija je tebe poklonio
0251 Preko mora Duždević-Tadiji.“
0252 To joj reče, iz odaje ode.
0253 Osta Jele u stocu sjedeći,
0254 Premače se do džamne pendžera,
0255 Pa od džame čekmu otvorila,
0256 A proliva suze niz obraze
0257 I od srca Jele uzdihuje,
0258 Sve pogleda sentu i Krajini,
0259 A spominje, Hrnjicu Halila:
0260 „Gdje s’, Halilu, po svitu gledanje!
0261 Ima pune tri godine dana,
0262 Kako smo se, dragi, zagledali,
0263 Milovali i ašikovali.
0264 Evo ima za pola godine,
0265 Tebe nema meni na Primorje.
0266 Da sad moreš na Kotare doći,
0267 Pa da vidiš Jelu Smiljanića,
0268 U kakvu je halu i belaju,
0269 Ti žalio ne bi poginuti,
0270 A dragunu svoju osvetiti.“
0271 Tako gleda, od srca uzdiše,
0272 A pogleda po ravnom Kotaru.
0273 Koga će Jele najpri ugledati?
0274 Ugledala slugu Milovana,
0275 Gdje on vodu nosi u avliju,
0276 A pred sobom goni katurina.
0277 Tada Jele sa pendžera viknu:
0278 „Milovane, virna naša slugo!
0279 Ti ostavi vodu u avliji,
0280 Odi meni do odaje dođi,
0281 Imam s tobom riči divaniti.“
0282 Kada Mile riči razumio,
0283 U avliji vodu ostavio,
0284 Pa okrenu kuli uz mostove,
0285 Mile dođe odaji na vrata,
0286 Od odaje vrata otvorio,
0287 Škrljak diže, pa joj Boga nazva:
0288 „O gospojo, Jele Smiljanića,
0289 De govori, što ćeš govoriti!“
0290 „ „Hoću, Mile, dok amo uniđeš,
0291 Ti postupi meni u odaju,
0292 A zatvori od odaje vrata!“ “
0293 Hoće Mile, u odaju uđe,
0294 Pa zatvori od odaje vrata,
0295 Pleć’ma svojim vrata podbočio,
0296 A Jele mu poče govoriti:
0297 „Milovane, virna naša slugo!
0298 Bi li meni tvrde vjere bio,
0299 Milovane, da odati ne ćeš,
0300 Ja bi ništo tebi govorila.“
0301 Milovan se Jeli poklonio:
0302 „Govori, Jele, što ćeš govoriti!
0303 Vjera moja, odati te ne ću.“
0304 Tad mu Jele poče govoriti:
0305 „Milovane, virna naša slugo!
0306 Kad bi meni tvrde vjere bio,
0307 Bi l’ mi sišo, Mile, na Kladušu.
0308 Odnio mi knjigu na Kladušu
0309 Na Turčina, Hrnjicu Halila,
0310 Pa mu je dao iz ruke u ruku,
0311 Da drugome knjigu dati ne ćeš,
0312 Dok ne nađeš Hrnjicu Halila?“
0313 „ „Muči, Jele, nemoj budaliti!
0314 Mučno je, Jele, na Krajinu sići.
0315 Da ja, Jele, na Krajinu siđem,
0316 A kakvi su Turci Krajišnici,
0317 Mogla bi me moja glava proći.“ “
0318 A Jelica na noge skočila,
0319 Pobliže se Mili prikučila:
0320 „Milovane, da s’ brate po Bogu!
0321 Nemoj meni rana zadavati,
0322 Ven ti hajde na tursku Kladušu!“
0323 Pa se fati grla i gerdana,
0324 Ispod grla gerdan odapela,
0325 Na gerdanu stotinu cekina,
0326 Pa ga slugi pruži Milovanu:
0327 „Na ti, Mile, gerdan ispod vrata,
0328 Ti poslušaj sestre Smiljanića,
0329 Pa odnesi knjigu na Krajinu,
0330 Pa je podaj Hrnjici Halilu!
0331 A evo ti vjera od meneka,
0332 Ni u tome tebi biti ne će,
0333 Bolje će te sestra darovati.“
0334 Kada Mile riči razumio:
0335 „Sestro Jele Smiljanić-Ilije!
0336 Ja ti vrata ogoliti ne ću,
0337 Da b’ se nikad vina ne napio.
0338 Ti napravi knjigu na kolinu,
0339 A ja odoh u hizmet Iliji.“
0340 To joj reče, pa se natrag vrnu,
0341 Ode Mile kuli niz mostove,
0342 A Jelica na noge skočila.
0343 Učovna se Jele dogodila,
0344 Dofatila pero i artiju,
0345 Ona knjigu na kolinu piše:
0346 „Eto t’ knjiga, Hrnjica Halilu!
0347 Evo ima tri godine dana,
0348 Kako smo se, dragi, zagledali.
0349 Često si me, dragi, nahodio,
0350 Na Kotare meni dohodio,
0351 Milovali s’ i ašikovali.
0352 Moj Halilu, po svitu gledanje!
0353 Mi smo bili vjere potvrdili:
0354 Ti odnio od zlata kutiju,
0355 U kutiji stotinu dukata,
0356 Meni dao uru pozlaćenu.
0357 Evo ima za pola godine,
0358 Tebe meni na Kotare nejma.
0359 Ja odbijam svoje mušterije,
0360 Tebe čekam na ravnom Kotaru:
0361 Al je tebe druga premamila,
0362 Al si s’, dragi, drugom oženio,
0363 Al ti Mujo ne da na Kotare?
0364 Ako si se drugom oženio,
0365 Ja ću iskati od Boga višnjega,
0366 Da t’ ne bude srićna ni čestita,
0367 Da ti ljuba bude malovika,
0368 Malovika, do prve subote,
0369 Ne bi l’ svoju Jelo potražio.
0370 Sad Halilu, vidu i pogledu!
0371 Dvi sam ti jošter knjige opravila,
0372 Jesu li ti knjige dolazile?
0373 Ako t’ nisu knjige dolazile,
0374 Treću sam ti sada načinila:
0375 Hod’ mi sada na Kotare siđi,
0376 Nosi svoju vjeru od meneka,
0377 A ostavi moju u meneka!
0378 Sad Ilija mene poklonio
0379 Neprilici, Duždević-Tadiji.
0380 Ako, dragi, odoh preko mora,
0381 Bolovat ću tebe spominjući,
0382 U meni će srce uvenuti,
0383 Moj Halilu, do edžela moga!“
0384 Taku mu je knjigu napravila,
0385 Napravila, pod jastuk metnula,
0386 Pa s’ primače do džame pendžera,
0387 Ona gleda slugu Milovana.
0388 Kad ugleda slugu Milovana,
0389 Slugu Milu sa džame povika:
0390 „Hodi, Mile, u odaju uđi!“
0391 Kad joj Mile u odaju uđe,
0392 A Jele mu poče govoriti:
0393 „Milovane, da s’ brate po Bogu!
0394 Jesi l’ nakan idi na Krajinu?“
0395 „ „Jesam, Jele, jer biti ne more.“ “
0396 „Milovane, da s’ brate po Bogu!
0397 Ti dočekaj noći karanluka,
0398 Pa ti spremi četvrtaka vrana,
0399 Dodat ću ti knjigu od sebeka,
0400 Pa ti, brate, hajde uz Kotare,
0401 Pa ćeš, Mile, konak učiniti
0402 U ujaka, Janka kapetana,
0403 Tu noćiti, rano podraniti,
0404 Moreš sići na tursku Krajinu.“
0405 „ „Ja Jelice, moja posestrimo!
0406 Kad ja, sestro, odem na Krajinu,
0407 Ko će s’ bratu za me odlagati?“ “
0408 „Milovane, ne brini se s time!
0409 Jele će se za te odlagati.“
0410 To joj reče, natrag se povrati.
0411 Već dan prođe, a karanluk dođe.
0412 Kad im bilo u prvom akšamu,
0413 Sluga Mile u štalu uniđe,
0414 Pa udari takum na gavrana.
0415 Kad spremio sebe i gavrana,
0416 Izvede ga Mile iz prizida.
0417 Jele njemu knjigu iznijela,
0418 Uze j’ Mile, u nidra je spusti,
0419 Pa okrenu četvrtaka vrana,
0420 Ode Mile uz ravne Kotare.
0421 Kada Mile Kotar prigazio,
0422 Kotar priđe, pa na Žegar dođe
0423 Biloj kuli Janka kapetana,
0424 Tu je Mile konak učinio.
0425 Noć noćio, rano podranio,
0426 U sabahu vrana poklopio,
0427 Pa otišo Mile na Krajinu.
0428 Kad izišo na Vučjak-planinu,
0429 Vučjak prišo, Plišivici sišo,
0430 Priku Mile stazu ujagmio.
0431 Kad je putu bio na rastanku,
0432 Gdje se do tri staze udaraju,
0433 Okriće se Mile na Krajinu,
0434 On okrenu sentu i Krajini,
0435 Pa Glinici dođe pod Kladušu
0436 A u jutru rano na uranku.
0437 Da vidimo Hrnjice Halila!
0438 U tom jutru rano podranio,
0439 Sabah klanjo, sio kod pendžera,
0440 Pa on gleda do vode bunara.
0441 On golemo čudo ugledao,
0442 Kod bunara dvanest divojaka,
0443 Pod fiskije podmakle testije,
0444 Pa divojke kolo ufatile.
0445 Kolo vodi Ajka Karajkova,
0446 Jauklija Muje kladuškoga,
0447 Kolo vodi, a pismu izvodi.
0448 U Halila hora čatisala,
0449 Gojen Halil na noge skočio,
0450 Pa s’ uteže pasom ujvenikom,
0451 Oko pasa kajsar-bensilaha,
0452 Za pas turi do dva džehvedara,
0453 A poniže palu pozlaćenu,
0454 On prepinje kovče na tozluke,
0455 A na noge nazu jemelije,
0456 U ruku uze šarenu šešanu,
0457 A u drugu sedefli šargiju,
0458 Pa postupa kuli niz mostove,
0459 Pa okrenu do vode bunara.
0460 Kada Halil do bunara dođe,
0461 Divojkama turski salam viknu,
0462 Divojke mu lipše otprimiše.
0463 Ne kće Halil u to kolo divno,
0464 Ven on side na sofi ledenoj,
0465 Uza sofu presloni šešanu,
0466 Preko krila on metnu šargiju,
0467 Sitno kucnu, a jasno zapiva,
0468 A pogleda kolo i divojke.
0469 Malo vrime, dugo ne poteže.
0470 A podviknu Ajka Karajkova:
0471 „O Halilu, cviće divojačko!
0472 De pogledaj Glini u brodove,
0473 Eto nami kranjca na gavranu,
0474 Biž’, Halilu, kuli i avliji!
0475 Dušmanin je zuhur učinio.“
0476 To mu reče, kolo rastrgnula,
0477 Pojagmiše vezene testije,
0478 Pobigoše svaka dvoru svome.
0479 Obzire se Ajka na Halila,
0480 Halil gleda Glini u brodove,
0481 Gleda vrana, na njem oficira,
0482 Ne kće Halil kuli ni avliji,
0483 Ven pobaci sedefli šargiju,
0484 A ujagmi vezenu šešanu.
0485 On poskaka od vode bunara,
0486 Mile ide, a goni gavrana,
0487 Ne kćede ga blizo dočekati,
0488 Ven podiže vezenu šešanu,
0489 Zlatnu kasu prenese obrazu,
0490 Pa šešani pade po nišanu,
0491 A podviknu iz grla junačkog:
0492 „Kaurine na konju gavranu!
0493 Ustav’ vrana, dalje ne prehodi!
0494 Sad ću t’ mrtvom glavom govoriti.“
0495 Kada Mile riči razumio,
0496 On ustavi velikog gavrana,
0497 Pa odside velikog gavrana:
0498 „O Turčine, turski bajraktaru,
0499 Nemoj meni puta preticati!
0500 Boja nejma, a mejdana nejma,
0501 Ven ja imam knjigu pri sebika,
0502 Pošti nikad zaviđanja nejma.“
0503 Kad mu Halil riči razumio,
0504 On niza se otišće šešanu,
0505 Pa poskaka skoka nikolika,
0506 Mile ide, a vodi gavrana.
0507 Kada jedan do drugoga dođe,
0508 Tad mu Halil poče govoriti:
0509 „Kaurine, daj mi pravo kaži,
0510 Kakvu knjigu imaš pri sebika,
0511 Na kog li će knjiga na Krajinu?“
0512 Sve se Mile crnoj zemlji sliže:
0513 „O Turčine, turski bajraktaru!
0514 Ja te molim ka i starijega,
0515 Nemoj meni puta preticati,
0516 Ni od mene knjige otimati!
0517 Tri puta sam vjeru učinio,
0518 Da drugome knjige dati ne ću,
0519 Dok ne nađem Hrnjicu Halila,
0520 Ova knjiga ide na Halila.
0521 Ven mi kaži, tako t’ tvoga dina,
0522 Koje j’ kula Hrnjice Halila,
0523 Je li doma Hrnjica Halilu?“
0524 Na njega se Halil nasmijao:
0525 „Kaurine, nemoj budaliti!
0526 Ovo j’ Halil, što s tobom govori,
0527 Daj menika knjigu od sebeka,
0528 Da vidimo, što ta knjiga kaže!“
0529 Ope mu se Mile zamolio:
0530 „O Turčine, tako t’ turkovanja,
0531 I tako ti Boga velikoga,
0532 Nemoj meni izlal učiniti!
0533 Ako nisi Hrnjica Halilu,
0534 Ja se vjeri svojoj zavjerio,
0535 Dok ne nađem Hrnjicu Halila,
0536 Da ja knjige drugom dati ne ću,
0537 Tražit ću ga za pun misec dana.“
0538 Na Milu se Halil nasmijao:
0539 „Kaurine, nemoj budaliti!
0540 Da ga tražiš sedamnajst godina,
0541 Drugog nejma Hrnjice Halila
0542 Posli ovog, što s tobom govori.“
0543 Kad mu Mile vjeru ujagmio,
0544 Iz nidara knjigu izvadio,
0545 Pa je dade Hrnjici Halilu.
0546 Halil bilu knjigu ujagmio,
0547 A na knjizi pečat razlomio,
0548 Na stojeći knjigu razavio,
0549 Knjigu štije, a na nju se smije.
0550 Kad vidio, što mu knjiga kaže,
0551 Smota knjigu, u nidra je turi,
0552 Pa otišće ruku pod iliku,
0553 Izvadio dvajest madžarija,
0554 Pa ih dade slugi Milovanu:
0555 „Na der, Mile, pa se napij vina!
0556 To se jutros kod mene zgodilo;
0557 A da se je i više zgodilo,
0558 Ja od tebe ne bi zažalio;
0559 Al ako mi živa bude glava,
0560 Bolje će te Halil darovati.“
0561 Uze Mile, pa mu se poseže,
0562 Halilovu ruku poljubio:
0563 „Fala tebi, gospodine dragi!
0564 Pošten bio, ko te je rodio,
0565 A živio, ko te je hranio,
0566 Bog ti dao, što bi najvolio,
0567 Ti se s našom Jelom oženio,
0568 Što ti milo, suđeno ti bilo!“
0569 Rukovaše, pa se rastadoše.
0570 Okrenu se Mile do gavrana,
0571 Poside ga, sa Kladuše pođe.
0572 Ode Halil do vode bunara,
0573 On sa sofe uzeo šargiju,
0574 Pa okrenu kuli i avliji.
0575 Kada Halil biloj kuli dođe,
0576 On okrenu kuli uz mostove.
0577 Kada dođe Mujinoj odaji,
0578 Od odaje vrata otvorio,
0579 Al na veće čudo udario,
0580 Tu mu sjede braća Hrnjičići,
0581 Među njima trmpez postaviti,
0582 Na trmpezu čaše i maštrafe.
0583 Mujo sjedi kod džame pendžera,
0584 Nejak Omer Muji uz kolino,
0585 A ostali jedan do drugoga.
0586 Halil stoji odaji na vratih,
0587 U tom njemu Mujo govorio:
0588 „Moj Halilu, moj brate rođeni!
0589 Kud si išo, kud si prohodio,
0590 Kud si jutros tako podranio?
0591 Hodi sidi, da se napijemo!
0592 Nemam s kime čaša ispijati,
0593 Nemam, brate, kome nazdraviti.
0594 Nejaka se braća pregodila.“
0595 A Halil se na Muju osiče:
0596 „Ne ću, Mujo, s tobom piti vina,
0597 Jer od tebe nevjera postala,
0598 Od tebe većeg nevirnika nejma,
0599 Kad s’ nevjeru meni učinio,
0600 Kako je drugim učiniti ne ćeš!?“
0601 „ „Moj Halilu, moj brate rođeni!
0602 Kakvu sam ti nevjeru činio?“ “
0603 „Čuj me, Mujo, kad me za to pitaš:
0604 Dvi si moje knjige ujagmio,
0605 Mujo brate, od mene sakrio.
0606 Evo meni treća knjiga dođe
0607 A od Jele, sestre Smiljanića,
0608 Ove, Mujo, ti sakriti ne ćeš.“
0609 To mu reče, vrata zatvorio,
0610 Ode Halil u svoju odaju.
0611 Mujo pije, čaše iskapljuje,
0612 Na Omera on čašu nagoni.
0613 Malo vrime, dugo ne poteže,
0614 U Halila ne bi mirovanja,
0615 Ven oblači kotarsko odilo,
0616 Pod kotarsku sebe napravio:
0617 On se mrkim bučom ogrnuo,
0618 A na glavu turi kotarkinju,
0619 Preprtio uprticu torbu,
0620 A za torbu savi kabanicu,
0621 Preko sebe vezenu šešanu,
0622 A priteže na kaiš opanke,
0623 Pa okrenu kuli niz mostove.
0624 Kad iz kule u avliju siđe,
0625 Od avlije kanat otvorio.
0626 Kad škrinuše na avliji vrata,
0627 To ne čuje Hrnjetina Mujo,
0628 Ven to čuje nejačak Omere,
0629 Nejak Omer na noge skočio,
0630 Pa poleti na džamu pendžera,
0631 A pogleda Omer u avliju.
0632 Kad ugleda svog brata Halila
0633 U tevdilu, kaurskom odilu,
0634 Muji bratu pade po ramenu:
0635 „Davor Mujo, brate po rođenju!
0636 Eno brata našega Halila,
0637 Halil se je tevdil učinio,
0638 Ode, Mujo, Halil na Kotare,
0639 Hoćemo li ići za Halilom?“
0640 Mujo muči, ništa ne govori,
0641 Ope Omer Muji govorio:
0642 „Davor Mujo, brate najstariji!
0643 Zar ćeš brata upušćati sama,
0644 Mujo brate, tamo na Kotare,
0645 Da ga kranjci na mačeve dile?“
0646 Kad mu Mujo riči razumio,
0647 Na Omera oči izvrnuo:
0648 „Muč’, Omere, mukom zamuknuo,
0649 Mujo za njim na Kotare ne će,
0650 Kad ne pita brata starijega,
0651 Da bi tamo namah poginuo,
0652 On je Muji hator iščetio.“
0653 Kad mu Omer riči razumio,
0654 On zacvili kano ženska glava:
0655 „Kuku Mujo, brate po rođenju!
0656 Kad ćeš brata upušćati sama,
0657 Pa kad moreš srcu odoliti
0658 I neviru bratu učiniti,
0659 Da Bog dade i sreća od Boga,
0660 Ti Omera brata poželio,
0661 Mujo brate, do sutrašnjeg dana,
0662 A pogledo u moje parnjake!“
0663 Milostiv se Mujo pregodio,
0664 U odaji na noge skočio:
0665 „Moj Omere, moj brate rođeni!
0666 Kad sam s’ bratu bio zavjerio,
0667 Da ja za njim na Kotare ne ću,
0668 Ti naćera mene preko vjere.
0669 Ustaj, brate, da se opremamo!“
0670 Ode Omer unutra u kulu,
0671 Osta Mujo u svojoj odaji,
0672 Mujo se je tevdil učinio.
0673 Dok se Mujo tevdil učinio,
0674 Ofincirsko obuko odilo,
0675 Prvlje Omer na avliju siđe,
0676 Uprtio torbu prtilicu,
0677 Za nju smoto sinju kabanicu,
0678 U ruci mu duga granalija.
0679 Kad ga vidi Hrnjetina Mujo,
0680 Uze Mujo tokmakli šešanu
0681 I okrenu kuli niz mostove,
0682 Za Omerom iz avlije pođe,
0683 Mujo skače, a niz polje gleda,
0684 Ne bi l’ gdjegod vidio Halila,
0685 Ne mere ga Mujo ugledati.
0686 Kad s’ prikuči na glinske brodove,
0687 On ugleda gojena Halila,
0688 Gdje Glinici sidi na obali,
0689 A priteže na kajiš opanke,
0690 Tad ga Mujo iz grla podviknu:
0691 „Moj Halilu, moj brate rođeni!
0692 De prečekaj Muje i Omera,
0693 Brez Muje ti nema četovanja.“
0694 Halil muči, glavu obisio.
0695 U tom Mujo do Glinice dođe,
0696 Udariše, Glinu prigaziše.
0697 Kada Mujo do Halila dođe,
0698 Pa Halilu turski salam viknu.
0699 Koliko se srdit pregodio,
0700 Ne šće Muji salam prifatiti,
0701 Ven on sidi, glavu obisio,
0702 Uza se je prislono šešanu.
0703 Mujo side Glini na obali,
0704 Pa obuva na kajiš opanke.
0705 Kad s’ obuče, pa se siguraše,
0706 Onda Mujo poče govoriti:
0707 „Moj Halilu, moj brate rođeni!
0708 U tebe je, brate, luda glava;
0709 Jer ti, brate, ne znaš četovati,
0710 Nami vakta nije četovati.“
0711 Halil muči, ništa ne govori,
0712 Ven od Muje on okreće glavu.
0713 Opet Mujo njemu govorio:
0714 „Moj Halilu, moj brate rođeni!
0715 Jesam tebi hilu učinio,
0716 Od tebe sam dvi knjige sakrio
0717 A od Jele sestre Smiljanića;
0718 Jer, Halilu, jesi luda glava,
0719 Ti se, brate, nisi naučio.
0720 Naučio tamo četovati;
0721 Ja sam tamo čudo sahodio
0722 S Mustajbegom i brez Mustajbega,
0723 Svi me znadu, brate, Kotarani,
0724 A znadu me kotarske divojke,
0725 Sve me babe znadu po Kotarih
0726 Hodajući, brate, po služidbah.
0727 Sad su, brate, puti sakresati,
0728 Oborite sječe po stazama,
0729 Ispravljeni drveni čardaci,
0730 Pa je mučno na Kotare sići.“
0731 To mu reče, na noge skočio,
0732 Zaprtiše torbe uprtice,
0733 A za torbe sinje kabanice,
0734 Duge puške u ruku uzeše.
0735 Naprid pođe Hrnjetina Mujo,
0736 Mujo staze znade i bogaze.
0737 A za njime Hrnjica Halilu,
0738 Spored s njime nejačak Omere.
0739 Već Krajinu hudut ostavili,
0740 A u Vučjak-goru ugazili.
0741 Vavik naprid Hrnjetina Mujo,
0742 Prike staze po Vučjaku znade,
0743 I priskače staze i bogaze.
0744 Kad iziđe na šljeme planini,
0745 Pa s’ obori niz Vučjak-planinu,
0746 On ugleda drvena čardaka
0747 Pod slimenom, u studenih stinah,
0748 Tada Mujo govori Halilu:
0749 „Moj Halilu, moj brate rođeni!
0750 Kad s’ ovuda, brate, prohodio,
0751 Je si s’ onaj čardak nahodio?“
0752 „ „Nisam, Mujo, moj brate rođeni.“ “
0753 „Moj Halilu, moj brate rođeni!
0754 Evo nema ni puna godina,
0755 Kako j’ ova staza zatvorita
0756 Od Turaka, ljutih Krajišnika.
0757 Ban je ovaj čardak ispravio,
0758 U njega je metno harambašu,
0759 Moj Halilu, Pauka hajduka,
0760 Koga grđeg u rimluku nema,
0761 I kod njega Vida zastavnika,
0762 Ni tog grđeg u rimluku nema.
0763 Kod njih dvaju trideset hajduka:
0764 Svaki se je, brate, potpisao.
0765 Moj Halilu, na sedam Turaka,
0766 Njih dvojica na dvaest Turaka.
0767 Da ti znadeš Vida zastavnika,
0768 Kako mu je duga granalija!
0769 Na što puca, ništa ne promeće,
0770 Jer on bije ticu na leteći,
0771 Moj Halilu, od oka nišana,
0772 Ništa Vidu uteći ne mere,
0773 Mučno j’ ovaj čardak promašiti:
0774 Kako ćemo čardak opsočiti?“
0775 „ „Ne znam, Mujo, vjera ti je tvrda.“ “
0776 Tad mu Mujo poče govoriti:
0777 „Moj Halilu, moj brate rođeni!
0778 Ti s’ se, brate, hitar dogodio,
0779 Uzmi, brate, ti pušku u ruku,
0780 Pa ti skoči cilca u planini,
0781 Premiči se od jele do jele,
0782 A doskakuj od stine do stine.
0783 Iz liva su u čardaka vrata,
0784 Kada budeš ti spored čardakom,
0785 Čuvaj jele ja studene stine,
0786 Ne izmaljaj iza jele glave,
0787 Pa pogledaj čardaku u vrata.
0788 Karanluk se, brate, ufatio.
0789 Ako budu vrata otvorita,
0790 Ugledat ćeš stražu pred čardakom,
0791 Hajduci su, brate, u čardaku.
0792 Ako budu vrata zatvorita,
0793 I ne vidiš straže pod čardakom,
0794 Otišli su kranjci po stazama.“
0795 Kad te Halil riči razumio,
0796 Pušku uze, skoči u planinu,
0797 Sve se vuče od jele do jele,
0798 Doskakuje od stine do stine.
0799 Kad je bio a spored čardakom,
0800 Za jelu je glavu zaklonio,
0801 Pa pogleda čardaku u vrata,
0802 Al čardaku vrata otvorita.
0803 On još više čudo ugledao,
0804 On ugleda stražu pod čardakom,
0805 Sjedi straža na studenoj stini,
0806 A uza se pušku prislonio,
0807 Na livu se ruku podbočio.
0808 Kad ugleda Hrnjica Halilu,
0809 Okrenu se od jele zelene,
0810 Sve se vuče ka i mrki vuče,
0811 Nazad Halil na stazu iskaka,
0812 Pa pogleda svoga brata Muju,
0813 Muju rukom zove i rukavom.
0814 Kad dopade Mujo do Halila
0815 A doskaka za njim Omerica,
0816 Halil kaže, što je i kako je.
0817 Kad mu Mujo riči razumio,
0818 Pade Muji po balčaku ruka,
0819 A gotova ima u Halila,
0820 Omer drži ruku na puškama.
0821 Poskakaše drvenu čardaku,
0822 Hitriji se Halil prigodio,
0823 Prije Halil do straže dopade.
0824 Dokle Mujo stražu ugledao,
0825 Golo pero sijnu od Halila,
0826 A sa straže poletila glava.
0827 Pojagmiše s’ čardaku na vrata,
0828 Pa čardaku vrata ujagmili,
0829 Mujo gleda uz čardak drveni.
0830 Čuje li se graja u čardaku,
0831 Ništa Mujo dočuti ne mere.
0832 Tad Omeru bratu govorio:
0833 „Moj Omere, moj brate nejaki!
0834 Ti ostani čardaku na vratih,
0835 Mi odosmo čardak uhoditi.“
0836 To rekoše pa i okrenuše,
0837 Gola pera nose u rukama.
0838 Kad upali u gornje bojeve,
0839 Dopadoše odaji do vrata,
0840 Al odaji vrata zatvorita.
0841 Mujo malo vrata oturio,
0842 A čuje se hrka u čardaku.
0843 Kad pogleda Mujo po odaji,
0844 On golemo čudo ugledao:
0845 Al odaja puna šerežana,
0846 Po čivijah puške povišali,
0847 Šerežani tolu postavili,
0848 Po stolici trmpez postavili,
0849 Pa se oni vina natrošili,
0850 Pa im pale glave brez uzglavlja.
0851 Uvrh stola Pauk harambaša,
0852 Pali njemu po ramenih brci,
0853 Do njega je Vide zastavniče.
0854 Pili vino, pa se opojili,
0855 Za stolicom oni s’ izvaljali.
0856 Kad ugleda Hrnjetina Mujo,
0857 Nasmija se Mujo na Halila:
0858 „Vid’ Halilu, moj brate rođeni,
0859 Vidi, brate, bahta Hrnjičina!
0860 Boljeg bahta ni u koga nejma,
0861 Gdje nađosmo u čardaku kranjce,
0862 Zatekosmo ko u toru ovce.
0863 Sad Halilu, moj brate rođeni!
0864 Al ćeš musti, al ćeš nagoniti?“
0865 Na njega se Halil nasmijao:
0866 „Moj Mujaga, moj brate rođeni!
0867 Ti dočekuj, ja ću nagoniti.“
0868 Mujo tiho govori Halilu:
0869 „Muč’, Halilu, nemoj budaliti!
0870 Ja sam, brate, jači nagoniti,
0871 Ti hitriji, brate, dočekati;
0872 Al čuj, brate, što ću govoriti:
0873 Ako koga propušćaš hajduka,
0874 Pa odnese nenačeto telo,
0875 Dat ćeš mi svoju glavu za njegovu.“
0876 Halil veli: „Ne brini se s time!“
0877 Poteže Mujo uz ruke rukave,
0878 Golo pero u ruku uzeo,
0879 Pa uskoči Mujo u odaju:
0880 Njekog svada, njekog ne dofaća.
0881 U tom Mujo do Pauka dođe,
0882 Ne htide ga perom ošinuti,
0883 Ven ga zdupi za jaku od vrata,
0884 Drugom rukom za tur od čakšira,
0885 Podiže ga sebi do pušaka,
0886 Ponese ga do brata Halila,
0887 A Halilu tiho progovara:
0888 „Moj Halilu, moj brate rođeni!
0889 Eto tebi Pauka hajduka,
0890 Radi njemu glavu ujagmiti,
0891 Ne krvavi na njemu odila,
0892 Jer će ono meni trebovati.“
0893 To mu reče, gruhnu pred Halila;
0894 A Halil ga palom dofatio
0895 I s Pauka glavu ujagmio,
0896 Lešina mu ode niz mostove.
0897 Od toga se Omer poplašio,
0898 Jer se tome nije naučio.
0899 U tom Mujo Vida ujagmio,
0900 Mujo s Vida glavu odvalio,
0901 Sve hajduke glavom rastavio,
0902 Pa povika nejaka Omera:
0903 „Moj Omere, brže u odaju!“
0904 Kad upade Omerica mali,
0905 Al krndija leži po odaji.
0906 Za gotovu sidoše stolicu,
0907 Mujo mihu tegli na nožicu,
0908 Halil ne će vina rumenoga.
0909 Njemu veli Hrnjetina Mujo:
0910 „Hod’, Halilu, da se napijemo!“
0911 „ „Mujo brate, ne ću piti vina,
0912 Ven da ove kranjce uklanjamo!
0913 More kakva četa udariti,
0914 More naske ovde zakoliti,
0915 Pa bi ludo mogli izginuti.
0916 Ven da ove kranjce izvlačimo!"
0917 Tada Mujo na noge skočio,
0918 Povukoše kranjce iz čardaka,
0919 Bacaju ih u studene stine,
0920 Ostaviše Pauka hajduka
0921 I kod njega Vida zastavnika.
0922 Onda reče Hrnjetina Mujo:
0923 „De Halilu, moj brate rođeni,
0924 Ti sa Vida snimaj odijelo,
0925 S Vida svlači, a na se oblači!
0926 Ja ću svući s Pauk-harambaše.
0927 Ako, brate, tako ne prođemo,
0928 Mi drukčije proći ne moremo.
0929 Ime ćemo sebi prominiti:
0930 Ti š’ se zvati Vide zastavniče,
0931 Ja ću s’ zvati Pauk harambaša.
0932 A Omera niko i ne znade,
0933 Tamo Omer nije četovao.“
0934 To rekoše, skinuše odilo,
0935 Obadva se tevdil učiniše.
0936 Po čardaku šićar pokupiše,
0937 Sve oružlje u dolaf strpaše.
0938 Pobacali mrtve šerežane
0939 U megara poniže čardaka,
0940 Pokriše ih jelovim granama.
0941 U čardak se oni povratili,
0942 Po čardaku novce pokupiše,
0943 Pa sidoše hladno piti vino,
0944 Tu su pili do prve danice.
0945 Kad im zora šinu od istoka,
0946 Onda reče Hrnjetina Mujo:
0947 „Moj Halilu, moj brate rođeni!
0948 Sad je nami vakat pohoditi.“
0949 To rekoše, na noge skočiše,
0950 Uprtiše torbe prtilice,
0951 A za torbe sinje kabanice,
0952 Duge puške u ruke uzeše,
0953 A čardaku vrata zatvoriše.
0954 Od čardaka Mujo okrenuo,
0955 Ulivi mu Hrnjica Halile,
0956 A udesni mali Omerica.
0957 Tad su drven čardak ostavili,
0958 Okrenuše niz ravne poljane
0959 I putuju na ravne Kotare.
0960 Kad izišli poviše Kotara,
0961 Pogledaše niz ravne Kotare.
0962 Čudna žurba stoji u Kotarih.
0963 Bubnji biju, a cvrče svirale,
0964 A pucaju puške beglučkinje,
0965 Kotar kanda u abez propade,
0966 Mujo ide, nigdi ne uspire.
0967 Kad se kuli blizu prikučiše,
0968 Al još više čudo ugledaše,
0969 Jer se silna sila savijala,
0970 Došli svati Duždević-Tadije,
0971 A savila s’ obadva Kotara,
0972 Ispod kule tole položili.
0973 Kad s’ pobliže oni prikučiše,
0974 Jošter čudo više ugledaše,
0975 Jandal jedna tola načinjena
0976 Poniže kule, kod vode bunara,
0977 U toj toli izvišna gospoda,
0978 Dvanest sjelo izvišnih serdara
0979 I četiri obor-kapetana:
0980 Tog se Mujo nije poplašio.
0981 Kad ugleda bana zadarskoga,
0982 Gdje u stolcu sjedi za stolicom,
0983 Onda Mujo Halilu govori:
0984 „Moj Halilu, moj brate rođeni!
0985 Svakom je lako dževap učiniti,
0986 Al je mučno pred bana izići,
0987 Jer je onaj čardak ispravio.“
0988 Halil muči, ništa ne divani.
0989 Mujo njemu opet progovara:
0990 „Moj Halilu, moj brate rođeni!
0991 Sad ćemo se, brate, rastajati:
0992 Ja ću ići s banom govoriti,
0993 A ti hajde, brate u avliju!
0994 Eno kolo igra u avliji,
0995 Nemoj, brate, kavge zametnuti.
0996 Ne daj Bože, da zametneš kavgu.
0997 Mi bi ludo mogli izginuti.“
0998 „ „Mujo brate, ne staraj se s time!“ “
0999 To rekoše, pa se rastadoše.
1000 Ode Mujo banu i bunaru,
1001 Halil ode kuli u avliju,
1002 Za njim ide mali Omerica.
1003 Mujo banu dođe i bunaru,
1004 Kapu drmnu, božju pomoć nazva,
1005 A banovoj ruci poletio,
1006 Pa banovu ruku poljubio,
1007 Ljubi ruku, jer je za potribu,
1008 Pa s’ okrenu ostaloj gospodi,
1009 Svakog Mujo za ruku prefati,
1010 Pa istupi, niže stola stade.
1011 Ban gospodin Muju pogledao,
1012 Pa on Muji poče govoriti:
1013 „Nu panduru, ko si i oklen si,
1014 Od kojeg si drvena čardaka,
1015 Koje l’ čuvaš staze i bogaze?“
1016 Tad mu Mujo poče govoriti:
1017 „Gospodine bane Zadranine!
1018 Iz Surjene, velike planine,
1019 Gospodine, od čardaka tvoga,
1020 Zar ti ne znaš Pauk-harambaše?
1021 Ovo j’ glava Pauk harambaša.“
1022 Kad mu bane riči razamio:
1023 „Nu panduru, to nije istina!“
1024 Ope mu se Mujo poklonio:
1025 „Gospodine, istina je prava!“
1026 „ „Moj panduru, kad j’ istina prava,
1027 Što si drven čardak ostavio,
1028 Što si došo na ravne Kotare.
1029 Što ne čuvaš staze i čardaka?
1030 Hoće l’ Turci čardak ujagmiti,
1031 Na čardaku vatru naložiti!
1032 Zar s’ ne bojiš zmije iz kamenja.
1033 Ljute guje, Hrnjetine Muje
1034 I njegova Hrnjice Halila,
1035 Mogu li ti čardak ujagmiti?“ “
1036 Tad mu Mujo poče govoriti:
1037 „Gospodine, bane Zadranine!
1038 Ja sam svoje društvo naredio
1039 Po stazama i po bogazima,
1040 Da čuvaju staze i čardaka.
1041 Ja sam čuo za ovo veselje,
1042 A dobar sam haber ujagmio
1043 Od Turčina, Hrnjetine Muje:
1044 Mujo sebi društvo pokupio,
1045 Gospodine, trijest Krajišnika,
1046 I poveo svog brata Halila,
1047 Pa otišo placu i Karlovcu,
1048 Da on traži ćara i šicara.
1049 Bog pomogo Karlović-Matiju,
1050 Uzo svojih trista Ogulinca,
1051 Pa potisko Muju od Karlovca,
1052 Gonio ga do gore Petrove,
1053 A od gore do vode Korane,
1054 Trideset mu druga pogubio
1055 I Halila glavom rastavio,
1056 Sedam Muji dagmi udario,
1057 Utekao Mujo na Kladušu.
1058 Halilovu glavu povratili
1059 I trideset Mujinih drugova,
1060 Nizali ih gradu po bedenu,
1061 Halilova glava nad kapijom,
1062 Vihar puše, a perčinom niše,
1063 Mujo ranjen leži na Kladuši,
1064 On udara na rane mehleme.“
1065 Sva gospoda u njeg pogledala,
1066 A pogleda mlad zadarski bane,
1067 Što mu reče bane Zadranine:
1068 „Moj Pauče, to nije istina!“
1069 A Mujo se do zemlje preseže:
1070 „Gospodine, mlad zadarski bane!
1071 Mog mi posta i sviju okletvi,
1072 Gospodine, to j’ istina prava!“
1073 Ban ga dalje ne kće ni pitati,
1074 Ven otišće ruke u džepove,
1075 Izvadi mu deset madžarija:
1076 „Na Pauče, pa se napij vina!
1077 Ako bude to istina prava,
1078 Ja ću tebe bolje darovati.“
1079 Uze Mujo, sjede u stolicu,
1080 A kod sebe jarca povalio,
1081 Mujo jarcu tegli na nožicu.
1082 Da vidimo Hrnjice Halila!
1083 Halil hoda po avliji biloj
1084 Oko kola, oko divojaka.
1085 Na troje se kolo ufatilo,
1086 Kolo s’ vodi, a pisma s’ izvodi.
1087 Bira Halil, u koje će kolo,
1088 Najglavnije kolo ugledao
1089 I Jelicu svoju dragunicu,
1090 To je kolo bilo najglavnije.
1091 U tom kolu trijest djevojaka,
1092 Sve sestara kotarskih serdara.
1093 Kolo vodi Jele Smiljanića,
1094 Sve je kolo glavom natfatila,
1095 A lipotom kolo začinila,
1096 Do nje djever igra Đurajica,
1097 S druge strane Štetić kapetane,
1098 Oba brata Duždević-Tadije,
1099 Dva Tadića, dva djevera mlada.
1100 Kada Halil do tog kola dođe,
1101 Sve im Halil oko kola hoda,
1102 A on misli, što će i kako će:
1103 „Bože dragi, na svemu ti fala!
1104 Bi l s’ u ovo kolo ufatio?
1105 Da s’ ufatim do druge divojke,
1106 Ako pozna Jele Smiljanića,
1107 To će ona meni zamiriti.
1108 Tvrda joj je vjera od meneka,
1109 Do Jele se hoću ufatiti,
1110 Prifatiti za ruku divojku,
1111 Pa da bi me moja prošla glava.“
1112 Pa postupi do kola divnoga,
1113 Na Štetića ruku naslonio,
1114 Ne bi l’ ruku Jeli popuštio.
1115 Štetić pušća Jeličinu ruku,
1116 Halilove ne kći prifatiti,
1117 Ven to kolo rastrgnuto pođe,
1118 A Halil se do Jele ufati,
1119 Pa divojku prefati za ruku,
1120 Pa okrenu kolo na okolo.
1121 On od Jele da miruje ne će,
1122 Prefaća je rukom za ručicu,
1123 A čepa je nogom na nožicu,
1124 A naslanja glavu na oglavlje,
1125 A gledaju u njeg Kotarani,
1126 Pogledaju i kitli divojke.
1127 Kad to vidi Štetić kapetane,
1128 On iskoči nasrid kola divna,
1129 Pa s’ zaskoči i dva i tri puta.
1130 A podiže nogu i cokulu,
1131 Pa udari u prsa Halila.
1132 Kako ga je Štetić udario,
1133 Četiri mu toke oporio,
1134 Ćaše Halil pasti na kolina,
1135 Al ne dade Jele Smiljanića,
1136 Ufati ga mali Omerica,
1137 Izguli ga iz kola divnoga.
1138 Prepivaše Halila divojke:
1139 „Coke, coke, padoše ti toke!
1140 Mjesta tebi nije kod gospoje.
1141 Što s’ ne faćaš kod druge divojke,
1142 Koja nije prošena divojka?
1143 A naša je Jele isprošena,
1144 Svilu dala, jabuku uzela,
1145 Došli svati, a došli djeveri.“
1146 Uz Halila boja udarila,
1147 On na balčak ruku naslonio,
1148 Omer ruke drži na puškama.
1149 U misli je Halil udario:
1150 „Rabum Bože, ja čudna belaja,
1151 Gdje me kranjci rezil učiniše!
1152 Ja ću njega jošte ponuditi,
1153 Nije li se pišman učinio,
1154 Ne bi l’ mene u kolo puštio.“
1155 To smislio, pa je postupio,
1156 Okrenu se kolo na okolo,
1157 On dočeka Jele Smiljanića
1158 I djevera Štetić-kapetana,
1159 Na Štetića ruku livu baci,
1160 Pa ga rukom plesnu po ramenu.
1161 Kad ga vidi Štetić kapetane,
1162 Koliko se asi učinio,
1163 Pušća ruku, a pušku izvadi,
1164 Pa ukvoča pod grlo Halilu.
1165 Istom ćaše plahu vatru dati,
1166 Pametna se Jele prigodila,
1167 Pa pod pušku rukom udarila.
1168 Puče puška, pusta mu ostala!
1169 A iz puške zrnje izletilo,
1170 Halilovo grlo promašilo,
1171 U avlijnski direk udarilo,
1172 A podviknu Hrnjica Halilu:
1173 „O kopile Štetić-kapetane!
1174 Već je dosta asiluka tvoga.“
1175 Pa ga zdupi za jaku od vrata,
1176 Drugom rukom za tur od čakšira,
1177 Iz divna ga kola izgulio,
1178 Podiže ga poviše sebeka,
1179 meraju travu udario.
1180 Kako ga je Halil udario,
1181 Cetiri mu rebra oporio,
1182 A kraj njega golo pero sijnu,
1183 Ćaše g’ Omer perom ošinuti,
1184 Al se na njem kranjci sastadoše,
1185 Ispod njega Štetića digoše.
1186 Tu se ćaše zametnuti kavga,
1187 Svakom pade ruka po puškama.
1188 Dopadoše veliki gospuni
1189 Posli sama bana zadarskoga,
1190 A dopade Smiljanić Ilija,
1191 I tu oni kavgu udefiše,
1192 Išćeraše kranjce iz avlije,
1193 Samo ostaše kolo i divojke.
1194 Malo vrime, dugo ne poteže,
1195 Dopadoše dva mlada soldata:
1196 „O panduru, Vide zastavniče!
1197 Gospodin te na pravicu zove.“
1198 Hoće Halil, jer biti ne mere.
1199 On okrenu od kule kamene,
1200 Sve uz njega Omer priskakuje,
1201 A sve ruku drži na balčaku.
1202 Kad on dođe banu i bunaru,
1203 Pametan se Halil pregodio,
1204 Boga nazva, kapu skide s glave,
1205 I sebi je turnu pod pazuho
1206 I banovoj pogrmio ruci,
1207 Pa banovu ruku poljubio,
1208 Pa istupi, podviš stade ruke.
1209 Ban zadarski u njeg pogledao:
1210 „Moj panduru, Vide zastavniče!
1211 Zar si moju stazu ostavio,
1212 Pa si došo zamećati kavgu
1213 Na veselju našem i poštenju,
1214 Što zamećeš u avliji kavgu?“
1215 Pametno mu Halil progovara:
1216 „Gospodine, bane Zadranine!
1217 Zametno sam, jer je za nevolju,
1218 A pri glavi i oca po glavi.
1219 Gospodine, bane Zadranine!
1220 Ima pune tri godine dana,
1221 Kako, bane, čuvam čardakova
1222 I principa našega Kotara
1223 Od Ličana i od Udbinjana.
1224 Ja sam kola željan poigrati
1225 I viditi lipih djevojaka.
1226 Sad je mene mira namirila,
1227 Našo kolo, a našo divojke,
1228 Ja sam pošo, da s’ u kolo fatam,
1229 A ne kćede Štetić mirovati,
1230 Ven m’ u prsa nogom udario,
1231 Četiri mi toke oporio,
1232 Iz kola je mene isturio,
1233 Ja ne kćedoh zamećati kavge
1234 Na poštenju i ovom veselju,
1235 Ven sam ćio njega ponuditi,
1236 Nije li se pišman učinio,
1237 Što je moje toke oporio;
1238 Al se nije pišman učinio,
1239 Ne kćede me nogom udarati,
1240 Ven se fati puške od pojasa,
1241 Ukvoča je meni pod gr’oce,
1242 Da ne bilo Jele Smiljanića,
1243 Mene bi me moja prošla glava.
1244 Ako nami, bane, ne viraješ,
1245 Zovni Jelu, sestru Smiljanića,
1246 I sve trijest zovni divojaka.“
1247 Hoće bane, njemu ne viruje,
1248 On pozovnu Jelu Smiljanića
1249 I još s njome četiri divojke,
1250 Više njemu ne će ni tribati.
1251 Kad do bana i bunara dođe,
1252 Pametna se Jele dogodila,
1253 Najpri bana u ruku poljubi,
1254 Pa ostalu gospodu izljubi,
1255 Pa istupi, podviš stade ruke.
1256 Ban zadarski stade govoriti:
1257 „Lipa Jele, sestro Smiljanića
1258 I četiri od više divojke!
1259 Što mi kaže Vide zastavniče,
1260 Je l’ istina, što mi Vide kaže?“
1261 Sve mu Jele po istini kaže
1262 I četiri kićene divojke:
1263 „Gospodine, istina je prava!“
1264 Njemu veli bane Zadranine:
1265 „Moj panduru, Vide zastavniče!
1266 Kad si kola željan poigrati,
1267 Hajde igraj, koliko ti drago,
1268 Igraj kolo. gledaj divojaka,
1269 Niko tebi zamiriti ne će.“
1270 Tu Halila sunce ogrijalo.
1271 A Halil se od bunara vrati,
1272 Za njim ide Omerica mali.
1273 Mujo pije, ni mukaet nije.
1274 Halil dođe pod kulu kamenu,
1275 A kolo se opet zametnulo,
1276 Kolo vodi Jele Smiljanića,
1277 Do Jele se Halil ufatio,
1278 Pa okrenu kolo na okolo.
1279 Pivajući, kolo igrajući
1280 Često Jele pogleda Halila,
1281 Ne može ga Jele da poznade,
1282 Ven se fati slike iz nidara,
1283 Sliku gleda, a kolo okreće,
1284 Al se Halil slikom udario.
1285 Kad vidila Jele Smiljanića,
1286 Pobolje je kolo zaigrala,
1287 Okrenula njekoliko puta.
1288 Kako ga je Jele okrenula,
1289 Koje su im pološe divojke,
1290 Sve posrću u kolu divnome.
1291 U igranju i u milovanju
1292 Halilu je Jele govorila:
1293 „Gdje s’ Halilu, jedan nevirniče!
1294 Kamo t’ vira, stigla te nevira,
1295 Kamo ono naše milovanje?
1296 Kad mi godic na Kotare siđeš,
1297 Kakvo nam je milovanje bilo:
1298 Ti uniđeš u našu avliju,
1299 A prisloniš stubu jasenovu,
1300 Pa se pripneš kuli na džamove,
1301 Žuberkamo do prvih horoza,
1302 Vavik, dragi, meni vjeru daješ,
1303 Da ti druga ljuba biti ne će
1304 Posli Jele, sestre Smiljanića;
1305 Kad je bilo na sjajnu misecu,
1306 Vavik sam ti perčin iščešljala:
1307 Sad ti dražu imaš od meneka.“
1308 Halil Jeli poče govoriti:
1309 „Davor Jele, draga dušo moja!
1310 Evo tebi vjera od meneka,
1311 Ja je draže nejmam od tebeka,
1312 A ja znadem, naše milovanje,
1313 Da su moje knjige potkrivene.“
1314 Istom oni u eglenu bili,
1315 Kotarani tomu mani bili,
1316 Gdje je Vidu oprošćenje bilo
1317 Kod prve duke, bana zadarskoga:
1318 Ni tome se ne bi začudili,
1319 Al povika telal ispod kule:
1320 „Gospoda je igru zametnula.
1321 Jedan se je nišan načinio:
1322 Bacati se od oka nišana.
1323 Ko se more u se pouzdati,
1324 Da razbije na koplju jabuku,
1325 Nišana je deset madžarija.“
1326 Daleko su koplje odnijeli,
1327 Udarili na koplje jabuku,
1328 Bacaju se mladi Kotarani.
1329 Tad Halilu Jele govorila:
1330 „Moj Halilu, po svitu gledanje!
1331 Bi l’ se mogo u se pouzdati
1332 I u svoju dugu granaliju,
1333 Ne bi li im munu ujagmio?
1334 Tebi će biti deset madžarija.“
1335 „ „Mogu, Jele, draga dušo moja!“ “
1336 To joj reče, iz kola se pušća,
1337 Pa on uze svoju granaliju,
1338 Reda dođe Hrnjice Halila,
1339 On podiže dugu granaliju,
1340 Granaliji pade po nišanu,
1341 Puška puče, a jabuka prsnu.
1342 Tome Halil ni mukaet nije,
1343 Ven se vrati do kola divnoga,
1344 U kolo se Halil ufatio,
1345 Pa okrenu kolo na okolo.
1346 Kotarani tome mani bili:
1347 „Vidi crnog iz gore hajduka!
1348 Gdje ujagmi nišan na Kotaru
1349 A namika svima Kotaranom!“
1350 Pa i drugu igru zametnuše:
1351 Bacati se kamena s ramena.
1352 Onda Jele reče Smiljanića:
1353 „Moj Halilu, po svitu gledanje!
1354 Bi l’ se mogo pouzdati u se,
1355 Da se baciš kamena s ramena,
1356 Ne bi l’ i tu munu ujagmio?“
1357 „ „A bi, Jele, ne brini se s time!“ “
1358 To joj reče, od kola poskaka,
1359 Sve za njime Omer poskakuje.
1360 Bacaju se mladi Kotarani,
1361 Reda dođe Hrnjice Halila,
1362 On otišće kamena s ramena,
1363 Malo njima Halil odbacio,
1364 Najduljeg bi vlaha utrapio:
1365 Toliko im Halil odbacio.
1366 I tu oni igru ostaviše,
1367 A Halil se u kolo povrati,
1368 Kolo vodi na travi meraji,
1369 Sve oko njeg nejak Omer hoda,
1370 Drži desnu ruku na balčaku.
1371 Mujo pije, nikad ne dohodi.
1372 Malo vrime, dugo ne poteže,
1373 A jedan se soldat pomolio
1374 Utegnutih kraka do kolina,
1375 Ništa mu više od odila nejma.
1376 Dok iskaka, iz grla povika:
1377 „Nije l’ mama rodila junaka,
1378 A sestrica brata othranila?
1379 Metnuta je pješačka obdulja,
1380 Da mi danas pješe poletimo!“
1381 Onda Halil Jeli govorio:
1382 „Davor Jele, draga dušo moja!
1383 Koji j’ ono kranjac sa Kotara?“
1384 Njemu Jele tiho govorila:
1385 „Moj dragane, Hrnjica Halilu!
1386 Ono nam je Krivoguza Rade.
1387 Kad su u nas ovaka veselja,
1388 Kad se meće pješačka obdulja,
1389 Niko Radi uteći ne more.
1390 Moj dragiću, Hrnjica Halilu!
1391 Da se moreš u se pouzdati,
1392 Da potečeš s Radom uz poljane,
1393 Ne bi l’ Bog do i sreća od Boga,
1394 Ne bi l’ i tu munu ujagmio,
1395 Zatvorio obadva Kotara,
1396 Moj Halilu, i ravno Primorje.“
1397 Njojzi veli Hrnjica Halilu:
1398 „Mogu, Jele, draga dušo moja!“
1399 To joj reče, pa iz kola pođe,
1400 Za njim pođe nejačak Omere,
1401 Onda Halil Radu povikao:
1402 „Evo, Rade, tebi zastupnika!
1403 Ja ću s tobom danas poletiti.“
1404 Kad ga vidi Krivoguza Rade,
1405 Tad ga Rade iz grla poviknu:
1406 „O kopile, Vide zastavniče!
1407 Ako utečeš Krivoguzi Radi,
1408 Uteko si svima Kotaranom.
1409 Ako misliš, Vide zastavniče,
1410 Da ’š poteći jednu itimicu:
1411 Za pun ćemo sahat poletiti.“
1412 Njemu veli Hrnjica Halilu:
1413 „Hajde, Rade, ponesi guzicu,
1414 Pa ako ćeš četiri sahata,
1415 Ja se toga poplašiti ne ću.“
1416 Rade uze drinovu toljagu,
1417 A Hrnjica ništa ne uzeo,
1418 Ven Omeru dade granaliju,
1419 Nit on skida sa sebe haljina.
1420 Nit on vadi malih džehvedara.
1421 Za njim ide nejačak Omere,
1422 Pa Halilu tiho progovara:
1423 „Moj Halilu, moj brate rođeni!
1424 Ti si ludo pošo poletiti.
1425 Vadi puške, a snimaj haljine!“
1426 „ „Muč’ Omere, nemoj budaliti!
1427 Nisu teška u sokola krila,
1428 Njemu nigda krila ne smetaju.“ “
1429 I odoše niz ravne poljane,
1430 Punu uru što se zavedoše.
1431 Kad rekoše, pa i potekoše.
1432 Istrže se Krivoguza Rade,
1433 Nadžakom ga ne bi dohitio,
1434 A za njime Halil poskakuje,
1435 Rade skače, vavik podvikuje,
1436 Pola ure što su preletili.
1437 Kad od pola ure poletili,
1438 A vidio Hrnjica Halilu,
1439 Da su s’ oni bliže prikučili,
1440 On poskaka skoka jelinova
1441 I pristiže Krivoguzu Radu,
1442 Pa govori Krivoguzi Radi:
1443 „Kopilane, Krivoguza Rade!
1444 Hoćemo li, Rade, poletiti?“
1445 Na njeg Rade oči ispričio:
1446 „Kopilane, Vide zastavniče!
1447 Još se Rade nije ni zagrijo,
1448 Jal kamo li, Vide, poletio.“
1449 Njemu veli Hrnjica Halilu:
1450 „Nemoj reći, Krivoguza Rade,
1451 Da mi nije muška ni junačka.“
1452 Pa podviknu iz grla junačkog,
1453 Za dva boja što se je izvio,
1454 U tom zoru Radu preskočio
1455 I uteče Krivoguzi Radi.
1456 A to nikom drago ne bijaše
1457 Posli brata malog Omerice
1458 I Jelice, sestre Smiljanića.
1459 Ufati ga nejačak Omere,
1460 Priko njega ruku prebacio,
1461 Među oči poljubi Halila,
1462 Okrenuše pod kulu kamenu.
1463 Mujo tome ni mukaet ne bi,
1464 Čak do kraja za to i ne mari.
1465 Halil dođe, u kolo s’ ufati,
1466 Pa okrenu kolo naokolo,
1467 Njemu veli Jele Smiljanića:
1468 „Moj Halilu, vidu iz očiju!
1469 Jesi li se, dragi, zamorio,
1470 Kako moreš kolo okrećati?“
1471 „ „Nisam Jele, ne brini se s time,
1472 Ja sam, Jele, soja junačkoga.“ “
1473 Malo vrime za vrimenom bilo,
1474 A jedan se serdar pomolio,
1475 Po narodu,oko kule hoda,
1476 Sve on buče kao volusina,
1477 A sve riče, a iz grla viče:
1478 „Nije l’ maja rodila junaka,
1479 Ko ce meni u pleća junačka,
1480 Pod junačku da se okušamo?“
1481 Onda Halil Jeli govorio:
1482 „Davor Jele, draga dušo moja!
1483 Ko je ono, što iz grla viče,
1484 Ko će njemu u pleća junačka?“
1485 „ „Ono j’, dragi, Komljanine Janko
1486 Sa Žegara, izviše Kotara,
1487 Jačeg vlaha u Kotaru nejma.
1488 Bi l’ se mogo pouzdati u se,
1489 Bi l’ se s Jankom smio pohrvati?
1490 Ne bi l’ Bog do i sreća od Boga,
1491 Ne bi l’ i tu munu ujagmio.“ “
1492 Tada Halil Jeli govorio:
1493 „Davor Jele, draga dušo moja!
1494 Ja bi s’ u se mogo pouzdati.“
1495 Sva gospoda na noge skočila,
1496 Saviše se oko njih junaci.
1497 Halil pođe od avlije bile,
1498 Pa on Janka iz grla povika:
1499 „Evo, Janko, takova junaka!
1500 Ja ću tebi u pleća junačka.
1501 Kakav ćemo kaul postaviti?“
1502 A povika Komljanine Janko:
1503 „O kopile, Vide zastavniče!
1504 Volj t’ o rane, volj o mrtve glave.“
1505 To mu reče, a iz kola pođe,
1506 A povika Mujo od bunara:
1507 „Stan’ panduru, Vide zastavniče!
1508 Moja j’ reda u pleća junačka.“
1509 To povika, od bunara pođe,
1510 Iza pasa vadi džehvedare,
1511 A od sebe otpasa silahe,
1512 A izvadi palu pozlaćenu,
1513 A zavrnu uz ruke rukave.
1514 U pleća se s Jankom ufatio,
1515 Oko njih se halka načinila.
1516 Jači se je Janko prigodio,
1517 Vavik nosa Hrnjetinu Muju,
1518 Nigdi s’ Mujo zemlje ne dodiva,
1519 Van što se je vištiji prigodio,
1520 On se Janku ne da privariti.
1521 Pola ure što su se nosili,
1522 Mutna Janku pinja udarila,
1523 A Hrnjici mutna i krvava.
1524 Kad vidio Komljanine Janko,
1525 Da je Muji leđa užidao,
1526 A govori Komljanine Janko:
1527 „Kopilane, Pauk-harambaša!
1528 Gdje najvoliš, da te zemlji svalim,
1529 Da ti tvoju ja odsjecam glavu?“
1530 Njemu veli Hrnjetina Mujo:
1531 „Ti obaljuj, gdje je tebi drago,
1532 A odsjecaj, kako tebi drago!
1533 Al čuj Janko, što ću govoriti:
1534 Biti ne će, kako govorimo,
1535 Ven onako, kako Bog naredi.“
1536 Istom oni u riči bijahu,
1537 Doletiše tri tice goluba,
1538 Pa padoše na kulu Ilijnu.
1539 To ne bila tri tice goluba,
1540 Ven to bile tri bijele vile,
1541 A Mujine sve tri posestrime,
1542 Sleprštaše s’, pa prožuberkaše.
1543 Najstarija vila govorila:
1544 „Vid’te, sestre, našeg brata Muje,
1545 Kakva mu je muka dodijala,
1546 Kakva mu je pinja udarila!
1547 Da mi Muji jardum učinimo!“
1548 A najmlađa vila govorila:
1549 „Da mu, sestre, jardum učinimo:
1550 Ja ću Janku oči zasmoliti,
1551 Ti ćeš srednja kikom zategnuti,
1552 Ti ispod njeg noge izmaknuti.“
1553 To rekoše, pa se sleprštaše:
1554 Najmlađa mu oči zasmolila,
1555 Sridnja vila kikom zategnula,
1556 Najstarija noge izmaknula.
1557 Kad su Muji jardum učinile,
1558 A podviknu Hrnjetina Mujo,
1559 On omahnu Komljanina Janka,
1560 Zelenom ga sastavio travom,
1561 Na prsih se Janku ustavio,
1562 A kraj Muje golo pero sijnu,
1563 A na Janku ruse nesta glave.
1564 Ko je s Janka glavu ujagmio?
1565 Ujagmi je Hrnjica Halilu,
1566 Jer je tako u kaulu bilo.
1567 Niko za to ne zavrže kavge,
1568 Odnesoše Janka niz Kotare,
1569 Sav se narod za to porušio.
1570 Već dan prođe, a karanluk dođe,
1571 Kotarani sajam rasipali,
1572 Vakat njima bio od konaka,
1573 Svaki konak sebi ufatio.
1574 Niko Muji ni mukaet nije,
1575 Niko Muje na konak ne zove,
1576 Svak od Muje glavu zakrenuo,
1577 Ni ko veli: „hajmo u mehanu,“
1578 Ni ko veli: „hajmo mome dvoru“
1579 Posli Jele, sestre Smiljanića.
1580 Jele hoda ispod bile kule,
1581 Mujo hoda kraj vode bunara,
1582 A kod Muje oba brata bila.
1583 Kad ih Jela okom ugledala,
1584 Na njih maše rukom i alukom.
1585 Halil Jelu okom ugledao,
1586 Kod bunara Muju ostavio,
1587 Do avlije i do Jele dođe,
1588 On Jelici dobar veče viknu.
1589 A Jele mu pomoć otprimila:
1590 „Moj Halilu, vidu iz očiju!
1591 Vidiš naših mladih Kotarana
1592 I mog brata, Smiljanić-Ilije:
1593 Svaki vami tome mani bio.
1594 Ven Halilu, po svitu gledanje ,
1595 Gdje će Mujo konak ufatiti?“
1596 Njojzi veli Hrnjica Halilu:
1597 „Ne znam, Jele, draga dušo moja!“
1598 Tad mu Jele tiho govorila:
1599 „Haj Halilu, svome bratu Muji,
1600 Ponesi mu pozdrav od meneka,
1601 Nek uniđe u bašču pod kulu,
1602 Gdje smo svako grožđe posadili,
1603 A najviše smilja i bosilja,
1604 Na bašči smo vrata načinili,
1605 Tu je dobra zgoda od konaka.
1606 Neka Mujo u bašču unide,
1607 Nek razapne divan-kabanicu,
1608 Ja ću njemu dati večerati.
1609 Bit će Muji vina izobila
1610 I debela mesa ovnovine
1611 I prebila hliba latinskoga.“
1612 To mu reče, pa s’ u kulu vrati,
1613 A Halil se od avlije vrati,
1614 Do bunara i do Muje dođe,
1615 Halil Muji poče govoriti:
1616 „A moj Mujo, moj brate rođeni!
1617 Tebe Jele na konak poziva
1618 Niže kule, u vinograd-bašču,
1619 Jele ce ti dati večerati."
1620 To je Mujo jedva dočekao,
1621 Podiže se od vode bunara,
1622 Pa on ide u vinograd-bašču,
1623 Za njim idu oba Hrnjičića.
1624 Kada Mujo u vinograd uđe,
1625 Isprtiše torbe prtilice,
1626 Podigoše divan-kabanice,
1627 Obisiše duge granalije.
1628 Side Mujo, mezu povadio,
1629 Povadio slatke brašljenice,
1630 I kod njega dva brata sidoše,
1631 Tu sidoše hladno piti vino.
1632 Kad je noći po večeri bilo,
1633 Od bašče se vrata otvoriše,
1634 Na vrata se Jele pomolila,
1635 U svilen se fistan omotala,
1636 U ruci joj fenjer-vidilica,
1637 A u drugoj zelenika vina,
1638 Nosi mesa, a nosi pogače.
1639 Kada Jele u bašču unide,
1640 Pametna se Jele prigodila,
1641 Boga nazva, spusti zeleniku,
1642 Tri puta se Jele poklonila,
1643 A Mujinoj ruci poletila,
1644 U obi ga ruke poljubila:
1645 „Moj djevere, sa Kladuše Mujo!
1646 Hoćeš mene za snahu primiti,
1647 A Halila sa mnom oženiti?“
1648 Mujo je livom rukom pregrlio:
1649 „Lipa Jele, sestro Smiljanića!
1650 Brat je tebe dao za drugoga.
1651 Evo tvoji došli i svatovi.
1652 Po konaku pali po Kotaru,
1653 Ti ne moreš zapasti Halila.
1654 Kad bi, Jele, moja volja bila,
1655 Ja bi s tobom ženio Halila,
1656 Bila bi mi draža od očiju.“
1657 Kad mu Jele riči razumila,
1658 Ona Muji tiho govorila:
1659 „Moj djevere, sa Kladuše Mujo!
1660 Ja Halilu volim biti ljuba,
1661 U Halila na glavnjah siditi,
1662 Neg u Tade na svili ležati.
1663 Moj djevere, Hrnjetina Mujo,
1664 Bi l’ mi dao na konak Halila
1665 I Omera, brata nejakoga,
1666 Da ih vodim u ćošak u kulu,
1667 Moj djevere, u svoju odaju?“
1668 Mučno s’ Muji s braćom rastaviti.
1669 Tri put mu se Jele zamolila,
1670 Pa govori Hrnjetini Muji:
1671 „Moj djevere, Hrnjetina Mujo!
1672 Ako Bog da i sreća od Boga,
1673 Noćas ćemo Kotar ostaviti,
1674 A bižati u vašu Krajinu.“
1675 Baš to Muji drago ne bijaše,
1676 Al mu druga biti ne mogaše,
1677 Dade Jeli svog brata Halila
1678 I Omera, brata nejakoga:
1679 „Hajde Jele, sestro Smiljanića,
1680 Vodi braću u kulu kamenu,
1681 Nemoj, Jele, za šalu držati!
1682 A Halilu, moj brate rođeni!
1683 U tebe je, brate, luda glava,
1684 Na zlu smo se mistu potrefili,
1685 Da mi, brate, dana dočekamo,
1686 Mogli bismo glave pogubiti
1687 I teškoga sužanjstva dopasti.“
1688 „ „Mujo brate, ne brini se s time.
1689 Ja se, brate, zabavljati ne ću.“ “
1690 Okrenuše iz vinograd-bašče,
1691 Napred Jele ide Smiljanića,
1692 A za Jelom dvi mlade Hrnjice,
1693 Uvede ih na avlijnska vrata,
1694 Povede ih kuli uz mostove,
1695 Jele dođe do svoje odaje,
1696 Od odaje vrata otvorila,
1697 Uvede ih u svoju odaju,
1698 Na mehka ih šiljta posadila,
1699 Ne od vune, već od perušina.
1700 Kad sidoše oni na šiljtetih,
1701 Upadoše do malih pušaka.
1702 Lipa Jele nikad mira nejma,
1703 Pred njih Jele stolicu metnula,
1704 Po stolici cakle pometala,
1705 Po stolici mezu postavila,
1706 Pa sidoše hladno piti vino.
1707 Onda Jele dođe do Halila,
1708 Side njemu na livo kolino,
1709 Preko njega ruku prebacila,
1710 A livom mu čašu donaliva.
1711 Milujući i žuberkajući
1712 Podrug sahat po akšamu prođe.
1713 Tad Halilu Jele govorila:
1714 „O Halilu, po svitu gledanje!
1715 Bi l’ mi vjeru dao od sebeka,
1716 Pa da tebi Bog i srića dade,
1717 Da me svedeš na vašu Krajinu,
1718 Da me ne bi drugom poklonio,
1719 Da bi mene za ljubu uzeo?“
1720 Halil s’ kune dinom i kuranom:
1721 „Dušo Jele, draža od očiju!
1722 Da sam te ćio drugom pokloniti,
1723 Ne bi Halil došo na Kotare.
1724 Neg ako mi misliš biti ljuba,
1725 Ovoj noći nije do rasipa.“
1726 Da vidimo Hrnjetine Muje!
1727 Tu mu s’ braća čudo zabavila,
1728 Mujo nikad živa mira nejma,
1729 Usto Mujo, pa po bašči hoda,
1730 A pogleda uz kulu kamenu,
1731 Gdje se cakla i pendžeri sjaje,
1732 Mujo misli, što će i kako će,
1733 Misli Mujo, a kune Halila:
1734 „Moj Halilu, budalasta glavo!
1735 Kako si se, brate, zabavio
1736 Milujući Jelu u odaji!“
1737 Mujo huče, dugu pušku vuče,
1738 Pa se sagnu u grožđe u bašči,
1739 Pa on nađe škrlju od kamena,
1740 Otišće je u džamu pendžera.
1741 Dobro Mujo džamu pogodio,
1742 Kroz džamu je škrlja proletila
1743 Kraj obrve maloga Omera.
1744 Da je škrlja malo potfatila,
1745 Omeru bi oči iskopala,
1746 U odžak je škrlja udarila.
1747 Uz Halila boja udarila,
1748 Plesnu lipu Jelu po plećima:
1749 „Davor Jele, draga dušo moja!
1750 Ko će sada pred Muju izići,
1751 Ko će s Mujom sada divaniti?“
1752 Tada Jele na noge skočila,
1753 Na se Jele takum udarila,
1754 Oko sebe ćemer opasala,
1755 Ćemer steže oko bila tila,
1756 U ćemeru mekahni cekini.
1757 Kad se Jele takum učinila,
1758 Okrenuše niz kulu kamenu.
1759 Kad siđoše pod kulu u bašču,
1760 Al ih čeka Hrnjetina Mujo.
1761 Tada Jele Muji poletila:
1762 „Moj djevere, Hrnjetina Mujo!
1763 Jesi li se, Mujo, rasrdio?“
1764 Nasmija se Hrnjetina Mujo,
1765 A s Halilom da govori ne će,
1766 Ven on uze torbu prtilicu,
1767 Iz nje vadi muško odijelo:
1768 „Lipa Jele, sestro Smiljanića!
1769 Mučno j’, Jele, uz Kotare poći.
1770 Ja ću tebe tevdil učiniti,
1771 Mrka buča i škrljak od zlata.“
1772 Kad je Jelu tevdil učinio,
1773 Zaprtiše torbe prtilice,
1774 A za torbe sinje kabanice,
1775 Duge puške u ruke uzeše,
1776 I vinograd-bašču ostaviše,
1777 Uz Kotare oni pobigoše.
1778 Kad Kotara. pola pregazili,
1779 Zavrže se žurba na Kotarih
1780 A kod kule Smiljanić-Ilije,
1781 Jer na kuli pukoše topovi,
1782 Strkuju se mladi Kotarani
1783 Niz Kotare kuli Smiljanića.
1784 Koga Mujo srite na Kotarih,
1785 Pitaju ga vlasi Kotarani:
1786 „O Pauče, vridan harambaša!
1787 Kakav s’ ono silan oganj slama
1788 Kod kamene kule Smiljanića?“
1789 Mujo laže, biži uz Kotare,
1790 Kotaranom Mujo prokažuje:
1791 „Kotarani, sivi sokolovi!
1792 Ja na onu larmu gledajući,
1793 Ono su Turci Kotar naselili,
1794 Na bijelu kulu udarili,
1795 A na kulu Smiljanić-Ilije:
1796 Hajte, braćo, kuli Smiljanića!
1797 A ja odoh drvenu čardaku,
1798 Ne bi l’ drven čardak ujagmio,
1799 Ne bi l’ Turkom staze zatvorio,
1800 Dok mi čardak ujagmili nisu;
1801 A Bog ne do, da čardak ujagme,
1802 Ban bi mene glavom rastavio.“
1803 Tako Mujo vara Kotarane.
1804 Tavnom noći biže uz Kotare.
1805 Dok se nebo zorom potpasalo
1806 I danica perom ošinula,
1807 Zdravo oni Kotar prigazili,
1808 Uz poljane ritke okrenuli.
1809 Kad izišli a na vrh poljana,
1810 Po Kotarih zapivaše p’jetli,
1811 A po crkvah kucnuše zvonici,
1812 A na kuli pukoše topovi,
1813 Zavrže se larma po Kotaru,
1814 Mujo biži uz ritke poljane.
1815 Dok poljane oni prigazili,
1816 Za njima se navrgla potira.
1817 Dok za Mujom pute opsočila,
1818 Mujo staze prike ujagmio,
1819 Mujo teži drvenu čardaku.
1820 Dok je Mujo čardak ujagmio,
1821 Potira je stigla do poljana;
1822 Al zaludu, kad joj fajde nejma,
1823 Jer u Muje ima pobratima.
1824 Dok ujagmi drvenu čardaku,
1825 Na više je čudo nagazio:
1826 Njegov pobro Kovačević Ramo,
1827 Digo Ramo trijest Kladuščana,
1828 Pa izišo vrhu na planinu,
1829 Da on čeka pobratima svoga.
1830 U tom mu se Mujo pomolio,
1831 Sastaše se poviše čardaka,
1832 Zapucaše iz malih pušaka,
1833 Na čardaku vatru naložiše.
1834 Kad vidiše vlasi Kotarani,
1835 Da se duman diže iz čardaka,
1836 A kod njeg se sitan oganj slama:
1837 Što za Mujom poćernika bilo,
1838 Što govore vlasi Kotarani,
1839 Da udari četa ognjevita:
1840 „Eno drven čardak zapalili!“
1841 Potira se natrag zauzbila,
1842 Niko ne smi u klanac unići.
1843 A Hrnjice čardak ostaviše,
1844 U Vučijak-goru udariše.
1845 Kad su hunku carsku prevalili,
1846 Vučjak prišli, a na Liku sišli,
1847 Onda reče Hrnjetina Mujo:
1848 „Pobratime, Kovačević-Ramo!
1849 Sad se ne boj kotarske potire,
1850 Sad pivajte, koliko vam drago!“
1851 Kada Ramo riči razumio,
1852 Tu svatovsku pismu zapivaše:
1853 Dva pivaju, a dva otpivaju,
1854 Po četiri oganj obaraju.
1855 Tako oni sišli na Krajinu
1856 Bilu dvoru Hrnjetine Muje,
1857 Na Kladuši zavrgli veselje,
1858 Pir činili za nedilju dana,
1859 I Jelicu lipu poturčili,
1860 I Halila Jelom oženili
1861 Svem Kotaru na ljutu sramotu,
1862 A najvećma Duždević-Tadiji.



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899.