Ženidba Rada Oblačića

Izvor: Викизворник


Ženidba Rada Oblačića

0001 Vala Bogu da je jedinome!
0002 Što se čuje okolo Udbinje,
0003 Il’ leleče vila u planini,
0004 Ili ciči zmija krilatica,
0005 Ili jauk stoji od junaka:
0006 Da je vila, u gori bi bila,
0007 Da je zmija, pod kamen bi bila,
0008 Neg’ je ono jauk od junaka,
0009 Sužnja mlada Oblačića Rada
0010 U tamnici kralja udbinskoga.
0011 Cvili jadan, i nevolja mu je,
0012 Evo ima neđeljica dana,
0013 Od kako ga kralje ufatio
0014 Su njegovi trdes Udbinjana,
0015 Da ga drži na dno od tamnice,
0016 Da je sa šta ne bi ni žalio,
0017 No s đevojke lijepe Fatime,
0018 Mile šćerce kralja udbinskoga,
0019 Jašik čineć’ da joj ne zna babo.
0020 Rade svoje dnevi kunijaše,
0021 A proklinje svoju staru majku,
0022 Koja ga je lijepa rodila,
0023 I đe ludo oće da pogine.
0024 Kad se danak napuni deveti,
0025 I kad bilo okolo po noći,
0026 Začu Rade bahat od junaka,
0027 Začu Rade zveket od ključeva,
0028 Šklap strašljivi brave dubrovačke.
0029 To ne bješe tamničarska ruka,
0030 Neg’ lijepa Fatima đevojka.
0031 Ona nosi fenjer u rukama,
0032 U kondijer vina pečenoga,
0033 Dobar večer nazivala Radu.
0034 Kad je Rade Fatu ugledao,
0035 Ufati ga trostruka groznica,
0036 Proli suze niz bijelo lice:
0037 ”Da ti li si, da te Bog ubije!
0038 ”S tebe danas kapljem u tavnici.”
0039 Progovara Fatima đevojka:
0040 ”Ne boj mi se, moje milovanje,
0041 ”Izbaviću tebe iz tavnice,
0042 ”Nego kazuj jesi l’ vjere tvrde,
0043 ”Oćeš li me uzet’ za ljubovcu?”
0044 Rade joj se kune i preklinje:
0045 ”Tvrda vjera, tvrđa od kamena,
0046 ”Vjera Boža prevarit’ te neću.”
0047 Ondaj Fata poče besjediti,
0048 Rade prignu iz kondira piti:
0049 ”Ja ću molit’ ostarelu majku,
0050 ”Milu majku asan-aginicu
0051 ”Eda bi se kako smilovala,
0052 ”Da umoli agu baba moga,
0053 ”Da te pušti iz tavnice tavne,
0054 ”Ako l’ mene ne šće poslušati,
0055 ”Nit’ me dati tebe za ljubovcu,
0056 ”Nakupiću iz riznice blaga,
0057 ”Natovarit’ dva konja sejsana,
0058 ”Jednog blaga, a drugog oružja,
0059 ”Noću ćemo bježat’ dvoru tvome.”
0060 Reče riječ, bjegnu na tragove,
0061 Jadan Rade osta tugujući,
0062 Kad u jutru o zorici bilo,
0063 Zapucaše na gradu lubarde,
0064 Svu gospodu kralje sakupio,
0065 Ne kupi ih da šćercu udaje,
0066 No kako će pogubiti Rada,
0067 Kakvom li ga smrću umoriti.
0068 Sluša Rade, a sluša Fatima,
0069 Ne mogu se čudu dočuditi,
0070 Kad evo ti lijepa đevojka
0071 Majku ljubi u skut i u ruku:
0072 ”O Bogu ti, moja star majko,
0073 ”Što pucaju na gradu lubarde,
0074 ”Kako babo sad veselje gradi?”
0075 Srdito joj kuja odgovara:
0076 ”Muči, kujo, a ne šćeri moja,
0077 ”Ti si babu obraz ištetila,
0078 ”Jašikujuć’ s Oblačića Radom.
0079 ”Danas će ga aga pogubiti,
0080 ”I tvoju ogriješit’ dušu.”
0081 Kad to začu Fatima đevojka,
0082 U velje se misli zamislila.
0083 Al’ nevolja pomaga joj brzo.
0084 Brže skoči kanda se pomami,
0085 Traži, zove Beša tamničara:
0086 ”Bogom brate, Bešo tamničare,
0087 ”Bratimim te, a Bogom zaklinjem,
0088 ”Kada pođeš dolje u tamnici
0089 ”Da izvedeš iz tamnice Rada,
0090 ”Reci babu da je mrtav Rade,
0091 ”Jer umoren i glađi i žeđi.
0092 ”A kunem se, te ti vjeru davam,
0093 ”Ak’ ostane u životu Rade,
0094 ”Držaću te kako oca moga,
0095 ”Blago tebe premankati neće,
0096 ”Dok je mene na ramenu glave,
0097 ”I mojega nesuđena druga,
0098 ”Koji s mene oće da pogine.”
0099 Turčin bješe, za Boga ajaše,
0100 Kada ga je kralje otpravio
0101 Da izvede iz tamnice Rada,
0102 I dovede na demir-kapiju,
0103 Đe ga čeka krvavi dželate,
0104 Tek od tavne otvorio vrata,
0105 On govori Oblačiću Radu:
0106 ”Đe si, Rade, željela te majka!
0107 ”Kako će te danas poželjeti,
0108 ”Nauči me Fatima đevojka,
0109 ”Da s’ izvrneš na tle u tamnicu,
0110 ”Ponamjestiš po zakonu tvome,
0111 ”Učiniš se mrtva tjelesina,
0112 ”Jer me kralje k tebe otpravio
0113 ”Da t’ izvedem na demir-kapiju,
0114 ”Da ti rusu odsijeku glavu.”
0115 Bešo reče, a prući se Rade,
0116 Rekao bi ispade mu duša.
0117 Onda Bešo prikrenuo vrata,
0118 Trči brže caru (!) na kapiju,
0119 Teke dođe, brzo progovara:
0120 ”Gospodaru, od Udbinje kralju,
0121 ”Nije tebe u životu Rada,
0122 ”Nego mrtav leži u tamnici.”
0123 Kad začuo kralje Asan-aga
0124 Brže trči tamnici na vrata,
0125 Za njim trkom sva redom gospoda,
0126 Po za njima Asan.aginica,
0127 U ruke joj trostruka kandžija.
0128 Kad dođoše na tamnička vrata,
0129 I viđeše da je mrtav Rade,
0130 Crne svoje oči zatvorio,
0131 Prekrstio prebijele ruke
0132 Pro široki prsi junačkije,
0133 Ljevu nogu pro desne turio,
0134 Niti miče ni dušicom dihće.
0135 Kad viđeše kralje i gospoda,
0136 Odista ga ukopati ćahu,
0137 Ali ne da kučka aginica:
0138 ”Ne, za sveca, mili gospodare,
0139 ”Nije Rade preminuo kurva,
0140 ”Neg’ nas vara da bi prevario.”
0141 Pak ga šiba trostrukom kandžijom:
0142 ”Probudi se, mlada čelebijo,
0143 ”Nije tvoje lice preminulo,
0144 ”Viđu žara, viđu rumenila.”
0145 Jadan Rade ni miče ni dahće,
0146 Odista ga ukopati ćahu,
0147 Ali ne da Asan-aginica:
0148 ”Ne, za ćitap, mili gospodaru,
0149 ”Kunem ti se, u život je Rade.”
0150 Pak sakova dvadeset klinaca,
0151 Zbija Radu pod dvadest nokata.
0152 Niti miče ni dušicom dihće,
0153 Odista ga ukopati ćahu,
0154 Ali ne da kuja aginica:
0155 ”Ne, za vjeru, mili gospodaru,
0156 ”Još je nama u životu Rade.”
0157 Pak doziva svoju vjernu slugu:
0158 ”Donesi mi ugalj vatre žive.”
0159 Te ga metnu Radu pod groce.
0160 Jadan Rade ne miče ni dihće,
0161 Doista ga ukopati ćaše,
0162 Al’ ne dade kučka aginica,
0163 No pokupi udbinske đevojke:
0164 Sve po izbor lješu od lješije,
0165 Uvati se kolo đevojaka,
0166 Kolo vodi Fatima đevojka.
0167 Mrtva Rada pred kolo staviše,
0168 Ondar reče Asan-aginica:
0169 ”Ako bude u životu Rade,
0170 ”Al’ će maknut’ , ali će uzdahnut’?”
0171 Sve đevojke redom pop’jevaju,
0172 A začinje Fatima đevojka.
0173 Sve đevojke Rada pogleduju,
0174 Jedna drugoj tajno progovara:
0175 ”Kuku majci koja ga rodila.”
0176 A Fatima pjeva i uzdiše,
0177 Plačne oči s Rada ne micaše.
0178 No kada se primaknula Radu,
0179 Svoju majku kolom zaklonila,
0180 Desnijem se nasmijao brkom,
0181 A lijevim okom pogledao.
0182 Kad već viđe Asan-aginica,
0183 Zove kučka Beša tamničara:
0184 ”Nosi, Bešo, mrtvu tjelesinu,
0185 ”I baci ga opet u tavnicu,
0186 ”Zovi šjutra stara kaluđera,
0187 ”Nek mu čati po zakonu svome,
0188 ”Kopajte ga kao rišćanina.”
0189 Brzo Bešo družinu podviknu,
0190 Odniješe u tamnicu Rada.
0191 Kad je večer po večeri bilo,
0192 Zaspa kralje, zaspa aginica,
0193 Al’ đevojka spavati ne može.
0194 Zove Beša, zove tamničara,
0195 Pokupiše iz riznice blago,
0196 I oružje što je bolje bilo,
0197 Na dva dobra konja tovariše,
0198 Tri sedlana jako usedlaše,
0199 Otidoše dolje u tamnicu,
0200 Iz tamnice izvedoše Rada,
0201 Na tri spravna konja usjedoše,
0202 Odbjegoše gorom i planinom,
0203 Za njim Bešo konje ošibuje,
0204 Zdravo do’še dvoru bijelome.
0205 Rade Fatu divno pokrstio,
0206 I vjenča je sebe za ljubovcu,
0207 Da je ljubi kad gođ se probudi.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.