Ženidba Pletikose Pavla

Izvor: Викизворник

0001 Mili Bože, čuda velikoga!
0002 Da l’ pucaju Zadarski topovi?
0003 Da l’ duhaju primorski vjetrovi,
0004 Te udara jeka u planinu?—
0005 Nit’ pucaju Zadarski topovi,
0006 Ni duhaju primorski vjetrovi;
0007 Već svatovi i vode đevojku,
0008 Oni među ćumišli pištolje.
0009 Kad bijahu drumu na raskršću,
0010 Al’ govori lijepa đevojka:
0011 „O ču li me, kume i đevere!
0012 „Zazor mi je u vas pogledati,
0013 „A kamo li s vama govoriti;
0014 „Zeman dođe, valja govoriti:
0015 „Kad sam bila ludačka kod majke,
0016 „Prosio me Pletikosa Pavle
0017 „Sedam puta u sedam godina,
0018 „On prosio, ne dade me majka,
0019 „S mene Pavle ode u hajduke,
0020 „I sad njega u hajduke kažu
0021 „U nekakoj Kunari planini,
0022 „Šnjima kažu trideset hajduka:
0023 „Bojati se Pletikose Pavla.”
0024 Al’ govori kume i đevere:
0025 „Ne budali, naša mila snaho!
0026 „Ako ima Pletikova Pavle,
0027 „Ako ima trideset hajduka,
0028 „U nas ima šezdeset svatova,
0029 „Ne sm’je Pavle na nas udariti.”
0030 Tek što oni u riječi bili,
0031 Ali puče trideset pušaka,
0032 Na mah puče iz gore zelene,
0033 Mrtvih pade trideset svatova;
0034 Opet puče trideset pištolja,
0035 Opet pade trideset svatova;
0036 Sama osta na konju đevojka,
0037 A dopade Pletikosa Pavle,
0038 Te uvati konja pod đevojkom,
0039 Odvede ga vrhu na planinu,
0040 Pa on sjede piti rujno vino,
0041 Služi mu ga lijepa đevojka.
0042 No đevojka mlada nevesela,
0043 Ona roni suze od očiju,
0044 A pita je Pletikova Pavle:
0045 „A Boga ti, lijepa đevojko!
0046 „Kakva ti je golema nevolja,
0047 „Te proljevaš suze od očiju?
0048 „Al’ ti nisam lijep đuvegija?
0049 „Al’ ti nisu po ćudi svatovi?
0050 „Al’ ti žališ milosna đevera?
0051 „Ako žališ milosna đevera,
0052 „Ja imadem Milića sestrića,
0053 „Kojino je ljepši od đevojke.
0054 „On će biti đever do đevojke.”
0055 No govori lijepa đevojka:
0056 ”Gospodaru, harambaša Pavle!
0057 „Ja ne žalim toga ni jednoga;
0058 „Ti si mene lijep đuvegija,
0059 „A dobri su kićeni svatovi,
0060 „Lijep ti je Miliću sestriću,
0061 „Može biti đever uz đevojku,
0062 „No je mene danas najžalije,
0063 „Što ja nemam svilenoga dara,
0064 „Da darujem kićene svatove,
0065 „Već ostade drumu na raskršću.”
0066 Prevari se Pletikosa Pavle,
0067 Te dozivlje Milića sestrića:
0068 „O ču l’ mene, dijete Miliću!
0069 „Uzmi ujnu za bijelu ruku,
0070 „Pa je vodi drumu na raskršće,
0071 „Đe su ono svati izginuli,
0072 „Te nađite svilene darove,
0073 „Donesite vrhu na planinu.”
0074 Kad to začu dijete Miliću,
0075 Uze ujnu za bijelu ruku,
0076 Odvede je drumu na raskršće.
0077 No da vidiš lijepe đevojke!
0078 Kade nađe svilene darove,
0079 Ona ode od leša do leša,
0080 Te daruje po drumu svatove:
0081 Svakoga je svata pokrivala,
0082 Pokrivala svilenom košuljom,
0083 A po glavi vezenim jaglukom;
0084 Kade nađe milosna đevera,
0085 Tad’ govori lijepa đevojka:
0086 „O đevere, moj zlaćen prstene!
0087 „Skoro ti mi na prstu bijaše,
0088 „Skoro bješe, pa nekud otide!
0089 „Što li si se na me naljutio,
0090 „Te m’ ne vodiš za bijelu ruku,
0091 „Da dvorimo kićene svatove?”
0092 Mrtva glava ne zna govoriti!
0093 Zaplaka se lijepa đevojka,
0094 Pa ga pokri srmali košuljom,
0095 A po glavi zlaćenim jaglukom,
0096 Pa otide od leša do leša
0097 Dokle nađe milosnoga kuma,
0098 Pa ga ljubi u skut i u ruku,
0099 I govori lijepa đevojka:
0100 „Ao kume, moje jarko sunce!
0101 „Dobro ti me bješe ogrijalo,
0102 „Pa mi opet za goricu zađe!
0103 „A što si se na me naljutio,
0104 „Te ne držiš v’jence i oboce,
0105 „Te ne vjenčaš tvoju milu kumu?”
0106 Mrtva glava ne zna govoriti!
0107 Proli suze lijepa đevojka,
0108 Pa ga pokri srmali košuljom,
0109 A po glavi zlaćenim jaglukom,
0110 Pa otide mlada kroz svatove
0111 Dokle nađe mlada đuvegiju,
0112 Nađe njega u krv umrljana,
0113 Iz krvi ga malo izvadila,
0114 Pa ga briše svilenim jaglukom,
0115 A ljubi ga među oči čarne,
0116 Pa govori sirota đevojka:
0117 „A davori! Da moj gospodaru!
0118 „Ja što si se na me naljutio?
0119 „Čarne oči, što me ne gledate?
0120 „B’jele ruke što me ne grlite?
0121 „Medna usta, što me ne ljubite?
0122 „Što li ste se na me naljutila?”
0123 Mrtva glava ne zna govoriti!
0124 Ljuto pisnu lijepa đevojka,
0125 Ljuto pisnu, kao guja ljuta,
0126 Pa ga pokri zlatali košuljom,
0127 A po glavi zlaćenim jaglukom,
0128 Pa povadi nože od pojasa,
0129 Te udari sebe u srdašce,
0130 Mrtva mlada pokraj njega pade.—
0131 Kad to viđe Miliću sestriću,
0132 On pobježe gori na planinu.
0133 No da vidiš jada još gorijeh:
0134 Nešto huči vrhu na planini,
0135 A viju se orli i gavrani.
0136 Malo d’jete u napredak bilo
0137 Kod studene vode ovčarice,
0138 Ali voda mutna i krvava
0139 I na njojzi dva njegova druga,
0140 Jedno Mirko, a drugo Marinko,
0141 Bjele im ruke isječene,
0142 A po telu rane pograđene,
0143 Vide im se crne džigerice.
0144 Kada dođe Miliću sestriću,
0145 On upita dva gorska hajduka:
0146 „O Boga vi, do dva moja druga!
0147 „Što ste tako rana dopadnuli?
0148 „Đe li su vas prevarili Turci,
0149 „Te vas tako grdno izranili?
0150 „Kud se đede moj mio ujače,
0151 „Moj ujače, Pletikosa Pavle,
0152 „I njegova družina ostala?”
0153 Ali vele dva gorska hajduka:
0154 „O ču li nas, dijete Miliću!
0155 „Kad ti ode drumu na raskršće
0156 „I odvede nesretnu đevojku,
0157 „A udari od Gračaca Pandža,
0158 „Iznenada u našu družinu,
0159 „Pogubi ni naših trideset druga,
0160 „I tvog ujka Pletikosu Pavla;
0161 „Tu smo brate, rana dopadnuli.”
0162 To govore, a s dušom se bore;
0163 To rekoše, a dušu pustiše.
0164 Kada viđe dijete Miliću,
0165 Proli suze niz bijelo lice,
0166 Pa otide k dvoru bijelome,
0167 Da on rani ostarjelu majku.

Izbor[uredi]

  • Sabrana dela Vuka Karadžića, Srpske narodne pjesme, izdanje o stogodišnjici smrti Vuka Stefanovića Karadžića 1864-1964 i dvestogodišnjici njegova rođenja 1787-1987, Prosveta. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća 1846, Beograd, 1988., str. 348-352.