Vjetre!
| Vjetre!… (1897) Pisac: Jovan Dučić |
Vjetre, razbigorče, hladnim krilom svojim
Što rasipaš lisje i cvjetiće bl’jede,
Što pomamno hujiš po poljima mojim
I lomiš se silno o bregove sj’ede.
Gnjev užasni stišaj, sklopi krila ledna
Dok demonskom snagom ne poletiš s nova!
Gle, u tavnoj sjenci dolinica jedna
Puna bl’jedih humka i puna krstova.
O zaspi je lisjem i gomilom cv’jeća,
Nek ne mami vedro oko iz daleka,
I srce što ljubi ne podsjeća vječno
Da jesenje jedno i na njega čeka!…
Mostar.
Izvor
[uredi]Bosanska vila, 15. oktobar 1897. Br. 19. Godina XII, str. 289.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Dučić, umro 1943, pre 83 godine.
|