Vide Maričić i Toković Osman

Izvor: Викизворник


Vide Maričić i Toković Osman

Mili Bože, na svem tebi fala!
Mili Bože, pomozi svakome,
Ko se s pravdom višnjem Bogu moli.
Četu vodi Toković Osmane,
Četu vodi triest i tri druga,
Četu vodi po gori zelenoj,
Međ’ njima je Maričiću Vide.
Seli piti pod jelom zelenom.
Al’ besedi Toković Osmane:
"Čedo moje, Maričiću Vide,
"Kod tvojega stasa i uzrasta,
"Kod tvojega lica gospockoga,
"Kod tvojega oda i pogleda,
"Kod tvojega blaga nemerena,
"I mlogoga i srebra i zlata,
"A zašto se ne oženiš, Vide?"
Odgovara Maričiću Vide:
"Arambaša, Toković-Osmane!
"Kod mojega oda i pogleda,
"Kod mojega lica gospockoga,
"Kod mojega i srebra i zlata,
"I kod moga blaga nemerena,
"Zašto će se oženiti Vide?
"Dok je seke Stojan-arambaše,
"Dok je seke ajduk-Žeravice,
"Dok je ljube senjskog kapetana,
"Biće Vidu tanani košulja,
"Biće Vidu svileni marama,
"I beloga lica za ljubljenje."
Ta se fala čak do Senja čula.
Knjigu pišu senjski vitezovi,
Pošalju je Toković-Osmanu:
"Arambaša, Toković-Osmane,
"Izdaj nama Maričića Vida,
"Da mi Vidu osečemo glavu,
"Evo tebi tovar i po blaga
"A za jednu ta Vidovu glavu."
Knjigu gledi Toković Osmane,
Onu gledi, pa im drugu piše:
"Čujete li, senjski vitezovi,
"Ta ne mogu izdati vam Vida,
"Vide mi je kano i devojka,
"Vide mi je itro gorsko zverje,
"Vide nosi do tri višeklije,
"Svaka nosi po triest višeka;
"Vide nosi pušku brišamkinju
"Od tri grla, od četiri zrna,
"Di pogledi, promašiti neće,
"Di udari, melem ne pomaže.
"Pa ne mogu izdati vam Vida."
Knjiga ode senjskim vitezov’ma,
Onu gledu senjski vitezovi,
Onu gledu, pa mu drugu pišu:
"Arambaša, Toković-Osmane,
"Izdaj nama Maričića Vida,
"Evo tebi tri tovara blaga,
"A za jednu ta Vidovu glavu."
Knjiga ode Toković-Osmanu.
Knjigu gledi Toković Osmane,
Onu gledi, pa im drugu piše
(Jeste novac, al’ je gubiduše novac):
"Čujete li, senjski vitezovi,
"Izdaću vam Maričića Vida,
"Da vi Vidu osečete glavu.
"Redak redi sva družina moja,
"Redak redi na vodi pod Senjom,
"Pa će sutra red na Vida doći.
"Dočekajte Maričića Vida,
"Dočekajte u busije teške,
"Pa vi Vidu osecite glavu."
Al’ u Vida dobri prijatelji,
Kažu Vidu kao što je bilo.
Jedva čeka Maričiću Vide,
Jedva čeka da danak osvane,
Dan osvane i ograne sunce.
Redak redi Toković Osmane,
Da idedu pod Senja na vodu,
Redak dođe Maričiću Vidu,
Al’ je Vide jedva dočekao,
Pripasao do tri višeklije,
Svaka nosi po triest višeka,
I uzede pušku brišamkinju,
I uzede vedro okovano,
Pravo ide pod Senja na vodu.
Dođe Vide u busiju prvu,
U busiji nigdi nikog nema;
Dođe Vide u busiju drugu,
U busiji nigde nikog nema;
Dođe Vide u treću busiju,
U busiji nigdi nikog nema;
Dođe Vide, sve busije prođe,
Dođe Vide pod Senja na vode,
Pa zaita vode ispod Senja,
Pa se vrati međ’ svoju družinu.
A kad dođe Maričiću Vide,
A kad dođe u busiju prvu,
U busiji Stojan arambaša,
Besedi mu Stojan arambaša:
"Stani malo na belegu, Vide,
"A na moju pušku dževerliju,
"Ta ja oću malo da prokušam,
"Da te pitam, Maričiću Vide,
"Čiju sestru pod sramotu ljubiš?"
Stade Vide njemu na belegu.
Zemlji kleče Stojan arambaša,
Dževerliji živi oganj dade,
Puče pusta, al’ puče na prazno,
Pa na Vidu škode ne učini,
Ne potrefi Maričića Vida,
Potrefila u jelu zelenu,
Pustu jelu iz korena krenu.
Al’ besedi Maričiću Vide:
"Mili Bože, čuda golemoga!
"Sad je jela upravo stajala,
"Koje su je soborile vile?
"Arambaša, Stojanović’ mladi,
"Stani meni malo na belegu,
"A na moju pušku brišamkinju,
"Da ja puški živi oganj dadem,
"Da ti kažem, Stojan’ arambaša,
"Čiju sestru pod sramotu ljubim."
Zemlji kleče Maričiću Vide,
Brišamkinji živi oganj dade,
Puče puška, ne puče na prazno,
Na zlo ga je mesto pogodila,
Na zlo mesto u čelo junačko,
Mrtav pade u zelenu travu.
Uze Vide vedro okovano,
Pa se diže s Bogom da putuje.
A kad dođe u drugu busiju,
U busiji senjski kapetanu,
Pa besedi senjski kapetanu:
"Stani meni na belegu, Vide,
"A na moju pušku mletačkinju,
"Oću junak malo da prokušam,
"Da te pitam, Maričiću Vide,
"Čiju ljubu pod sramotu ljubiš?"
Zemlji kleče senjski kapetanu,
Mletačkinji živi oganj dade,
Puče pusta, al’ puče na prazno,
Ne potrefi Maričića Vida,
Već potrefi u jelovo granje.
Al’ besedi Vide Maričiću:
"Gospodine, senjski kapetanu,
"Stani malo na belegu Vidu,
"A na moju pušku brišamkinju,
"Oću malo sreću da prokušam,
"Da ti kažem, senjski kapetanu,
"Čiju ljubu pod sramotu ljubim."
Zemlji kleče Maričiću Vide,
Brišamkinji živi oganj dade,
Puče pusta, ne puče na prazno,
Na zlo ga je mesto pogodila,
Na zlo mesto u srce junačko,
Mrtav pade u zelenu travu.
Uze Vide vedro okovano,
Pa se diže s Bogom putovati.
A kad dođe u treću busiju,
U busiji ajduk Žeravica.
Besedi mu ajduk Žeravica:
"Stani, kurvo, Maričiću Vide,
"Stani meni malo na belegu,
"Da mi malo šarku prokušamo,
"Da te pitam, Maričiću Vide,
"Čiju sestru pod sramotu ljubiš?"
A tu se je Vide prepanuo,
Za zelenu jelu zaklonio,
A na dugu pušku naslonio.
Zemlji kleče ajduk Žeravica,
Šarki puški živi oganj dade,
Puče pusta, radosna mu majka!
Pa ne trefi Vida Maričića,
Potrefila u jelu zelenu,
I kroz jelu vedro okovano,
A kroz vedro u toke junačke,
A kroz toke u srebrn’ đečerme,
Kroz đečerme u košulju tanku,
Ali Vidu škode ne učini.
Al’ besedi Vide Maričiću:
"Stani malo, ajduk-Žeravica,
"Kad si bio jutros na poodu,
"Ljuba ti je dugme zapetljala,
"Zapetljala na tankoj košulji,
"Činimiske da ću da otpetljam."
Zemlji kleče Maričiću Vide,
Brišamkinji živi oganj dade,
Puče pusta, ne puče na prazno,
Na zlo ga je mesto pogodila,
Na zlo mesto u grlo junačko,
Mrtav pade u zelenu travu.
Uze Vide vedro okovano,
Pa se vrati pod Senja na vodu,
Zaitio vode ispod Senja,
Pa se vrati međ’ svoju družinu.
Spusti vedro u zelenu travu,
Pa besedi Maričiću Vide:
"Arambaša, Toković-Osmane,
"A što sam ti učinio ilbe?
"Jesam tebi ilbe učinio
"Od dobitka i srebra i zlata?
"Ili sam ti ilbe učinio,
"Da sam tvoju kadu obljubio,
"Ili kadu ili milu seku?"
Besedio Toković Osmane:
"Čedo moje, Maričiću Vide,
"Nisi meni učinio ilbe
"Od dobitka i srebra i zlata.
"Mene nisi učinio ilbe,
"Kadu moju nisi obljubio,
"Niti kadu niti milu seku."
Al’ besedi Maričiću Vide:
"Arambaša, Toković-Osmane,
"Kamo tebi tri tovara blaga
"Ta za jednu ta Vidovu glavu?
"Ajde, brate, da delimo blago."
Al’ se Ture kune i oklinje:
"Nisam, sine, Bog i moja duša,
"I tako mi turskog Muameda,
"Tvoga petka i mojega sveca!"
Rasrdi se Maričiću Vide,
Pa potrže mača plaminskoga,
Tokoviću osiječe glavu.
Družbina je rado dočekala,
Međ’ njima je arambaša Vide,
Četu vodi međ’ svojom družbinom,
Četu vodi po gori zelenoj,
Četu vodi pa Senju dovodi,
Pa on ljubi po Senju devojke,
Il’ devojke il’ neveste mlade,
Da se peva i pripovijeda.
Od nas pesma, od Boga vam zdravlje.



Izvor[uredi]