Vidak Joveljić i Ban Zadranin
Knjigu piše od Bosne vezire,
Pa je šilje Zadru bijelome,
A na ruke Zadranina Bana.
U knjizi je vako besjedio:
„Pobratime, Zadranine Bane, 5
Jes’ li čuo u planine vuka,
Gorskog vuka Joveljić Vidaka,
Koji mi je mnoga jada dao.
Sedam mi je pogubio paša,
Sedam paša, sedam delibaša. 10
I te bi mu jade oprostio,
Al’ ne mogu oprostit’ nikako,
Što je meni pogubio glavu,
Posječe mi Marić alajbega,
Od pitoma šeher Sarajeva, 15
Ostaše mu dvije bule mlade,
I za njima đece devetero.
No čuli me Bane pobratime,
Ako ćeš mi dobavit’ ajduka,
Al’ ajduka, al’ od njega glavu, 20
Daću tebi bez esapa blago”!
No kad Banu tanka knjiga dođe,
Knjigu čita Zadranine Bane,
I otide mislit’ i razmišljat’,
Kako će mu dobavit’ ajduka. 25
Sve mislio pa se domislio,
Na koljenu sitnu knjigu piše,
A posla je u planine vuku,
Gorskom vuku Joveljić Vidaku:
„Oj, Vidače, od gore ajduče, 30
Ja sam čuo da si junak dobar,
Ma ni mene ne hudi družina,
Milo mi je da smo prijatelji.
Dođi brže Zadru bijelome,
Čedo mi je ludo nastanulo 35
Da mi krstiš ovo čedo ludo,
Kum kršteni da mu se nazoveš”!
Kad Vidaku sitna knjiga dođe,
Knjigu čita Joveljić Vidače,
Knjigu čita pa se uzmučio. 40
A gleda ga šestdeset ajduka,
Te Vidaku riječ besjedili:
„Oj, Vidače, naša arambašo,
Otkud ti je knjiga dopanula”?
A veli im Joveljić Vidače: 45
„Braćo moja od gore ajduci,
Evo mi je knjiga dopanula,
Od bijela Zadra na Krajinu,
Od silnoga Bana Zadranina
Da mu idem na kršteno kumstvo, 50
Stra’ je mene i bojim se tvrdo,
Hoće mene prevariti Bane,
Opet ne smjem od Boga jednoga
Da ne pođem na kršteno kumstvo”!
A vele mu šestdeset ajduka: 55
„Oj, Vidače naša arambašo,
Ti ne idi Zadru bijelome,
Jer će tebe Bane prevariti”!
Za to Vidak ni abera nema,
No se ajduk izođede divno, 60
Dosta nasu u džepove blaga,
Pa poklopi pretila dorina,
Zaskaka se junak niz planine,
Kao jelen od godine dana,
Dokle siđe pod Zadar bijeli. 65
Daleko ga Bane ugledao,
Sa čardaka od bijele kule,
Pa opravi četiri katane,
Te sretoše od gore ajduka,
Pod ajdukom konja prihvatiše, 70
Konja vode u mračno podrumje,
A ajduka Banu na čardaku.
Pitaše se za zdravlje junačko,
Za gotovu sovru zasjedaše,
Katane im dodavahu pivo. 75
Dvije služe Joveljić Vidaku,
Dvije služe Banu Zadraninu.
One dvije što Vidaku služe,
Miješaju mu vino i rakiju,
I još meću bilje svakojako, 80
A najviše trave avijuna,
Avijuna od šta boli glava.
Dok ajduka opojiše s pivom,
Pade ajduk čelom na trpezu,
Pripadoše četiri katane, 85
Te ajduku savezaše ruke.
Koliko mu tavna noćca dođe,
Nemoga se ajduk razabrati.
Kad svanulo i sunce granulo,
Tada se je ajduk razabrao, 90
Al’ ajduku savezane ruke,
Reče tade Joveljić Vidače:
„Pasja vjero, šušo, izdajniče,
Što prevari od gore ajduka”!
Ovo Bane kad je razumio, 95
On dobavi četiri katane,
Opet su im pivo navalili.
Vino pije Bane Zadranine,
Vino pije i Vidakudava,
U pivu je Bane besjedio: 100
„Divan ti si guja te šinula!
Žao mi je tebe pogubiti,
Ako ćeš se more prevjeriti,
Daću tebi blaga polovinu,
Od mojega Zadra bijeloga”! 105
A kad začu Vidak arambaša,
Banu bješe vako besjedio:
„A ne bih se tebi prevjerio
Da ćeš dati svega tvoga blaga”
Kad je njega Bane razumio, 110
Mignu okom na ljuta dželata,
Dželat ćaše da ga posiječe.
No ajduku Bog i sreća dala,
Izlazila blijeda Latinka,
Vjerna ljuba Zadranina Bana, 115
I ovako s Banom govorila:
„Gospodaru Zadranine Bane,
Ne pogubi od gore ajduka,
E tako mi oči ne skapale,
Ak’ izgubiš od gore ajduka, 120
Tvoja će se kuća iskopati”.
I ovako govori dželatu:
„Ču li mene krvavi dželatu,
Nemoj danas pogubit’ ajduka,
E tako mi oči ne skapale, 125
Ako meni pogubiš ajduka,
Ja ću tvoju pogubiti glavu”!
Kad začuo Zadranine Bane,
E ne može pogubit’ ajduka,
Ni ljubovci hatar oštetiti, 130
On dobavi dvanaest katana,
Dade njima dvanaest atova,
I dade im za ašluka blaga,
Otpravi ij u Bosnu veziru,
S njima posla od gore ajduka, 135
I pođoše sentom i ćenarom.
A kad poljem bosanskijem bili,
Aber dođe od Bosne veziru
Da mu idu dvanaest katana,
I vode mu od gore ajduka. 140
No da vidiš od Bosne vezira,
Kako šemluk težak učinio,
Drnuše mu na beden topovi,
Dva zajedno, po tridest ujedno.
Kad je šemluk težak učinio, 145
Dođoše mu zadarske katane,
Dovedoše od gore ajduka.
Tu ga vezir sjede uz koljeno.
Da ti se je nagledati druže,
Đe se kupi malo i veliko, 150
A na davu ide svekoliko,
Na ajduka Joveljić Vidaka!
Najposlije dvije bule mlade,
Dvije bule alajbegovice.
A kad bule došle na meravu, 155
Ciče, pište, kaono udovice:
„O pomogaj, dragi gospodare,
Od ajduka Joveljić Vidaka,
Koj’ je nama pogubio muža,
Ostalo ni đece devetero, 160
Devetero đece siročadi,
Gola, bosa, idu po kamenu”!
A kad začu od Bosne vezire,
Sa Vidakom rječ je govorio:
„O Vidače, žalosna ti majka, 165
Žao mi je tebe pogubiti,
Poturči se od gore ajduče,
Držaću te najvjerniju slugu,
I daću ti bez esapa blaga,
Dok je tebe, i od tebe traga 170
Da ti niko ne poželi blaga,
I daću ti šćercu za ljubovcu”!
A kad začu od gore ajduče,
S vezirom je riječ govorio:
„Bogom otac bosanski vezire, 175
Tvoja sablja, evo moja glava,
Imaćeš me kada pogubiti,
Vrati natrag dvanaest katana,
Pa ćeš tada mene pogubiti
Da ne kažu mojemu krvniku, 180
Nit’ donose njemu muštuluke”!
A kad začu bosanski vezire,
Natrag vrnu dvanaest katana,
A dade im blaga dvanaest atova,
I dade im blaga bez esapa, 185
Opet reče Joveljić Vidače:
„O čuli me od Bosne vezire,
Hodi uzmi mito od ajduka,
A nemoj mi pogubiti glavu,
No prekini davu na meravu. 190
A otpušti od gore ajduka,
I daću ti šest tovara blaga,
Tri tovara svile i kadive,
Tri tovara mletačkije rušpa,
Daćuti ij, prevarit’ te neću. 195
Bolje ti je ovoliko blaga,
Nego mrtva od ajduka glava”!
A kad začu bosanski vezire,
Ajduku je riječ govorio:
„O ajduče, nevoljna ti majka, 200
Pretrga’ bi davu na meravu,
Al’ ne mogu dvije bule mlade,
Jer si njima pogubio muža.
Ema ću te zato svjetovati,
Kad doveče tamna noćca dođe, 205
Hoćeš ajduk poći u tamnicu,
Tamnovaćeš dokle danak dođe,
Hoće doći malo i veliko,
Na danu će doći pred vezira,
Najposlije dvije bule mlade. 210
A kad dođu dvije bule mlade,
Nakloni se na prozor tamnice,
More misli šta ćeš govoriti”!
Sve što iđe ono brzo dođe,
Danak prođe, tamna noćca dođe, 215
Jadan ajduk u tamnicu pođe,
I tamnova dokle danak dođe.
Pošto žarko ogrijalo sunce,
Kad evo ti malo i veliko,
Đe na davu ide svekoliko. 220
Najposlije dvije bule mlade.
A kad ajduk bule ugledao,
Bješe njima riječ govorio:
„Dvije bule Marić alajbega,
Prekinite davu na meravu, 225
Otpuštite od gore ajduka,
A daću vi jednu čizmu blaga”.
Bule za to ne okreću glave,
Drugom reče od gore ajduče:
„Dvije bule alajbegovice, 230
Pretrgnite davu na meravu,
A evo vi dvije čizme blaga,
Bolja vi je dvije čizme blaga,
Nego mrtva od ajduka glava”.
Za to bule ne okreću glave. 235
Trećom reče od gore ajduče:
„Mlađa bulo alajbegovice,
Povrni se malo do ajduka,
E imamo nješto razgovora”.
Po tome se bula povratila, 240
A ajduk joj bješe govorio:
„Mlađa bulo alajbegovice,
Hod’ presjeci davu na meravu,
E hoću te uzet’ za ljubovcu”.
Kad se nješto bula zamotrila, 245
Viđe ajduka gorom ugojena,
I bula ga k srcu ugrabila,
Pa pohita uz uske sokake,
I na davu pred vezira dođe.
A kad mlada pred vezira dođe, 250
S vezirom je riječ govorila:
„Gospodaru bosanski vezire,
Ti presjeci davu na meravu,
Poturči se Joveljić Vidače,
I on mene uze za ljubovcu”. 255
To je vezir jedva dočekao,
Pa presječe davu na meravu,
I pokupi odže i kadije,
Po za njima mlade sunedžije,
I derviše turske književnike, 260
Te uvede u tursku džamiju,
Tu se skupi malo i veliko,
U džamiju ide svekoliko.
A da vidiš od Bosne vezira,
Iz džamije vrće svekoliko, 265
Razvan samog odžu i kadiju,
I od njega mladog sunedžiju.
Ajduk njima nješto prišapnuo,
Mnogo im je blago obrekao,
A vezira za jemca stavio, 270
Te rekoše da ga poturčiše,
Al’ ajduka mlada ne turčiše.
Malo bilo ništa netrajalo.
Kad evo ti alajbegovice,
Nosi ruo Marić alajbega; 275
Preobuče od gore ajduka.
Bješe momče i od sebe fino,
Kad s’ ođede pristade mu divno.
Buli ga je srce ugrabilo.
S ajdukom se dohvati za ruke, 280
Uljegoše u šikli odaju,
Dođoše im dvanaest dvorkinja,
Doniješe gospodsku večeru,
Večeraše i sovru digoše.
A što ću vi drugo besjediti, 285
Tu se ajduk nađe na mukama,
Te ovako bješe govorio:
„Što ću sada od života svoga,
Sad Turkinji da obljubim lice,
Turska će mi vjera omiliti”! 290
Od sebe je bulu otisnuo,
I jednom je sabljom udario,
I od jedne dvije napravio.
Pa pobježe niz skaline kuli.
Hitro siđe na mermer avliju, 295
Na avliji tri kola igraju,
Jedno kolo bješe nevjestačko;
Drugo bješe kolo đevojačko;
Treće kolo momka neženjena.
A kad ajduk proz avliju prođe, 300
Opire se rukom na đevojke,
No što veli kolo đevojaka:
„Vala Bogu, vala jedinome!
Junak dobar proz avliju prođe,
Bismo rekli, bismo se zakleli, 305
Po čuvenju i po kazivanju,
E bijaše Joveljić Vidače”.
Al’ da vidiš od gore ajduka,
Pošto dođe za vrata avlinska,
Ajduku je dobra sreća bila, 310
Tu nahodi vezirovu slugu,
Đe mu ata drži u rukama,
Osedlana i opusaćena.
Skoči ajduk atu na ramena,
Otište ga poljem bosanskijem. 315
Od grada ga straža opazila,
Te drnuše na beden topovi,
Puštiše se pješci i konjici,
I odoše ćerati ajduka,
Ne mogahu okom ga viđeti, 320
A kamoli uvatit’ ajduka!
On uteče zdravo u planine,
A kad junak u planine dođe,
Nešće ajduk prevarit’ vezira,
Opravi mu šest tovara blaga. 325
Pa otole podiže ajduke,
Dokle Zadru bijelome dođe.
U najljepše doba dolazio,
Kad je akšam na zemlju panuo.
Od avlije vrata otvorena. 330
Uljegoše od gore ajduci,
Proz odžake Bana Zadranina,
I Bana su živa uvatili,
Na muke ga svake naturili.
Obje su mu salomili ruke, 335
Proturili jezik proz vilice.
Kuckaju ga od gore ajduci
Da im poje tanko glasovito,
Po tome mu iskočila duša.
No da vidiš gorskije ajduka, 340
Tri Banova pogubiše sina,
Četvrtoga Vidak ne davaše,
Pokloni ga Banovoj banici:
„Na ti sina Banova banice
Da te hrani i oda zla brani, 345
Ti si život meni otkupila”.
A što ću vi drugo besjediti,
Sve Banove dvore opljačkali,
Opljačkali pa ih zapalili,
I otle se podigli ajduci, 350
Poniješe nebrojeno blago,
Zdravo došli u Kitu planinu.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
