Večernji motivi
| Večernji motivi Pisac: Milosav Jelić |
Večito šumori srebrnasto lisje
U starih jagnjeda. Tužno, tiho, jače…
Da l’ to setna vila kroz plavetno visje
I doline sreću izgubljenu plače?
Ili je to pesma Večnosti i sveta,
Pesma Sudbe — silne Harmonije stvari,
Kroz vekove mnoge voljena i kleta,
Dok su pred njom pali krune i oltari?
Da li je to pesma Vremena i ljudi,
Što kolena diže, što će život strti,
Kad ugasne plamen u plamenih grudi,
Kad odjekne tiho zadnji akord Smrti?
Ja razumem tajne i zanosne zvuke
Prolaznosti Sreće i prošlih vremena
I podižem glavu i prekrštam ruke…
O, zanosna pesmo tužnoga refrena!
Izvor
[uredi]Srpski književni glasnik, 1. novembar 1904. Knjiga XVIII, Broj 5. Str. 340.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milosav Jelić, umro 1947, pre 79 godina.
|