Vetar (vetrinje)

Izvor: Викизворник
Vetar (vetrinje) (110-129)

      Pod nazivom „vetar“ kriju se više bolesti. To dolazi od verovanja da mnoge bolesti dolaze preko vetra. „Za svaki deo otečenog tela, kaže se, da je tu vetar ’udario’“ (314, s. 85). U Bugarskoj ovim nazivom se imenuje kostobolja (reumatizam) - 519, s. 8; 561, s. 83.
      Baba Radojka Petrović iz Dragobraće u Gruži (Srbija), kaže da ima 77 vetrova, a najteži su ovi: vetrovi svetog Stefana, vetrovi sv. Jovana, beli betar (poznaje se po belom otoku), crbeni vetar, (ima crveni otok), kopiljak (potajni vetar), poležak (otok
koji dugo traje), pokosnik (koji udari u kosti) i dr. (318, s. 355).
     Jedan od načina kojim se baje od vetra je bajanje belim lukom. Uzmu se tri česna i sni se prepolove. Uz bajanja (br. 115) lukom se premazuje oboleli deo tela i luk baca: prva polovina na zapad, druga na istok, treća na jug, četvrta na sever, petu zadrži bolesnik kod sebe, a šesta se baci na kamen i tom prilikom se kaže: „U kamen udarilo i više se ne povratilo"(318, s. 356).
     Kod Bugara bajalica uzima jedno jaje u desnu ruku i tri puta kružeći oko glave bolesnika baje (561, s. 83).
     Kod Čeha i Slovaka se pominje bolest vetŕice (648,1 s. 122)
     Nisu navedene basme (338, s. 91, 156, s. XVIII).


Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Radenković, Ljubinko: Narodne basme i bajanja; Gradina, Niš; : Jedinstvo, Priština; Svetlost Kragujevac, 1982., str. 393-394.