Pređi na sadržaj

Jednoj Poljkinji

Izvor: Викизворник
Jednoj Poljkinji  (1846) 
Pisac: Ljubomir Nenadović


O devojko, suzna lica,
Ta kakva te muči žalost?
Te t’ nikakvu ovog sveta
Uživati ne da radost.
Što niz belo tvoje lice
Teku tako mutne suze?
Što na tvoje mlado srce
Svaljuju se takve tuge?
Il’ ti umre mila mati,
Ili oca više nemaš?
Ili brata jedinoga
Ti na bojno polje spremaš!
Il’ te dragi izneveri,
Te on drugu sada ljubi?
Kaži ovoj mojoj pesmi,
Što uzdišu tvoje grudi?
Ako te je mila mati
Tako mladu ostavila,
Il’ ako si oca svoga
Ti do groba dopratila:
O, teši se, teši opet,
Tvoje je sav svet tvoja radost;
Utehu ćeš svuda naći,
Uteha je tvoja mladost.
Ako brata na boj spremaš,
U boga se samo uzdaj;
Brat će ti se povratiti,
Stišaće se tvoj uzdisaj.
Ako tužiš zbog nevere,
Ti odoli srcu svome,
I ljubavi s’ drugoj vrati,
Elementu mladosnome.
Ali tužna ti devojka
Mesto suze da ubriše,
Briznu plakat’ i jecati
Sad nanovo jošte više:
„Ćuti, ćuti, mlad pesniče,
Ti me samo pitat’ umeš,
Al’ za čim ja suze ronim,
To pogodit’ ti ne umeš.
Brat, ni otac ni ljubavnik
Nisu uzrok moje tuge;
Veća žalost mene tišti
Te ja ronim sada suze.
Mati moja jošte živi
U žalosti i u muci,
Moj je otac izdahnuo
Ranjen, ah, na mojoj ruci;
A jedinca brata moga
Na vojsku sam ispratila,
I do danas, od tog doba,
Još ga nisam ja videla.
Ja ne tužim sada zatim,
Tom’ bi s’ moglo odoleti:
Ali večna propast Poljske
Ne može se pregoreti.
To je moje otačastvo,
To je, za čim srce boli,
I ti, ako imaš suza,
Plakati mi ti pomozi.“
O, za ljubav tvoga oka,
Tvoga čela, tvoga lica,
Stvoriću se ja na grani
Tužna ptica kukavica.

1846.

Izvor

[uredi]


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ljubomir Nenadović, umro 1895, pre 131 godina.