Ja usadih vitu jelu,
Vitu jelu u kamenu.
Ne obiđoh[1] za godinu,
Ni za drugu polovinu.
Kad ja odoh da obiđem, 5
Al se jela ponijela[2]:
Iz vrha joj biser kaplje,
Iz srijede pčele lete,
A iz stabla Dunav teče.
Biser beru djevojčice. 10
Pčele tresu nevjestice,
Dunav piju košutice.
— Košutice, rosna ti si.
Gdje si bila, te si rosna?
— "Ja sam išla na daleko, 15
Svome bratu po djevojku." —
Je l’ daleko ta djevojka?
— "Nije vrlo ni daleko:
Tri dni dana preko mora,
I četiri preko polja!" 20
Je l’ kolika[3] ta djevojka?
— "Nije vrlo ni golema:
Dobru konju do grebena,
A junaku do ramena." —
— Je li l’jepa ta djevojka? 25
— "Nije vrlo ni lijepa:
Kano gruda b’jela sn’jega,
Iz čela joj sunce sjaje,
Ispod grla mjesečina."
