Jadni Petar
| Jadni Petar (Der arme Peter) Pisac: Hajnrih Hajne, prevodilac: —r— |
1.
Hans i Greta lako kolo viju.
Pogledima ljubavnim se glede.
Tiho, nemo, upalih očiju,
Sedi Petar, bleđi je od krede.
Hane i Greta danas su mladenci,
Na ih kite svila, zlato venci.
Petru nije do sjaja zacelo:
ObukO je radničko odelo.
Petar tiho ređa jade svoje,
I pogleda tužno na oboje:
Ah, da nemam razuma u sebi,
Jade ove preživeo ne biʼ.”
2.
„Bod ljut mi mora trošnu grud.
Svih muka tu je vir:
Pođem li, stanem, svagda,
svud Od mene beži mir.
Sve bih u drage svoje stav,
Da deka bodu da:
Alʼ oči kad joj sagledam,
Ja bežim otuda.
Na breg se visok krenem tad
— Tamo sam tako sam —
I tu nalijem gorki jad,
Od plača puca kam.”
3.
Jadni Petar posrćući ide,
Polagano, tromo, ko od bede,
Dobri ljudi, kad ga takva vide,
Osvrnu se, stanu, pa ga glede
A devojke šalu s njime grade:
„Taj iz groba moro je uteći!”
Nije, nije, moje mome mlade.
On tek misli sada u grob deći.
On je svoje nagubno blago
I u grob mu sada deći drago,
Da mu mira dadu prie grude,
Dok Bog na sud pozvao ne bude.
Izvor
[uredi]Delo, 1. 4. 1899. Dvadeset druga knjiga. Str. 76.