JEDNOM JE BILO
I suzi nebo, i suzi zemlja,
Kroz suze sunčev krade se zrak,
Pa blista nebom, pa blista zemljom,
Pa zlati oblak, pa topi mrak.
Stazica zlatna eno se dala,
Rajski je zraci posuli svu —
A deca dole sva mokra tapšu:
"Mezimče vile spuštaju tu!"
Oj deco luda, oteto već je
Poslednje čedo na stazi toj!
Ovo te samo veseli spomen
Što slavi slavni negdašnji boj.
Jednom je bilo... možda sam i ja
"Vila se rađa" tepô tadaj.
Al' sad to zemlja pobedu slavi,
Prkosi nebu! ismeva raj...