Đurđević Mujo i Isporak Peroš

Izvor: Викизворник

0001 Zafali se Đurđeviću Mujo
0002 Od Meduna grada bijeloga,
0003 Da se Ture oženiti neće
0004 Ni Turkinjom niti će Latinkom,
0005 Dosim Marom Popović-Ivana
0006 Sasred Zete, a iz Turske raje.
0007 A skočio od zemlje na noge,
0008 I uzeo konja i oružje,
0009 Pa navali Ture niz Doljane,
0010 Dok na dvore Popovića dođe.
0011 No ga viđe Ivanova Mare.
0012 No ju Ture za Ivana pita,
0013 A Mara mu divno kaževala:
0014 "Otiša je Popović Ivane,
0015 "Otiša je Podgorici varoš,
0016 "A Hotaš je momče kod ovacah."
0017 Tade Mujo Maru ufatio,
0018 Bačio je za sobom na vranca,
0019 A pobježe poljem zelenijem.
0020 Glas dopade braći Popovića:
0021 Porobi se Ivanova Mare,
0022 Povede ju Đurđeviću Mujo.
0023 Za njim trči Popović Ivane,
0024 I sustiže na Doljane Muja.
0025 Obrnu se Đurđeviću Mujo,
0026 Na bricke se sablje udariše,
0027 Oblje im se puste salomile;
0028 Za b’jela se grla ufatiše,
0029 A nose se po dolini crnoj.
0030 Tade vika Popović Ivane,
0031 "Haj, đe si mi, Popović-Hotašu!"
0032 U to Hotaš iz prijeka dođe;
0033 U junaka ne bješe oružje,
0034 Pa pokupi studeno kamenje,
0035 Evo gađa Đurđevića Muja,
0036 No Ivana brata njegovoga,
0037 Mrtva ga je zemlja dočekala.
0038 Kad to viđe Popović Hotašu,
0039 On pobježe poljem zelenijem.
0040 No je Ture Maru dofatilo,
0041 Mlada Mara hodit’ ne mogaše,
0042 A po sablje Mujo dofatio,
0043 Te na dvoje pres’ječe vlahinju,
0044 Iz nje čedo iskočilo živo.
0045 Pođe Mujo u Kuče kamene.
0046 Tade dođe Popović Hotašu
0047 Na Ivana brata njegovoga,
0048 Ali nađe ono čedo ludo,
0049 Đe se živo po travici valja,
0050 Pa ga zavi u skut od dolame,
0051 Ponese ga dvoru žalosnome,
0052 Te je ludo čedo pokrstio,
0053 I divno mu ime izabrao,
0054 Po imenu Isporak Perošu,
0055 Te ga medom i šećerom rani.
0056 Kad prifati dvanajest godinah,
0057 Sitnu je knjigu nakitilo,
0058 Te ju posla očinu kvrniku:
0059 "O krvniče, Đurđeviću Mujo,
0060 "Znaš li, Mujo, što je prijed bilo,
0061 "Kad m’ izgubi i oca i majku?
0062 "Hodi dođi na Mramor krvavi,
0063 "Da bijeli medan dijelimo."
0064 Viđe Mujo knjiga što mu piše,
0065 Pa on uze konja i oružje,
0066 I otide đetetu na medan,
0067 I tu nađe Isporak Peroša.
0068 Na bricke se sablje udariše.
0069 No dijete ludo i nejako,
0070 Pogoni ga Ture na medanu.
0071 Dijete se dobro napučilo,
0072 Manu sabljom i rukom desnicom,
0073 Pos’ječe mu glavu od ramena,
0074 Pa mu uze konja i oružje,
0075 I otide zdravo na dvorove,
0076 Zdravo dođe, vesela mu majka!