"Sad će doći tata". . .
"Sad će doći tata". . .
U postelji svojoj leži već odavna
Bolna i prebolna zidareva žena,
A u jednom ćošku, pak, dečica njena
Pribila se behu bleda, tamna.
I kako su slaba, bez snage i moći
Vikala jednako iz svoja prikrajka:
„Hleba, hleba, hleba! Mi smo gladni majka!“
A ona ih teši: „Sad će tata doći“. . .
I deca poglede upreše na vrata,
Gledajući kad će da naiđe tata.
I - vrata škripnuše - o, radosti njine!
Al' u tom' i vrisak njihov začuo se,
Kad spaziše gde im mrtvog oca nose,
koji beše pao s jedne građevine. . .