* * *
Doći će mi skoro sve što je potrebno
Za odlazak duge, jednolike patnje:
I postelja čudna, i zvono pogrebno,
I kola, i suze — sav običaj pratnje.
Doći će i sunce, crveno i sveže,
I naći će mene prekrštenih ruku
Sa svećom nad glavom, dokle mrtve leže
Moje crne oči u novom sanduku.
Sa svoje visine gledaće me ono
Mirno, i kad budu spuštali poklopac,
I kad me pozdravi s katedrale zvono,
I kad me dočeka grobarov konopac.
Kao sunce, i ja ništa neću znati:
Ni raniji život nemiran i loman,
Ni da drugi danas zbog mog mira pati,
Da je moja pratnja neveseli roman.
Kao sunce, i ja spokojno ću ići,
Ravnodušan, dalek za sve što se zbiva:
Glas do juče poznat ne može me stići
U ćutanju novom koje me pokriva.
Doći će mi skoro sve što je potrebno
Za odlazak duge, jednolike patnje:
I postelja čuda, i zvono pogrebno,
I kola i suze — sav običaj pratnje.