DJEVOJKA GOVORI.

Извор: Викизворник
DJEVOJKA GOVORI.
Писац: Динко Рањина
50. pesma Pjesni razlike


DJEVOJKA GOVORI.




   Jedan dan šetaje po lugu zelenu,
 za rados gledaje na vodu studenu,
    upazih kon vira, ki bistro viraše,
 jednoga pastira gdi ranjen ležaše
    na krilu vil jedne, ka srcem tužnime
 u suze neredne plakaše nad njime.
    Videć čim pozira na nju nje dobro toj,
 gdi ranjen umira u muci nerednoj,
    a pastir svim smrti da se bliz viđaše
 život svoj, ki strti zla boles nagljaše,
    većma ga vile plač moraše u gori,
 neg rana, koju mač prem bridak satvori.
    Djevica ja mlada želeći viditi,
 ku svrhu stvar tada imaće na sviti,
    u hladan skrih se mrak od dubja sred gore,
 sunčani gdi se zrak vik nazrit ne more,
    gdi moć me nijednu vlas ne imaše viditi,
 jer se sva u taj čas za grane tjeh skriti.
    Tuj riječi smiljene pastira, ki mraše,
 i suze smućene vile, ka plakaše,
    rekal bi, da bihu pateći zlu silos
 sve vode, ke vrihu, priveli na milos,
    i tvrdi taj kami, ki blizu njih staše,
 njih jadnim tugami da se zlo boljaše.
    Pastir taj videći, da blizu smrti jes,
 rič ovu kti reći pri neg ga skrati čes:
    o vilo, ljepotom ka se mož svud slavit,
 ni mi, znaj, životom mučno se rastavit,
    istom da u tvome srcu ja na sviti
 za ko godi brime moć budu živiti.
    A vila, ku poraz čemeran opteče,
 čuvši taj snižan glas rič ovuj tuj reče:
    ako nas ki svu moć uzbude skratiti,
 kako će igdar moć sam drugi živiti?
    i ako u tvomu sve srcu živu ja,
 a tva čes u momu živit se dostoja;
    i ki si čas moja, budući umri ti,
 kako ću moći ja bez tebe živiti?
    I čime suzami riči tej veljaše,
 rane mu kosami rusima sve traše,
    a on njoj na skuti čim bolan ležaše
 čemeran plač ljuti ustima pijaše.
    I tako cvileći zgodi se čudna stvar,
 do danas ku reći ja ne čuh nikadar:
    celove pastir taj pokonje vili toj
 dajući na svit saj prikrati život svoj,
    kojega i vila životom sadruži,
 toli čes nemila duši joj prituži.
    Tač oba umriše, jednoga sgubiv mač,
 dragoga, ki biše bolježljiv, grozan plač.





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Динко Рањина, умро 1607, пре 417 година.