O nesvijesne i mahnite
ljudcke svijesti sasma u sebi,
ke znat i umjet sve scijenite
što je pod nebom i na nebi,
opaka ti je vaša vjera
kom se razum vaš ponosi,
kriva ti je vaša mjera
a nepravi svi razlozi!
Vi držite temeljito
da nije čuda na sem svijeti
koje može bit skrovito
vašem znan'ju i pameti.
A ne znate, slabe i trudne,
da ste većma negli oči
noćne ptice u poludne
suproć suncu od istoči.
I da raznat što je istina
po ćućen'ju laživomu
nije dano, neg s visina
objavljena kad je komu.
Prava istina zgar dohodi,
pravo je dobro pri Višnjemu,
inuda se ne nahodi
pravi razum neg pri njemu.
Za česa ti je, svijesti ohola,
gledat zvijezde s polunoći
i nebeska pazit kola
za gonetat što ima doći
kada ne znaš nad zvijezdami
da je Stvoritelj mnoge vlasti,
a da ti je pod nogami
jama vječne od propasti?
Za česa li je iskat tebi
uzrok svemu kad ti nije
poznan Višnji zgara s nebi
svijeh uzroka uzrok ki je?
Čemu ti je kripos znati
u kamen'ju, riječi i travi
kad ne umiješ izvidati
tvoju dušu zle nezdravi?
Umjetonstvo čemu t' li će
mjere od zemlje i nebesa
kad ti grobu dosta biće
četr lakta za telesa?
Ah, čijem se oholite,
ljudcka znan'ja i mudrosti?
Ime uprav dostojite
prid Višnjime od ludosti!
Viđ'te kô ste zabliještene,
slijepe, slabe i nejake
ako nijeste prosvijetljene
od nebeske zgara zrake!
Spoznajte se kô zahodi
od pravoga svaka druma
ka s razlogom samo hodi
umrloga od razuma.
A da znan'je pravo izvira
više kraja svijeh od svita,
gdi vid ljudcki ne dopira
i gdi razbor ne dohita.
